jesu li USA oligarhija? (ulomak iz članka Winters/Page: Oligarchy in the United States?)

Vjerujemo da se pojam oligarhije može plodonosno … primijeniti na suvremene USA. Postojanje oligarhije ne mora ovisiti o tome da oligarsi drže formalne pozicije vlasti (neizravni utjecaj je dovoljan) niti o izričitoj koordinaciji i povezanosti među oligarsima. … Ona ne zahtijeva ni opsežan politički angažman samih oligarha. … Oligarhija može postojati s obzirom na određena ograničena ali ključna pitanjia politike, istodobno dok se o mnogim drugim važnim temama odlučuje putem pluralističke konkurencije ili čak populističke demokracije. …

U kontekstu USA, kao i drugdje, središnje je pitanje da li i kako najbogatiji građani primjenjuju jedinstvene i usredotočene resurse moći za obranu svojih jedinstvenih manjinskih interesa. U … mjeri u kojoj se takva manjinska moć provodi, politički sustav se može smatrati oligarhijom. Usvajamo definiciju izvedenu iz Aristotela: oligarhija uključuje vršenje vlasti od strane najbogatijih građana – kojih će uvijek biti “malo”. Oligarhija se odnosi uglavnom na ekstremne političke nejednakosti koje nužno prate ekstremne materijalne nejednakosti. Oligarsi su djelatnici koji osobno upravljaju ili nadziru ogromne koncentracije bogatstva – materijalnog oblika moći koji se razlikuje od svih drugih resursa moći, a koji se može lako primijeniti u političke svrhe. …

Tri su aspekta materijalnog bogatstva dovela do toga da ono služi kao jedinstven i trajan izvor političke moći tijekom velikog dijela ljudske civilizacije. Prvo, bogatstvo je uglavnom bio vrlo koncentrirano među vrlo malo građana. Drugo, materijalno bogatstvo bilo koje vrste (novac u banci, vlasništvo nad korporacijama, vlasništvo posjeda) lako se – u skoro svako doba i svugdje – prevodilo u značajan politički utjecaj. Treće, vlasništvo materijalnog bogatstva sa sobom nosi niz političkih interesa: interes za očuvanjem i zaštitom toga bogatstva, interes za osiguravanjem njegovog slobodnog korištenja za mnoge svrhe, i interes za stjecanjem još bogatstva. Odnosno, vrlo koncentrirano materijalno bogatstvo općenito donosi sa sobom kako ogromnu političku moć tako i motivaciju za korištenjem te moći da bi se postigle određene vrste političko-ekonomskih ishoda. Posjedovanje velikog bogatstva definira članstvo u oligarhiji, osigurava sredstva za provođenje oligarhijske moći, i pruža poticaje za korištenje te moći radi osnovnog političkog cilja obrane bogatstva (što, ovisno o nacionalnom i povijesnom kontekstu, znači obranu vlasništvu, obranu dohotka, ili oboje). …

Osobita značajka političke moći zasnovane na bogatstvu jest to da ona ne ovisi o velikom investiranju vremena ili djelovanja samih bogatih pojedinaca, niti se oslanja na mogućnost mobilizacije i koordinacije među oligarsima. Bogati često kontroliraju velike organizacije, kao što su poslovne korporacije, koje mogu djelovati za njih. Oni mogu zaposliti vojsku profesionalnih, kvalificiranih djelatnika iz srednje i više-srednje klase da rade kao plaćeni zagovornici i branitelji temeljnih oligarhijskih interesa. U modernim društvima ti se djelatnici često nalaze u fundacijama, think-tankovima, politički povezanim odvjetničkim firmama, savjetnicima i lobističkim organizacijama. Ponekad su to političari ili službenici koje su regrutirali i financirali bogati. Mada se glatko uklapaju u složenu pluralističku politiku, njihov značaj, žarište i učinak su različiti: promicati osnovne materijalne interese bogatih. …

Izrazito oligarhijski interesi usmjereni su na obranu bogatstva, koja ima dvije komponente: obranu imovine (izbjegavanje nasilne konfiskacije) i obranu dohotka (izbjegavanje legalne preraspodjele inače sigurne privatne imovine). Od vremena prvih civilizacija do uspona moderne države, oligarsi su posvećivali većinu pozornosti na obranu imovine i morali su uvelike investirati u kapacitete za nasilje i privolu. Nastanak sigurnih i institucionalnih uređenja za obranu imovine dopušta oligarsima da se puno više usredotoče na obranu prihoda. U slučaju USA to znači odbijanje preraspodjele oporezivanja i prebacivanje tereta socijalne skrbi prema dolje… U modernim društvima to je također značilo stvaranje pravne zaštite za ograničenu odgovornost korporacija i olakšavanje njihovog globalnog dosega putem otvorenog tržišta, slobodne trgovine i ulaganja kapitala u inozemstvu. Bilo bi previše rizično ostaviti potencijalno razorne ekstremne asimetrije bogatstva na milost čistoj demokraciji. Uspon predstavničke demokracije uključivao je teško i pažljivo izvršeno trgovanje sigurnošću imovine najbogatijih i povijesno najmoćnijih djelatnika u zamjenu za opće pravo glasa za mase bez imovine. Kad god se taj dogovor urušio (a nakon Drugog svjetskog rata se to dogodilo samo u siromašnijim državama gdje su institucije slabe), demokracija se urušila s njim. Taj isti aranžman koji jamči imovinu najbogatijima … čini osnovu fuzije između oligarhije i demokracije. Kad se jednom uspostavi stabilan dogovor oligarhije i mase … tako da ozbiljna prijetnje oligarhiji nestane, demokratska “politika običnih” može nastaviti upravljati mnogih područjima koja nisu od velikog interesa oligarsima kao skupini. …

Dogovor oligarhija-masa, u kojem se mase običnih građana uvjerilo da prihvate ključne zahtjeve oligarha, dopušta klasičnu aristotelovsku fuziju u kojoj oligarhija poštuje i dopušta demokraciju i liberalne slobode, tako dugo dok demokracija poštuje i dopušta oligarhiju. Uspješna oligarhija u najbogatijim i politički najrazvijenim zemljama prije podrazumijeva neku ograničenu nego li naprosto lažnu demokraciju. Važno je prepoznati da oligarhija može uspijevati bez izričite koordinacije i povezanosti među oligarsima. Školske veze, klubovi, društvene mreže, isprepletene uprave i slično među bogatima mogu biti zanimljive i važne, ali nisu nužne kako bi se omogućilo oligarsima da djeluju jednoglasno. Za to mogu biti dovoljni zajednički materijalni interesi bogatih. U ključnim područjima zajednički interesi navode gotovo sve bogate pojedince da nastoje za istom vrstom politika. … Nasuprot tome, obični građani kao pojedinci puno su više podijeljeni od superbogatih. Svaki pokušaj mobiliziranja suočava ne-oligarha s impresivnim problemima kolektivnog djelovanja. …

Postoji li u USA jedna oligarhija koju bi bilo moguće identificirati? … Korisno je kao polazište uzeti u obzir stupanj ekonomske nejednakosti u Sjedinjenim Američkim Državama. Ekonomska nejednakost može se uzeti kao pokazatelj visoko koncentriranih materijalnih sredstava za utjecanje na politiku (što je primarni uvjet za postojanje oligarhije)… Sada znamo dosta o raspodjeli bogatstva u USA. … U 2004 gornjih 1% američkih najbogatijih kućanstava imalo je 34.3% bogatstva u zemlji, dok je donjih 40% imalo samo 0,2% od ukupnog broja. Gornjih 1% imalo je, u prosjeku, 14.786.000 $ neto vrijednosti (povećanje od 78% realno od 1983), dok je donjih 40% u prosjeku imalo samo oskudnih 2200 $ neto vrijednosti – pad od 59% od 1983. Koncentracija bogatstva izgleda još većom kada se uzme u obzir politički relevantniju definiciju: “financijsko” ili “ne-domsko” bogatstvo, koje uključuje sve gore navedene stavke, osim neto vrijednosti stambenih prostora u kojima vlasnici prebivaju. … Većina ljudi vidi svoje domove kao mjesta za život, a ne kao resurse za politička ulaganja. … U analizi materijalnih resursa dostupnih za utjecaj na politiku, dakle, ima smisla gledati na ne-domsko bogatstvo. … U 2004. gornjih 10% vlasnika bogatstva zajedno su 80,9% od sveg ne-domskog bogatstva u zemlji; gornjih 20% je imalo 92,5% od toga. Gornjih 1% nositelja bogatstva imalo je izuzetnih 42,2% od sveg ne-domskog bogatstva u zemlji – blizu polovine. Njihov prosjek od 13.485.000 $ u ne-domskom bogatstvu daleko nadmašuje bogatstva donjih 40%, koji su zapravo imali negativno neto bogatstvo: ne uračunamo li vrijednost njihovih domova, oni su u prosjeku 8700 $ dužni. Ne može, dakle, biti sumnje da najbogatija američka kućanstava imaju ogromne materijalne resurse dostupne za korištenje radi političkog utjecaja, znatno veće resurse od drugih Amerikanaca. … Čini se da gornjih 1% kućanstava – s oko jedne trećine (34,3%) od neto vrijednosti i blizu polovice (42,2%) od sveg ne-domskog bogatstva – ima više nego dovoljno sredstava da vrši dominantnu političku moć nad pitanjima od najveće važnosti za njih, pogotovo jer ostatak od gornjih 10% mogu biti saveznici ili (u najgorem slučaju) neutralni o mnogim takvim pitanjima. Cijelih donjih 90% građana, uzeti zajedno, imaju manje ukupne moći zasnovane na bogatstvu od gornjih 1%.

ulomak iz članka Winters/Page, Oligarchy in United States? (2009), preveo: ja

Oglasi

3 misli o “jesu li USA oligarhija? (ulomak iz članka Winters/Page: Oligarchy in the United States?)

  1. ”Sve u svemu, od kraja Drugog svetskog rata, na zapadu je konsolidovan oligarhijski sistem, kako u društveno-ekonomskom tako i u političkom smislu. Ovaj prvi je privukao više pažnje, budući da je raspodela bogatstva postala još neravnopravnija, pa je i autentična bogataška oligarhija izašla na videlo. U Sjedinjenim Državama je 2007. godine 1 procenat stanovništva posedovao 35 procenata ukupnog bogatstva, dok je narednih 19 procenata posedovalo 51 odsto bogatstva, što znači da se u vlasništvu gornje petine stanovništva nalazilo 85 procenata bogatstva, dok je za preostale četiri petine ostajalo samo 15 procenata. Međutim, isto tako imamo posla sa oligarhijom u formalno političkom smislu, jer za elite sve češće ne važi isto pravno uređenje kao za ostatak stanovništva. Jedan od vodećih italijanskih pravnika je istakao da „iza bauka populizma vreba opasnost oligarhijske degeneracije ustavne demokratije“. Samo što ova degeneracija više nije opasnost, ona je realnost.

    Za elite već sada važi mnogo labaviji poreski režim. Voren Bafet (čije se bogatstvo procenjuje na oko 50 milijardi dolara, plus ili minus deset, u zavisnosti od berzanskih fluktuacija) ponovo koristi svoj imunitet da otkrije da se na njega primenjuje stopa poreza koja je više nego upola manja od stope koju moraju da plate njegove sekretarice. Ono što je za obične građane krivično delo kažnjivo zatvorom, za elite je postalo prekršaj za koji može da se plati novčana kazna. Tako je u decembru prošle godine HSBC pristao da plati kaznu od 1,92 milijarde dolara za pranje ogromne količine novca meksičkih trgovaca drogom – što je zločin za koji bi direktori ove banke morali da dobiju duge zatvorske kazne. Posle doktrine banaka prevelikih da propadnu, sada smo dobili doktrinu banke „prevelike da joj se sudi“. Režim je u tom smislu strogo oligarhijski, jer postoje dva zakona: jedan za obične građane, drugi za moćnu šačicu ljudi.

    Od finansijske krize, sve se češće poseže za vanpredstavničkim telima, kao u Italiji, koja je prvo vladu poverila „tehnokratima“ a zatim veću „mudraca“. Tehnokratsko nestrpljenje prema pravilima demokratije, koje je kompulsivno, izbija iz intervjua sa Montijem: „Oni koji upravljaju državom ne smeju sebi da dozvole da ih potpuno sputaju parlamentarci.“ Ovo ograničenje se ogleda i u delegitimisanju svake kritike kao „neodgovorne“ – ili „populističke“, što je postalo sinonimno. U najkraćem, jedina odgovorna kritika je ona koja ne kritikuje; jedina primedba je sporazumna primedba; jedina alternativa je prihvatanje.”

    http://pescanik.net/2013/10/populizam-i-nova-oligarhija/

    Sviđa mi se

  2. Evo još priloga uz temu:

    ”Američkom politikom (koja je ogledalo u kojem svoju budućnost mogu vidjeti ostale liberalne demokracije) vlada novo zlatno pravilo: koliko zlata toliko glasova, ili još jednostavnije: 1 dolar 1 glas.”
    http://sikic.wordpress.com/2014/04/11/zlatno-pravilo-koliko-zlata-toliko-glasova/

    ”Politološki je dvojac analizirao 1.779 političkih odluka tijekom 20-godišnjeg razdoblja u SAD-u. … Konkretno, njihovo je istraživanje pokazalo da u Americi kolektivne preferencije običnih građana imaju zanemariv utjecaj na ishode u procesu političkog odlučivanja, dok kolektivne preferencije takozvanih ekonomskih elita imaju 15 puta snažniji utjecaj od običnih građana.”
    http://www.washingtonpost.com/blogs/monkey-cage/wp/2014/04/08/rich-people-rule/

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s