Platon kao lijek? (ulomak iz Marko Tokić, Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji)

Istraživanja … o mogućnosti osvještavanja suvremenosti Platonova mišljenja, te osvjetljavanja onih misaonih vrenja u Platonovoj filosofiji koja nadilaze pojednostavljeno svođenje Platona na takozvani nauk o idejama… Danas se istraživanje Platona više ne bi smjelo svoditi samo na proširivanje ili nadogradnju povijesno-filosofijskih tumačenja… Razotkrivanje izvornog pojma zdravlja u Platonovoj filosofiji moglo bi otvoriti vrata ne samo reviziji tradicionalnog tumačenja Platona nego i novim perspektivama života.

Može se reći da je zdravlje, prema Platonu, naličje onoga čega je pravednost lice. Platon ne govori toliko o spoznaji koliko o vježbanju pravednosti. Smatram daje takvo vježbanje suvremen postupak oslobađanja od neznanja kao glavnog uzroka robovanja. Zato sam na kraju knjige umetnuo Dodatak u kojemu sam pokušao prikazati na koji bi način vraćanjem na izvornog Platona mogli iznaći lijek protiv zasljepljivanja čovjeka modernim tehnologijama i njegovog porobljavanja onim ekonomijskim.

Prema Platonu zdravlje se ne uspostavlja lijekovima ljekarnika. To je izvorni filosofijski stav koji su zauzimali i filosofi Novoga vijeka. Tako i Descartes, primjerice, u jednom pismu napisanom u Ehmondu prosinca 1646. godine uvjerava princezu Elizabetu da pomoću ljekarnikovih lijekova, bez obzira na njihovu djelotvornost, ne može ostvariti zdravlje onako kako ga može ostvariti ustrajnošću u vrlini i vedrini duha. No što je još preostalo od te tradicije koja na zdravlje gleda kao na bezuvjetno dobro koje se čuva uz pomoć filosofije, a ne kao na uvjetovano dobro koje se postiže lijekovima ljekarnika?

Ova knjiga govori o tome da ukoliko jednoobrazno suprotstavljamo dušu i tijelo, odvajamo zdravlje duše od zdravlja tijela, a time svrhu filosofije od svrhe liječništva. Liječništvo izdvojeno iz filosofije ograđuje se od odgovornosti za izostanak duševnih vrlina, a filosofija izdvojena iz liječništva, polazeći od slike tijela kao zatvora duše, ograđuje se od odgovornosti za izostanak tjelesnog zdravlja.

Platonova filosofija ne teži otkrivanju znanja samo o onome vječnom i nevidljivom, koje se očituje kao savršenstvo naše bestjelesne prirode, nego i o onome propadljivom i vidljivom, koje se očituje kao savršenstvo naše tjelesne prirode.

O potonjem znanju najviše svjedoče njegovi kasni dijalozi, posebice Fileb i Timej. Dvije vrste znanja – istinito ono bestjelesno živo i istinito ono tjelesno živo – ne otkrivaju se izdvojeno jedno od drugoga, jer se radi o dva aspekta onoga istog: nutrini zajednice zdrave duše i zdravog tijela. Prepoznavanje te nutrine u Platonovoj filosofiji uspostavlja se kao naročito liječništvo.

ulomak iz Marko Tokić, Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji, Predgovor, Zagreb 2013., str. 9.-11.

Oglasi

Jedna misao o “Platon kao lijek? (ulomak iz Marko Tokić, Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s