je li Bohrova interpretacija kvantne mehanike kantovska? (ulomak iz članka Boris Kožnjak, Kvantna mehanika i ontologija)

Dvije su glavne Bohrove ideje uzrokom nalaženja sličnosti s Kantovom filosofijom.

Prvo, u Bohrovu stavu kako su klasični pojmovi nužni za objektivni opis iskustva u mikrosvijetu, točnije, da se svaki fizikalni eksperiment u atomnom svijetu mora opisati pojmovima klasične fizike, a time i našim uobičajenim svagdašnjim jezikom – može se iščitati Kantova tvrdnja da su prostor, vrijeme i uzročnost a priori ugrađene u ”pojavu” (što je specifično Bohrov pojam, čije će značenje postati jasnije kasnije). Bohr smatra kako je nužan uvjet svake nedvosmislene i objektivne komunikacije među znanstvenicima koji rade svoje pokuse da eksperimentalni uređaji što se koriste  u preispitivanju atomnog svijeta moraju biti opisivi u skladu sa zdravorazumskim pojmovima svakidašnjeg jezika, ”čak i kada fenomen transcendira djelokrug fizikalne teorije”, smatrajući to

…jasnim logičkim zahtjevom, budući se već sama riječ ‘eksperiment’ referira na situaciju u kojoj mi možemo priopćiti drugima što smo učinili i što smo naučili.

Kaiser, pak, zamjećuje da Bohr često koristi izraze ”oblici poimanja” (engl. forms of perception) i ”načini poimanja” (modes of perception) kada govori o načinu na koji dloazimo do osjetilnog iskustva, u čemu iščitava katnovski ekvivalent čistih zorova i kategorija razuma. Čak i Murdoch, koji uglavnom odbacuje možebitne sveze Bohra i Kanta, priznaje da je

…kantovski karakter tog gledišta nepogrešiv: oblici poimanja su mogućnosti našeg osjetilnog iskustva i smisla pojmova koje koristimo da ga opišemo.

Drugo, Bohr, kao i Kant, odjeljuje objekt per se i objekt kako nam se pojavljuje u kontekstu mjerenja, koji Bohr znakovito nazivlje ”pojavom” (Bohr u danskim izvornicima koristi ”fænomen”, u engl. ”phenomenon”), a to neizbježno podsjeća na Kantovo razlikovanje objekta kao stvari-o-sebi (noumenon) i objekta kako nam se pojavljuje (fenomen), te također, kao i Kant, smatra da je objekt predmetom smislenog promišljanja jedino preko fenomena. Bohrovo suzvučje s Kantom proteže se i načinjenicu kako se stvar-po-sebi (Ding an sich) ne može spoznati, ali se može pomišljati njezina o subjektu neovisna opstojnost.  Za Kanta je stvar-po-sebi granični pojam mogućeg iskustva, za koji se zna tek toliko da realno jest. Za Bohra također, ”izdvojene” pojedine čestice, poput slobodnog elektrona, možemo i moramo pomišljati da bi razumjeli opažene pojave (jer ”pojmovi bez zorova su prazni”, rekao bi Kant), ali isto tako smatra kako do njih samih-po-sebi ne možemo doći nekim izravnim spoznajnim dosegom, već jedino temeljem naših pokusa, u kojima nam se to ”nešto”, primjerice elektron, tek u međudjelovanju s makroskopskim tijelima (mjernim uređajima) iskazuje u nekoj klasično-fizičkoj opisivosti. Bohrovo je gledište da sve što o mikrosvijetu možemo spoznati, budući nikakvim izravnim gledanjem ne možemo proniknuti u mikrosvijet, dolazi nam sada jedino posredovanjem eksperimenata. No, zbog nedjeljivosti elementarnog kvanta djelovanja, koji se razmjenjuje pri nezaobilaznoj interakciji između objekta i mjernog pribora, nije više moguće napraviti

oštru distinkciju između fenomena i sredstva kojima je promotren, distinkciju koja je podmetnuta uobičajenom konceptu motrenja i stoga sačinjava temelj klasične ideje gibanja.

Ova interakcija sada čini neodvojivi dio pojave, te se u skladu s time Bohr zalaže

…za primjenu riječi ‘pojava’ samo u odnosu na motrenja vršena pod utvrđenim specifičnim okolnostima, uključujući i izvješće o cijelom eksperimentalnom uređaju.

Pojavu tako, zbog načelne neuklonjivosti našeg opisa pojave o okolnostima pod kojima se ona pojavljuje, valja uvijek shvatiti cjelovito. Mikrosvijet nam se ne podastire neposredno sam-po-sebi, nego se interakcijom ozbiljuje našim eksperimentalnim napravama, te stoga više nije moguće zanemariti postojanje mjernog pribora koji koristimo i njegova utjecaja na promatrani sustav. Kao što to dodatno pojašnjava Lelas,

(S)vaka je pojava zaokružena (finitna), zatvorena i ireverzibilna (u smislu ne posve ponovljiva) cjelina kojoj su fizičke granice, granice mjernog uređaja, odnosno onog dijela koji klasičnim načinom fiksira referentni sustav.

I nadalje,

… takva se pojava, strogo govoreći, ne može dijeliti na objekt i na pribor; to je u bitnom nedjeljiva cjelina. Stoga što god se pripisivalo objektu, pripisuje mu se samo na neki određeni mjerni uređaj, s kojim objekt i tvori jedinstvenu pojavu.

Drugim, pomalo slikovitijim riječima možemo reći kako je kvantnomehanički objekt ”uronjen” u mjerni uređaj. Posljedica ove cjelovitosti i nedjeljivosti pojave jest ta da je nama ”zatvoren izravan pristup do objekta”. Njegovo noumenalno lice ostaje nam skriveno.

Na ovome mjestu valja još spomenuti kako ovakvo strogo (holističko) vezivanje kvantnomehaničkog opisa uz eksperimentalni postav i uvjete vezane uz njega u Bohrovu filosofiju unosi stanovitu mjeru operacionalizma. Tumačeći matematički formalizam kvantne mehanike (u što je uključeno i tumačenje famozne valne funkcije ili, tehničkije rečeno, vektora stanja), Bohr ga na pragmatičan način sagledava kao skup pravila što ih fizičari koriste da bi uveli red u promotrene fenomene mikrosvijeta, priznajući doduše da nam formalizam govori nešto o prirodi toga svijeta, ali se suzdržavajući od bilo kakvih ontoloških spekulacija. Tako Bohr smatra da

… jedina svrha formalizma kvantne mehanike jest izvođenje očekivanja za motrenje koja će se obaviti pod danim eksperimentalnim uvjetima.

Posljedice su takvog stava za ontološku razinu opisa kvantnomehaničkih sustava značajne. Kako Jammer to vidi,

(B)udući se, prema Bohrovu gledištu, kvantna mehanika može konsistentno smatrati izračunskim sredstvom za dobivanje vjerojatnosti svakog mjerenja koje uključuje i entitet koji valja promotriti i eksperimentalni postav, nikakva svojstva fizičke realnosti ne mogu biti pripisana ovome prvome zasebno.

U skladu s ovim Bohrovim poimanjem svrhe formalizma kvantne mehanike, Stapp zaključuje kako je svaki pokušaj da se

… matematički formalizam kvantne teorije na precizan način poveže s ontološkim opisom podložnog objektivnog svijeta suprotan kopenhagenškom tumačenju.

ulomak iz članka Boris Kožnjak, Kvantna mehanika i ontologija, Fil. istr. 84, 2002.

Oglasi

Jedna misao o “je li Bohrova interpretacija kvantne mehanike kantovska? (ulomak iz članka Boris Kožnjak, Kvantna mehanika i ontologija)

  1. Dio ovog teksta sam postao na forum.hr, u sklopu rasprave o kvantnoj mehanici. U odgovorima mi je ukazano na dva novija pokusa koji dovode u pitanje Bohrovo oštro razlikovanje mikro- i makro-svijeta (koje je epistemološko a ne tek u veličini promatranih objekata): #2064 i #2068 .

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s