tehne? (uz ulomak iz Aristotel, Nikomahova etika i Martin Heidegger, Platon: Sophistes)

[nastavak na episteme? (ulomak iz Martin Heidegger, Platon: Sophistes)]

Umijeće (tehne) je isto što i tvorbena sposobnost koja je istinski prema razumu. Svako se umijeće bavi nastankom, naime: iznalaženjem i razmišljanjem kako da postane štogod od onih stvari koje mogu i biti i ne biti, i kojima je počelo u tvorcu, a ne u tvorevini. Jer umijeće se ne bavi onim stvarima koje jesu ili nastaju po nužnosti, niti pak onima što su takve po naravi; tima je počelo u njima samima. I budući su, dakle, tvorba i činidba različite, nužno je da umijeće bude tvorba (poiesis), a ne činidba (praxis). A na neki način i slučaj i umijeće bave se istim stvarima, kao što Agaton kaže:

Umijeće zavoli slučaj, a slučaj umijeće.

Dakle, kao što je rečeno, umijeće je tvorbena sposobnost koja je istinski prema razumu, dok je neumijeće naprotiv tvorbena sposobnost koja je lažna prema razumu, a i jedno i drugo ο onome što može biti drukčije.

ulomak iz Aristotel, Nikomahova etika VI. knjiga, 1988., link, str. 120.-121.; preveo: Tomislav Ladan; izvornik: ΑΡΙΣΤΟΤΕΛΟΥ, ΣΗΘΙΚΑ ΝΙΚΟΜΑΧΕΙΑ (1140a6 i d.)


[Tema ”tehnike” je kod kasnog Heideggera došla u prvi plan, pa je zanimljivo vidjeti kako se u ranim predavanjima iz 1925. bavi pojmom tehne kod Aristotela. Tu najprije strši neobičan Heideggerov prijevod te riječi. (Zahvaljujem NB na pomoći uz pitanje o prijevodu. 🙂 ) Uobičajeni je prijevod latinski ars, engleski craft ili art, kod Ladana ”umijeće”. Heidegger prevodi Sich-Auskennen što otprilike znači ”razumjeti se u nešto, biti upoznat sa nečim, snalaziti se u nečemu”. Engleski prijevod Heideggera ima know-how. U predavanjima iz 1939. (objavljenima 1969.) Heidegger ovako piše o tom pojmu (prijevod Božidara Zeca).]

Tehne ne znači ”tehnika” u smislu proizvodnje i načina proizvodnje, niti znači ”umenje” u širem smislu sposobnosti da se nešto proizvede, već je tehne saznajni pojam i znači snalaženje (Sich auskennen) u onom na čemu se temelji svako izrađivanje i proizvođenje. Tehne znači poznavanje (Sich auskennen) onog do čega proizvodnja – na primer proizvodnja kreveta – mora da stigne, poznavanje onog u čemu proizvodnja mora da se okonča i dovrši. (Martin Heidegger, O suštini i pojmu fysis u Aristotelovoj Fizici B1 u Putni znakovi, 11969., str. 224.)

[Prema Heideggeru, Aristotel razlučuje četiri načina raskrivanja/razabiranja istine (aletheuin) – naime episteme (”znanost”), sofia (”mudrost”), tehne (”umijeće”/”snalaženje”) i fronesis (”razboritost”) – po dva kriterija:

1. jesu li bića koja se na pojedini od tih načina raskrivaju ”uvijek” (ili se mijenjaju)?

2. raskriva li se pri tom načinu i arhe (”počelo”) tih bića?

Za episteme su odgovori bili 1. da 2. ne. Za tehne su 1. ne 2. ne. (Svi daljnji navodi su iz Martin Heidegger: Platon, Sofistes; prijevod je moj, na brzinu, samo za potrebe bloga; stranice u zagradama se odnose najprije na izvornik, potom na engleski prijevod.)]

Kao kod episteme, i kod tehne slijedi najprije odrediti biće za kojim ona ide. Pri tehne je snalaženje [Sich-Auskennen] upravljeno na poieton, na ono što se tek proizvodi, pa stoga još nije. To znači da ono također može biti i drugačije; jer ono što još nije, nije uvijek.

Svako se umijeće (tehne) bavi nastankom, naime: iznalaženjem (tehnazein) i razmišljanjem (theorein) kako da postane štogod od onih stvari koje mogu i biti i ne biti… Jer umijeće se ne bavi onim stvarima koje jesu ili nastaju po nužnosti, niti pak onima što su takve po naravi…

Drugo pitanje je ono o arhe tih bića, tj. koliko tehne sama može raskriti arhe bića na koja se upravlja. Za tehne je arhe … ono odakle se obrada pokreće: ”u samom proizvođaču”. … Prije svakog proizvođenja, treba ono za što, poieton,  biti razmatrano. Samom proizvođaču je tako poieton [proizvod] unaprijed tu; jer on mora kroz tehnazein [iznalaženje] sebi razjasniti kako uradak treba izgledati. Tako je eidos onog proizvedenog, recimo nacrt, određen prije samog proizvođenja. Iz tog plana proizlazi sam uradak proizvođača, recimo graditelja. Arhe bića tehne, eidos, je dakle u psyhe, … ”u samom proizvođaču”. (40.-41., eng. 28.)

[Među bićima koja postaju (koja nisu ”uvijek”) Aristotel razlikuje tri mogućnosti: 1. bića koja proizvode sama sebe (koja su fysei, naravna), 2. bića koja nastaju putem tehne i 3. bića koja nastaju slučajno (ovdje o Aristotelovom poimanju slučajnosti). Prva od njih, ona koja su fysei.]

Ona proizvode sebe tako da arhe ostaje u proizvođaču kao i u onom proizvedenom: ”tima je počelo u njima samima”. Nasuprot tome, kod tehne … čim je uradak dovršen on napušta područje vladavine tehne: on postaje predmet primjerene upotrebe. … Tehne se, dakle, bavi nekim bićem samo dok je u nastajanju. …

Zato što ergon [dovršeni uradak] više nije u dohvatu tehne, … ona je u određenom smislu slična tyhe, slučaju.

A na neki način i slučaj (tyhe) i umijeće (tehne) bave se istim stvarima.

Ono karakterično slučaja jest da to što izniče iz njega nije u našim rukama. Tako je i s tehne: ono može biti razvijeno do pojedinosti, pa ipak nema na raspolaganju s potpunom sigurnosti uspjeh rada. …Tu se pokazuje fundamentalni manjak u aleteheuin koje karakterizira tehne. (41.-44., eng. 29.-31.)

[Imamo li već ovdje korijen onoga što puno kasnije stari Heidegger kaže o tehnici, u intervjuu Spieglu?

Shvaćanje da je tehnika u svojoj biti nešto što čovjek ima u ruci … po mojem mnijenju nije moguće. Tehnika je u svojoj biti nešto čime čovjek iz sebe ne vlada. (intervju 1966.)

S obzirom na pitanje o Heideggerovom čitanju Platona (a koje stoji u znaku povezivanja ideja i tehnike, vidi: Mario Kopić o Šegedinovom Platonu), možda je najzanimljivije ono već navedeno:

Arhe bića tehne, eidos, je dakle u psyhe,…

To da se ovdje radi o Aristotelu ne mijenja na stvari:

Tu imamo odjek platoničkog načina govorenja i gledanja: jer eidos nije ništa drugo do ideja. (46., eng. 31.)

U kojem je smislu onda eidos upravo arhe (počelo) od tehne? Heidegger se vraća na primjer s nacrtom i graditeljem.]

Moramo to točnije razmotriti da bismo razumjeli dokle tehne u određenom smislu ima arhe, a u određenom nema. … Ako treba biti sagrađena kuća, tad je provođenje razmatranja – tehne – u osnovi ovakve strukture: budući da bi kuća trebala izgledati tako i tako, nužno je da to i to bude pri ruci. …I to što je ovdje u duši raskriveno, i prisutno je u njoj, jest eidos kuće, njen izgled, njeno ”lice” koje jednom treba stajati tu i koja sačinjava pravu prisutnost kuće. … Izraz to eidos en te psyhe znači tu anticipaciju  eidos-a u psyhe. U njemačkom imamo jedan dobar izraz za to: izgled je ”unaprijed-uprisutnjen” [vergegenwärtigt]. Kuća, koja će jednom biti prisutna, jest unaprijed uprisutnjena onako kako treba izgledati. …

Eidos, kao eidos en te psyhe je anticipirana prisutnost kuće. I ukoliko je čovjek unaprijed uprisutnjuje, cijelu izvedbu planova gradnje provodi stalno s obzirom na taj eidos. … Ukoliko sad eidos na taj način, tj. kao arhe cjelokupnog kretanja proizvodnje, jest en te psyhe, tad je arhe onoga poieton [proizvoda] ”u samom proizvođaču”, tj. jest stvar same tehne. S druge strane … dovršena kuća više nije predmet tehne. Kao dovršena kuća, ona izmiče tehne.  (42.-44. eng. 29.-30.)

[Pokazuje li se već ovdje nerazrješiva spletenost eidos i tehne? Neki bi arhitekt znao načiniti nacrt i za neku kuću koja je već dovršena, ali je bila građena bez nacrta. Svakako, i u tom slučaju su graditelji imali u vidu budući izgled (eidos) kuće. Ali, bi li se moglo načiniti nacrt neke samonikle (fysei) već dovršene životinjske nastambe? Npr. nekog krtičnjaka ili termitnjaka?

 

Bi li se onda u sličnom smislu moglo govoriti o eidos-u toga termitnjaka, mada on ne pripada području tehne, nego je prirodno postao, fysei? Kad bi neki ekolog spašavajući termite u nevolji prema takvom nacrtu (eidos) proizveo (tehne) novi termitnjak, je li isključeno da bi taj mogao poslužiti koliko i onaj nastali naravno (fysei)? Ako nije, ne znači li to da je eidos već bio implicitan i u onome fysei? Možda ”biologu” Aristotelu takva usporedba ne bi bila strana.

No, dokle je moguće protegnuti takvu usporedbu? Ako kao bića koja gradimo svoje nastambe možemo u tom pogledu razumjeti druga bića koja grade svoje nastambe (npr. termite), možemo li svoje ”nacrte” (modele?) protegnuti i na ostatak prirode? Jesu li tu eidos-i implicitni, ili ih konstruiramo? Ako i jest ovo prvo, za vjerovati je da će pri takvim ekspliciranjima uvijek mnogo toga ostati implicitno. Lako je zamisliti da je naša konstrukcija termitnjaka (pomoću nacrta kojega smo doduše eksplicirali iz prirode) propustila uzeti u obzir mnogo toga što je termitima relevantno a nama nije, pa to upravo zato nismo prepoznali. Bit će da je potpuna eksplicitnost takvih ”nacrta” ne samo beskonačna, nego i iluzorna zadaća.]

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s