(sebe)obrazovanje?

Obrazovanje je nešto što ljudi čine sa sobom i za sebe: obrazuje se sama sebe. Izobražavati nas mogu drugi, dok obrazovati može svatko jedino sama sebe. To nije puka igra riječi. Uistinu se obrazovati nešto je sasvim drugo nego biti izobražen. Izobrazbu prolazimo sa svrhom da bismo nešto mogli. Tomu nasuprot, kad se obrazujemo, radimo na tome da nešto postanemo – nastojimo na određeni način biti u svijetu. (Peter Bieri)


Filosofija mora uključiti u sebe ono očekivanje cjeline koje obrće našu žudnju za znanjem… To ostaje jedna neizbježna želja ljudskoga razuma, pa i u doba znanosti koja je vidjela razvoj specijalizacija u raznim poljima sve partikularnijih istraživanja. (Hans-Georg Gadamer)


Ako nam neki eminentni fizičar, biolog, pa čak i ekonomist odluči ponuditi opću sliku zbilje, obuhvatni opis toga kako stvari jesu, nije nevjerojatno da će ispasti kako njegova specijalna disciplina u toj slici zauzima središnje mjesto, a da su joj drugi interesi podređeni ili, koliko je to moguće, pretumačeni u njezinu svjetlu. Nema nikakva jamstva da kompetentnost unutar neke specijalizirane discipline automatski sa sobom donosi sposobnost da se stvori neiskrivljena slika odnosa te specijalizirane discipline prema drugim ljudskim i intelektualnim preokupacijama. Specijalistička se kompetentnost zapravo može pokazati kao specijalna vrsta hendikepa. Postoji takoreći neka tendencija intelektualnom imperijalizmu sa strane ili u ime različitih disciplina, tako da će sad, recimo, fizika, sad biologija, sad psihologija, sad ekonomija ili sociologija ili antropologija – ili čak lingvistika – osjećati da drže otpirač općeg razumijevanja, tako da sve valja razumjeti u svjetlu fizike ili biologije ili procesa ekonomske proizvodnje – ili što god to moglo biti. Gotovo da i nije potrebno kazati da će svaka teorija koja tvrdi da nudi opću sliku zbilje, sa svime na svojem mjestu – no koja je zapravo konstituirana pod dominacijom nekoga takvog pojedinačnog interesa – da će svaka takva teorija vjerojatno, zapravo sigurno, sadržavati pretjerivanje i iskrivljavanje.

U stvaranju i širenju takvih teorija možda ima određene neizbježnosti pa čak i određene koristi. Neizbježnosti, budući da žudnja za jedinstvenim otpiračem koji će otvoriti sve brave izgleda prirodnom za vrstu s čijim je djetinjastim duhovnim navikama teško raskrstiti. Koristi, zato što te dramatične, unificirane slike svijeta – te metaforičke slike zbilje – usredištene na određeni pojedinačni interes mogu pomoći da se uzdrmaju ustanovljene misaone navike u nekom području istraživanja te tako pomoći da se otvori put za nove razvoje ili za prihvaćanje i širenje novih razvoja. (Peter Strawson)


Ozbiljan učenjak vrlo je zaslužan. Ali ozbiljan učenjak koji je uz to i dobar čovjek ne poznaje samo svoj predmet, nego zna i koje mjesto njegov predmet zauzima u cijelom njegovom životu. (Iris Murdoch)


U odnosu na svijet ”modernih ideja” koji bi svakoga htio stjerati u jedan kut i ”specijalnost”, filosof bi, ukoliko danas može biti filosofa, bio prisiljen čovjekovu veličinu, pojam ”veličine”, postaviti upravo u njegovu obuhvatnost i mnogostrukost, u njegovu cjelovitost u mnogom. Upravo to treba zvati veličinom: moći biti jednako tako mnogostrukim kao i cijelim.  (Fridrich Nietzsche)


Ne jedno svjetsko područje kao predmet čovjekova znanja, tvorenja ili kao otpor njegovu radu, djelovanju, nego svjetska cjelina u kojoj se sve bitne ideje i bitne vrijednosti stvari ponovno nalaze u raščlanjenoj strukturi… Takav univerzum, sažimajući se i sažet u jednom ljudskom biću – to je svijet obrazovanja. U ovom smislu imaju Platon, Dante, Goethe, Kant vazda svoj svijet.

‘‘Težiti za obrazovanjem’‘ znači ljubeći žarom tražiti imanje udjela u svemu što je svjetski bitno u prirodi i historiji, a ne samo slučajno tu biti i tako biti – znači s Goetheovim Faustom htjeti biti mikrokosmosom. Ta samokoncentracija velikog svijeta, ‘‘makrokosmosa’‘, u jednom individualno osobnom duhovnom središtu, ‘‘mikrokosmosu’‘, ili to postajanje svijetom neke ljudske osobe u ljubavi i spoznaji – to su samo dva izraza za različite smjerove razmatranje istoga najdubljega procesa oblikovanja što se zove obrazovanje. Svijet se realno obrazujući se, vinuo do čovjeka, čovjek to treba, idealno, do svijeta! (Max Scheler)

  1. navod iz zbornika Čemu obrazovanje?, Zagreb 2011., str. 11., preveo: Davor Ljubomir, izvornik: Peter Bieri, Wie wäre es, gebildet zu sein? (2005.)
  2. Hans-Georg Gadamer, Hegel’s Dialectic, Foreword, London 1976., preveo: ja
  3. Peter Strawson, Analiza i metafizika, Zagreb 1999., str. 3.-4. preveo: Filip Grgić, izvornik: Peter Strawson, Analysis and metaphysics (1992.)
  4. Iris Murdoch, Nadmoć Dobra, Zagreb 2008., str. 93.-103., prevela: Martina Čičin-Šain, izvornik: Iris Murdoch, The Sovereignity of Good (1971)
  5. Friedrich Nietzsche, S onu stranu dobra i zla, Zagreb 2002., str. 155., 157., prevela: Dubravka Kozina, izvornik: Friedrich Nietzsche, Jenseits von Gut und Böse (1886.)
  6. Max Scheler, Ideja čovjeka i antropologija, Zagreb 1996., str. 68. i 69., preveo: Dušan Zorić, izvornik: Max Scheler, Die Formen des Wissens und die Bildung (1925.)

(pabirci dijelom objavljeni na prvom i drugom izdanju bloga; završna inačica u Nagovor na filosofiju (prvi dio))

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s