Schelerove razine vrijednosti: osjetilne vrijednosti? (ulomak iz Manfred S. Frings, Lifetime)

[Ovo je prvi nastavak tematskog niza o Schelerovim razinama vrijednosti, i o njima pripadnim socijalnim formama. Te razine su, odozdo prema gore: osjetilne vrijednosti, pragmatične vrijednosti, životne vrijednosti, duhovne vrijednosti te vrijednosti svetog; a njima pripadne socijalne forme su: “masa”, stručna udruženja, životne zajednice, društvo te zajednica svetih.]

Razmatramo one tipove vrijednosti koje Scheler naziva ”izvan-moralnim” u razlici spram ”moralnih vrijednosti” dobra i zla.  … Izvan-moralne vrijednosti se dijele u pet razina. …

Najniža razina sadrži one vrijednosti koje se osjećaju u životinjskim organizmima i živim tijelima ljudi. Te vrijednosti obuhvaćaju osjete tjelesne udobnosti ili neudobnosti osjećane u kojem god dijelu tijela i u kojem god stupnju jakosti. Udobnost i neudobnost Scheler naziva vrijednostima ”prijatnosti” i ”neprijatnosti”(angenehm i unangenehm). Mada te vrijednosti dijele sve životinje, drugačije ih osjeća svaka pojedina vrsta, a također različito i pojedine životinje jedne te iste vrste. Ono što je udobno životinji jedne vrste može biti neudobno ili čak štetno drugim vrstama. …

Sposobnost osjećanja ili imanja ”osjetilnosti” osjetilnih vrijednosti ne izvire, dakako, iz izvanjskih neživih predmeta koji se osjećaju. Obrnuto, njihova osjetilnost dana je samo nekom organizmu. … Kad kažemo da je sjedalo neudobno time mislimo nešto poput da moje živo tijelo ”neudobnjuje” ili  ”udobnjuje” to sjedalo. … Reći da se ”ja” osjećam neudobno u tom sjedalu zamjenjuje prikladnu imenicu ”živo tijelo” (Leib) s neprikladnom zamjenicom ”ja”. Strogo govoreći, u ovome slučaju ne osjećam ”ja” nego osjeti živog tijela. …

Važno je zapaziti da je nemoguće prenijeti te vrijednosti tjelesne udobnosti ili neudobnosti tijelu druge osobe. To se može lako vidjeti kad patimo, recimo od zubobolje. Ta bol nije su-osjetilna drugoj osobi. Ne može se podijeliti s drugima. Ne može se podijeliti ni osjećaj vlastite snage ili malaksalosti. Bez obzira jesu li te osjetilne vrijednosti živog tijela privlačne ili odbojne, nisu prenosive. …

To da dvije osobe mogu iskusiti ovo sjedalo kao udobno ili neudobno pokazuje da već iskustvo osjetilnih vrijednosti može biti različito za različite osobe. … Također, već na ovoj najnižoj razini vrijednosti postoji značajka koja prožima sve ostale razine. Nemoguće je da bi neki organizam, ili živo tijelo, mogao preferirati neudobnost više od privlačne vrijednosti udobnosti. Organizam ne preferira patnju i bol više od manjka patnje i boli. No, to da neko živo tijelo faktički preferira tjelesnu dobrobit svojih lokalnih organa više nego lokalnu patnju u tom tijelu nije posljedica volje da tako bude od strane dotične osobe. Naprotiv, ta preferencija leži u samim osjećanjima …  Ta vrijednosna preferencija prethodi činovima volje i prosudbe… To ne znači da volja i prosudbe ne igraju nikakvu ulogu u ovoj stvari. Dapače, niže se vrijednosti daju lakše voljno upravljati nego vrijednosti viših razina. …

Niže su vrijednosti upravljive svakovrsnim uređajima, primjerice onima koji se koriste u liječenju i kozmetičkim postupcima. Upravljivost osjetilnih osjećanja i vrijednosti otkriva još jednu značajku: osjetilne su vrijednosti djeljive jer se osjećaju u točno određenim područjima na i u živom tijelu. Njihova upravljivost, djeljivost i uloga volje, to su … značajke [koje] se smanjuju prema nuli tijekom niza stepenica kojima se penjemo prema višim razinama vrijednosti. …

Dodajmo jednu kulturalnu primjedbu uz iskustvo osjetilnih vrijednosti ugodnog i neugodnog u naše doba. … Scheler tvrdi da moderni ljudi gube osjećaj srama, što on naziva ”opadanjem osjećaja srama u moderno doba”. Neupitno je da moderno kultiviranje tijela kao objekta u sportskim aktivnostima, u kozmetici, itd., uzima tijelo kao neku opredmećenu stvar. … Smanjivanje srama rezultat je nebrojenih proizvoda napravljenih da postignu kojegod tjelesno zadovoljstvo u tijelu kao objektu. Među njima su kemijske i tehničke naprave za spolno uzbuđivanje ili trenutnu ugodu pomoću prekomjernog pijenja, jela i pušenja. Ti i drugi čimbenici u društvu nose sa sobom jednu opću ”degeneraciju” samovrijednosti pojedinačne osobe u prisutnosti nadvladavajućih potreba tijela kao objekta, sukobljenih s osobnim samovrijednostima tih pojedinaca. Nesklad među tim dvama polovima postaje prigušen, a s time i vrijednost sebe, što čini nemogućim osjećaj srama pred neuobičajenim tjelesnim praksama. Dotična se degeneracija sastoji u povećanom gubitku iskustvu osobne samovrijednosti na korist povećane pažnje potrebama i interesima tijela. …

Osobito na Zapadu postoji zaokupljenost … najnižim razinama vrijednosti, zaokupljenost koja sada raste i na Istoku. … Scheler navodi da suvremeni porast tendencija korištenja droge … radi umjetnog pojačavanje osjećaja udobnosti i užitka nepogrešivo odaje jedno sveprožimajuće nezadovoljstvo u društvu. Svrha korištenja droge je privremeno otupljenje dubokih osjećaja razočaranja, iluzije, ljutnje, otuđenja ili očaja. Duž iste linije Scheler ukazuje na opasnosti od poticanja i uvećanja volje za promicanje osjetilnih užitaka. …

Scheler raspravlja o onom što prikladno naziva ”izdajom radosti” s obzirom na psihološke i socijalne uvjete pretežne u suvremenim gradovima. Radost i uživanje se traže intenzivno, ali često podsvjesno; ljudi mahnito tragaju za ugodnim i korisnim stvarima. Nasuprot društvu, u pred-društvenim životnim zajednicama uživanje se pojavljuje drugačije. U takvim se zajednicama, radost ne traži namjerno, i dostaje već minimum ugodnih stvari, poput jednostavnog i dobro osmišljenog poklona, da proizvede iskrenu radost. Radost nabuja u siromašnom djetetu koje dobije samo jednu igračku, a kad dijete svako malo dobije hrpe igračaka to mu ne povećava radost. Što veća količina ugodnih stvari, to manja kvaliteta uživanja. To što društvo beskrajno proizvodi stvari osjetilne vrijednosti ne služi svrsi osobne radosti. Velik dio beskrajne proizvodnje  osjetilnih i djeljivih vrijednosti-stvari u društvu je tržišno orijentirana proizvodnja. Scheler stoga može reći:

Obilje prijatnih podražaja ovdje doslovno umrtvljuje funkciju uživanja i njeno kultiviranje. Okolina pojedinaca postaje sve jarčih boja, veselija, bučnija i poticajnija – ali umovi ljudi postaju sve više bez radosti. Iznimno vesele stvari koje gledaju iznimno tužni ljudi koji ne znaju što činiti s njima: to je “smisao” naše gradske “kulture” zabave. …

Volja da se “teži” za uživanjem upravo je antagonist uživanja. … Ne “lovom” na sreću i uživanje, nego samo kad spontano preferiramo više nad nižim vrijednostima zatječe nas trajnija sreća. Htijenje za srećom i uživanjem paralizira osjećaj osobne sreće i uživanja. Što ljudi više neuspješno nastoje za takvim predmetima, to su nezadovoljniji. “Lov za užitcima” je upravo posljedica manjka pozitivnih kvaliteta radosti, i znak je postupno opadajućeg života.

ulomak iz Manfred S. Frings, Lifetime: Max Scheler’s Philosophy of Time, 2003., link, str. 1.-4., 7.-9., preveo: ja

Oglasi

Jedna misao o “Schelerove razine vrijednosti: osjetilne vrijednosti? (ulomak iz Manfred S. Frings, Lifetime)

  1. Čini mi se da bi imalo smisla razdvojiti ovu razinu vrijednosti na dvije, naime, isključiti spolnost iz nje. Naravno, u spolnosti se radi o vrijednosti ugode, ali ne samo o ugodi. Kao što reče Schopenhauer: ”Ta radi se samo o tome da svaki Pero nađe svoju Maru (ovdje se nisam smio izraziti doslovce…): zašto da takva sitnica igra tako važnu ulogu i u sređen ljudski život neprestano unosi smetnju i zbunjenost? – No ozbiljnu istraživaču duh istine postupno će otkriti odgovor: to o čemu je riječ nije malenkost: štoviše, važnost te stvari potpuno je primjerena ozbiljnosti i žestini postupaka. Konačna svrha svih ljubavnih zgoda … doista je … vrijedna duboke ozbiljnosti kojom je svatko slijedi. Naime, time se odlučuje ništa manje nego sastav sljedeće generacije. Tom tako frivolnom ljubavnom igrom bit će po svom postojanju i svojim svojstvima određene ”dramatis personae” koje će nastupiti kad mi odstupimo. Kao što je existentia tih budućih osoba općenito uvjetovana našim spolnim nagonom, tako je njihova essentia, potpuno uvjetovana individualnim izborom pri zadovoljenju, tj. spolnom ljubavlju, i tako se u svakom pogledu neopozivo utvrđuje. To je ključ problema…

    Prema tome, sve ljubavne zgode današnje generacije za cijeli su ljudski rod ozbiljna ”meditatio compositionis generationis futurae, e qua iterum pendent innumerae generationes” [promišljanje o sastavu sljedeće generacije, o kojoj opet ovise bezbrojne generacije].”

    Odnosno, moguće rođenje kao vrijednost koja se ostvaruje u spolnosti svakako nadilazi vrijednost ugode.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s