telepatija? (ulomak iz Rupert Sheldrake, Telepathy in Connection with Telephone Calls, Text Messages and Emails)

Naizgled telepatska iskustva povezana s telefonskim pozivima su uobičajena. Mnogi su ljudi opazili  da su započeli misliti o određenoj osobi, a potom zazvoni telefon i ta osoba je na vezi. Ili kad telefon zazvoni imaju intuiciju o tome tko zove, i to se pokaže točnim. Zapravo su u suvremenome svijetu takva iskustva najuobičajenija vrsta naizgled telepatskog iskustva. (Brown and Sheldrake 2001, Sheldrake 2000, Sheldrake 2003/2011) Ispitivanja u Britaniji, Njemačkoj, Sjedinjenim Državama i Argentini redom su pokazala da se naizgled telepatska iskustva pojavljuju između ljudi koji su blisko vezani, poput članova obitelji i najboljih prijatelja.(Sheldrake 2003/2011)

Može li to što izgleda kao telefonska telepatija biti stvar puke koincidencije? Možda ljudi često pomisle na druge bez nekog određenog razloga. Za tim mislima može slučajno uslijediti telefonski poziv od te osobe. Ako se ljudi sjećaju samo slučajeva kad su bili u pravu a zaborave slučajeve kad nisu, privid telepatije se može stvoriti kombinacijom koincidencije i selektivnog pamćenja. (…)

Jedini način da se razriješe ta pitanja je pomoću eksperimentalnih testova koji mogu biti statistički vrednovani, kao što je dolje opisano. Ti su testovi dali pozitivne, statistički značajne rezultate. …

Razvio sam jednostavan postupak pri kojemu sudionici primaju poziv od jednoga od četiri različita pozivatelja. Znaju tko su mogući pozivatelji, ali ne znaju koji od njih će nazvati u bilo kojem pojedinom testiranju, budući da pozivatelja nasumce odabire eksperimentator. Trebaju pogađati koji je od pozivatelja nazvao prije nego ovaj išta kaže. Slučajno bi pogodili oko jedan od četiri, dakle 25% slučajeva. U mnogima od ovih pokusa sudionici su bili stalno snimani kako bi se osiguralo da ne primaju nikakve druge telefonske pozive ili poruke… Trebali su pogađati prije nego podignu slušalicu. Te su snimke pregledane od nezavisnog promatrača kako bi se osiguralo da nema mogućnosti varanja.

Moja kolegica Pam Smart i ja proveli smo stotine pokusa koristeći ovu metodu. U našem početnom ne-snimanom nizu sa 63 različita sudionika, u ukupno 570 pokušaja, prosječni udio pogodaka bio je 40%, vrlo značajno iznad razine slučajnosti od 25% (p < 10-15). (Sheldrake and Smart 2003a)

Potom smo ponovno testirali četvero od naših najosjetljivijih sudionika, pod strožim snimanim uvjetima. U ukupno 271 pokušaju prosječni udio pogodaka bio je 45%, opet ekstremno statistički značajno, opet s astronomskim omjerom protiv slučajnosti (p < 10-12). (Sheldrake and Smart 2003b) (…)

Mnogi su komentirali da u nekim slučajevima osjećaju više pouzdanja s obzirom na svoje pogađanje, i da su bili češće u pravu kad su bili više samopouzdani. Da bismo testirali tu mogućnost, tražili smo od jedne od sudionica, koju smo testirali višekratno, da zabilježi koliko pouzdanja osjeća spram svojih pogađanja prije nego se javi na telefon. To je učinila u ukupno 134 snimljena pokušaja, te je bilježila tri razine pouzdanja: ”pouzdano”, ”ne baš pouzdano” i ”samo pogađam”. Bila je najuspješnija kad je osjećala najveće pouzdanje, s omjerom pogodaka od 85% (p < 10-9). Kad nije bila baš pouzdana, omjer pogodaka je bio samo 34% (p=0.02), a kad je samo pogađala omjer pogodaka od 28% nije bio statistički značajno veći od razine slučajnosti od 25%. (Sheldrake and Smart 2003a)

Pam Smart i ja smo također proveli niz pokusa u kojima su [sudionicima] dva od četiri pozivatelja poznata, a druga dva nepoznata, čija su imena znali ali ih nikad nisu sreli. S poznatim pozivateljima, omjer pogodaka je bio preko 50%, statistički vrlo značajan. S nepoznatima je bio oko razine slučajnosti, u suglasju s opažanjem da se telepatija tipično zbiva među ljudima koji dijele emocionalne i društvene veze. (Sheldrake and Smart 2003a)

Eksperimenti s telefonskom telepatijom pružaju dobru priliku za testiranje učinka … udaljenosti. U eksperimentima provedenima u Britaniji nismo našli naznake da bi pozivatelji koji su bliže učinkovitiji od onih koji su dalje. Ali telefon dopušta da se pokusi provedu s pozivateljima na drugom kraju svijeta… Za te smo pokuse angažirali sudionike koji su nedavno stigli u Englesku s drugog kraja svijeta iz Australije i Novog Zelanda, te također iz Južne Afrike i drugih udaljenih zemalja. Usporedili smo njihove postotke uspješnosti s prijateljima i članovima obitelji iz prekomorskih zemalja i s prijateljima u Britaniji. Omjer pogodaka s pozivateljima udaljenima tisućama milja u prosjeku je bio 61%, u usporedbi s 36% s prijateljima u Britaniji. (Sheldrake and Smart 2003a) Sudionici su zapravo bili uspješniji s udaljenijim pozivateljima nego s onima koji su bili puno bliže. Zašto? Najvjerojatnije objašnjenje jest da su pozivatelji iz prekomorskih zemalja većinom bili ljudi s kojima su sudionici osobito snažno povezani, poput majki ili momaka, dok su pozivatelji iz Britanije bili uglavnom novi poznanici.

Nepostojanje učinka udaljenosti kod telefonske telepatije slaže se s prethodnim istraživanjima drugih vrsta telepatije (Braude 1979, Cooper 1982). Telepatska iskustva, izgleda, nisu opadala s udaljenošću niti u pokusima s ljudima, niti sa životinjama poput pasa, mačaka i papiga. (Sheldrake 2003/2011) Izgleda da ta iskustva prije ovise o osobnoj bliskosti nego o prostornoj blizini.

Naše su nalaze testova telefonske telepatije ponovili na sveučilištima u Amsterdamu, Nizozemska (Lobach and Bierman 2004), i Freiburgu, Njemačka (Schmidt, Erach, Ivanova, Wallach 2009), sa statistički značajnim, pozitivnim rezultatima. (…)

Ovdje sam u raspravi pretpostavio da su rezultati telefonskih testova … doista rezultati telepatije. Ali to ne mora biti slučaj. Možda su, umjesto toga, ovisili o prekogniciji, ili možda kombinaciji telepatije i prekognicije. Možda su sudionici unaprijed osjećali s kim će uskoro biti u kontaktu, a ne da bi hvatali telepatske utjecaje te osobe.

Stoga sam proveo prekognicijske inačice automatiziranih telefonskih i sms testova da bih ih usporedio s rezultatima njihovih telepatskih inačica. U ovim se prekognicijskim testovima od sudionika tražilo da pogode koji će ih od triju pošiljatelja nazvati ili im poslati sms poruku. Tek nakon što su pogađali, računalo je slučajno odabralo pošiljatelja te mu poslalo sms poruku da nazove ili pošalje poruku sudioniku. S telefonskim pozivima bilo je 240 pogodaka od 722 pokušaja ili 33.2%; sa sms porukama 110 pogodaka od 339 pokušaja ili 32.4%. Ti brojevi nisu značajno različiti od razine slučajnosti koja je 33.3%, što naznačuje da nije bilo opazive prekognicije pri ovim uvjetima. To sugerira da su rezultati telepatskih pokusa doista posljedica telepatije a ne prekognicije. (…)

Pokusi pokazuju da ova naizgled telepatska iskustva nisu naprosto stvar slučajnih koincidencija i selektivnog pamćenja. Izgleda da uključuju psi-učinak koji je vjerojatno telepatski. Testovi prekognicije nisu pokazali nikakav opaziv učinak.

Ovi statistički testovi višestrukog izbora su nužno umjetni i vjerojatno proizvode slabiji učinak od onoga koji se pojavljuje pri prirodnijim uvjetima zbog barem tri razloga. Najprije, ljudi u stvarnom životu nazivaju druge osobe kad imaju neki motiv ili potrebu. U ovim je testovima motiviranost ili potreba minimizirana jer su pozivatelji … naprosto sudjelovali u slučajnim pokusima. Drugo, ti su pokusi sudionike učinili svjesnima svojih intuicija; morali su misliti o svojim pogađanjima i razmatrati koji bi ih od navedenih pozivatelja mogao kontaktirati. Razmišljanje vjerojatno ima susprežući učinak na intuicije, koje se ne oblikuju racionalnim diskurzivnim mišljenjem i razmatranjem različitih mogućnosti. Treće, sudionici se ponekad boje da će pogrešno pogađati, a kad bi pogrešno pogađali počeli bi sumnjati u svoje mogućnosti, što je emocija koja bi također mogla susprezati njihove telepatske sposobnosti. Unatoč tim problemima, ovi su testovi dali statistički značajne rezultate iznad slučajnosti.

Životinje poput pasa i mačaka ne pate od tih ljudskih problema, i to bi mogao biti jedan od razloga zašto njihove moći intuicije izgledaju bolje razvijenima nego kod njihovih ljudskih družbenika. Telepatija izgleda široko rasprostranjenom u životinjskom svijetu, o čemu se raspravlja u mojoj knjizi Psi koji znaju kad im se vlasnici vraćaju kući. (Sheldrake 2003/2011) Ljudi su telepati ne zato što su posebni nego zato što je telepatija dio životinjske prirode, koja se odnosi na veze između članova skupina. To je normalno, ne paranormalno; prirodno, ne nadprirodno.


reference (za koje nisu dani linkovi):

Braude, S.: ESP and Psychokinesis: A Philosophical Examination, Philadelphia: Temple University Press,1979

Cooper, J.: The Mystery of Telepathy, London: Constable, 1982

ulomak iz članka Rupert Sheldrake,  Telepathy in Connection with Telephone Calls, Text Messages and Emails, 2014, link

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s