učitelj neznalica? (ulomak iz Jacques Rancière, Učitelj neznalica)

Godine 1818. Joseph Jacotot, lektor francuske književnosti na sveučilištu u Louvainu, doživjet će intelektualnu pustolovinu. … Povratak Burbonaca prisilio ga je na izgnanstvo, a darežljivošću nizozemskog kralja dobiva mjesto profesora za pola plaće. … Predavanja skromnog lektora studenti su zapravo brzo zavoljeli. Među onima koji su od njega htjeli izvući veću korist, dobar broj nije znao francuski. Joseph Jacotot pak uopće nije poznavao nizozemski. Nije dakle postojao jezik na kojemu bi ih on mogao poučavati onomu što su od njega tražili. A ipak je htio udovoljiti želji studenata. Da bi to učinio, trebalo je između njih i njega uspostaviti minimalnu vezu neke zajedničke stvari. U to je doba u Bruxellesu objavljeno dvojezično izdanje Telemaha. Zajednička se stvar pronašla i tako je Telemah ušao u život Josepha Jacotota. Studentima je podijelio knjigu i uz pomoć tumača od njih zatražio da nauče francuski tekst pomažući se prijevodom. Kada su došli do polovice knjige, rekao im je da neprestano ponavljaju ono što su naučili te da ostatak knjige samo pročitaju kako bi ga isto tako mogli prepričati. To je bilo sretno rješenje, ali istodobno i u manjoj mjeri filosofski eksperiment nalik onima koji su u stoljeću prosvjetiteljstva bili posebno omiljeni. A Joseph Jacotot je 1818. godine još uvijek bio čovjek prošloga stoljeća.

Taj će eksperiment pak nadići sva njegova očekivanja. Pa će od tako obučenih studenata tražiti da na francuskom napišu što misle o svemu što su pročitali.

Očekivao je strašne barbarizme, možda i njihovu potpunu nemoć. Kako su zapravo svi ti mladi ljudi, bez objašnjavanja, mogli razumjeti i riješiti poteškoće njima novog, nepoznatog jezika? Nije bitno! Trebalo je vidjeti kamo ih je odveo taj put koji je slučajno otvoren, koji su rezultati tog empirizma iz očaja. Kako to da nije bio iznenađen otkrićem da su se ti učenici, prepušteni samima sebi, jednako dobro nosili s poteškoćama kao i mnogi Francuzi? Nije li, dakle, bila potrebna samo vjera u vlastite sposobnosti? Znači li dakle to da su svi ljudi potencijalno sposobni razumjeti sve ono što su drugi bili napravili i razumjeli?

To je bila revolucija koju je u njegovu duhu izazvao slučajni eksperiment. Do tada je vjerovao u ono u što vjeruju svi savjesni profesori. Da se prevažni posao učitelja sastoji od toga da svoje spoznaje prenese na učenike kako bi ih za koji stupanj uzdignuo bliže vlastitoj učenosti. On je, kao i oni, znao da nije riječ o tome da se učenike kljuka spoznajama tjerajući ih da to ponavljaju kao papige, ali isto tako da treba izbjegavati stranputice na kojima se gube duhovi koji još nisu sposobni razlikovati bitno od sporednoga i načelo od posljedice. Ukratko, bitni čin učitelja bio je da objašnjava, da oslobađa jednostavne elemente spoznaja i da njihovu principijelnu jednostavnost uskladi s činjeničnom jednostavnošću koja krasi mlade i neuke duhove. Poučavati je značilo, u istome mahu, prenijeti spoznaje i oblikovati duhove vodeći ih, po pretpostavjenoj uzlaznoj crti, od najjednostavnijeg ka najsloženijem. Učenik bi se tako uzdizao, u razloženom usvajanju znanja i izgradnji sudova i ukusa, onoliko visoko koliko je to zahtijevalo njegovo društveno odredište i shodno tome je bio pripremljen rabiti znanje sukladno tom odredištu: poučavati, voditi sporove ili upravljati za pismenu elitu; izmišljati, izrađivati nacrte ili proizvoditi instrumente i strojeve za nove avangarde koje se sada kane regrutirati iz narodnih elita; iznalaziti nova otkrića u sklopu znanstvenih karijera u slučaju onih umova koji su nadareni takvom osobitom genijalnošću. Postupci tih ljudi od znanosti nesumnjivo bi se i sasvim očito razilazili od poretka kojeg se drže pedagozi. No, to nije argument koji bi se mogao navesti protiv tog poretka samog. Upravo suprotno, da bi se omogućio uzlet osebujnosti genija najprije treba usvojiti čvrstu i metodičku naobrazbu. Post hoc, ergo propter hoc.

Tako razmišljaju svi savjesni profesori. Tako je razmišljao i Joseph Jacotot tokom trideset godina na svom poslu. No, odjednom se, sasvim slučajno, pojavilo zrno pijeska u stroju. On svojim “učenicima” nije dao nikakva objašnjenja o temeljnim elementima jezika. Nije im objasnio pravopis i konjugacije. Oni su sami tražili francuske riječi koje odgovaraju riječima što su ih poznavali i razloge njihovih gramatičkih nastavaka. Sami su naučili kombinirati i slagati ih u rečenice na francuskom: rečenice čiji su pravopis i gramatika postajali sve točnijima kako su napredovali u knjizi, ali i rečenice koje više nisu bile učeničke, već rečenice pisaca. Nisu li učiteljeva objašnjenja, dakle, bila suvišna? Ako pak nisu, komu ili zbog čega bi, dakle, ona bila korisna? …

ranciere

Jacques Ranciere (1940.)

Zaglupljivač nije stari zatupljeni učitelj koji glave svojih učenika kljuka neprobavljivim spoznajama niti zlokobno biće koje se drži dvostruke istine kako bi osigurao svoju moć i društveni poredak. Zaglupljivač je, štoviše, tim učinkovitiji ako se radi o prosvijećenom i dobronamjernom znalcu. Što više zna, time mu je očitiji razmak između njegova vlastita znanja i neznanja neznalice. Što je prosvjećeniji, bjelodanija mu je razlika koja postoji između nasumičnog tumaranja i istraživanja vođenog metodom, i bit će skloniji zamjenjivanju slova duhom, autoriteta knjige jasnoćom objašnjenja. Učenik, prije svega, mora razumjeti, reći će on, a zato je potrebno da mu uvijek iznova sve bolje i bolje objašnjavamo. Ovo je briga prosvijećenog pedagoga: razumije li mali? Ne razumije. Pronaći ću nove načine objašnjavanja, još strože u svojim načelima, privlačnije u svojim oblicima, pa ću provjeriti je li shvatio.

Plemenita briga. Nažalost, upravo je u toj maloj riječi, toj riječi poretka prosvijećenih – shvatiti – sadržan sav problem. Ona zaustavlja kretanje razuma, razara povjerenje razuma u sama sebe, izbacuje ga iz njegove vlastite putanje prelamajući ga na svijet dviju inteligencija, uspostavljajući rascjep između životinje koja tumara i obrazovana gospodičića, između zdrava razuma i znanosti. Zato je ono što ta riječ podvojenoga poretka izriče, sve to usavršavanje načina razumijevanja, ta velika zaokupljenost metodičara i progresista, proces zaglupljivanja. …

Inteligencija pomoću koje su poimali francuski u Telemahu bila je ista ona pomoću koje su naučili materinji jezik: opažanjem i pamćenjem, ponavljanjem i provjeravanjem, dovodeći u vezu ono što su htjeli saznati s onim što su već znali, radeći i razmišljajući o onomu što su učinili. Išli su onuda gdje nije trebalo ići, kao djeca, opipavajući, nagađajući. Postavilo se dakle pitanje: nije li trebalo preokrenuti prihvaćeni poredak intelektualnih vrijednosti? Nije li ta sramotna metoda nagađanja bila istinsko kretanje ljudske inteligencije koja postaje gospodarom svoje vlastite moći? Nije li izgnanstvo te moći najprije označavalo volju da se svijet inteligencije rascijepi na dvoje? Metodičari lošu metodu slučaja suprotstavljaju obrazloženim postupcima. No, oni unaprijed nude ono što žele dokazati. Oni male životinje koje istražuju svijet hrvajući se sa stvarima zamišljaju kao čeljad koja još nije sposobna vidjeti i koju će oni naučiti ispravno razlučivati. No, sin čovječji je najprije biće riječi. Dijete koje ponavlja riječi što ih je čulo i flamanski student “izgubljen” u Telemahu ne tumaraju. Sav njihov napor, njihovo istraživanje, usmjereno je prema sljedećemu: ljudska riječ koja im je upućena jest ono što žele prepoznati i na što žele odgovoriti, ne kao učenici ili učitelji, nego kao ljudi; kao što se odgovara nekomu tko vam govori, a ne nekomu tko vas ispituje: u znaku jednakosti.

Činjenica je bila tu: studenti su naučili sami i bez učitelja koji bi im objašnjavao. Ono, dakle, što se dogodilo jednom, moguće je uvijek.

ulomak iz Jacques Rancière, Učitelj neznalica, Zagreb 2010., link, str. 9.-12., 15.-16., 19., preveo: Leonardo Kovačević, izvornik: Jacques Rancière: LE MAÎTRE IGNORANT – Cinq leçons sur l’émancipation intelectuelle (1987.)

(ranije objavljeno na forum.hr #9085 i #9091)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s