život, zdravlje i liječništvo danas: preokrenuti platonizam? (ulomak iz Marko Tokić, Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji)

Zakoni i priroda u Platonovoj filosofiji stoje u uskoj vezi jedno spram drugoga, štoviše, jedno u bitnom određuje drugo. Biti poslušan spram zakona znači nasljedovati savršenstvo i sređenost neba, a to znači isto što i moći suzdržati se od neobrazovanog čuvstvovanja i nerazložitog jadanja. Onaj koji je poslušan spram zakona naviknut je da zacjeljuje svoje rane uz pomoć zasluga cjelovitog obrazovanja. Umjesto jadikovki, on izabire istinsko liječenje (Resp. 604b-e).

Liječništvo služi da se u tijelu uspostavi prirodan ritam i sklad. To se može postići vježbanjem koje podrazumijeva čišćenje osjeta. Danas je mogućnost takvog vježbanja dvojbena s obzirom na činjenicu da čovjek s novovjekovnim povjerenjem u zdrav razum ne pridaje umni značaj smrtnom dijelu duše.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Marko Tokić (1977.)

Čovjek novoga vijeka više ne povezuje tjelesno zdravlje sa skrbi za ono smrtno. On tjelesno zdravlje povezuje s besprijekornim radom mehaničke naprave. Zdrav život je ono što ovisi o funkcionalnom smještaju dijelova tijela te njihovim funkcionalnim oblicima. Priroda tijela čovjeka više se ne odnosi u bitnom na dušu. Ako funkcija određenog dijela tijela zataji, tomu se pristupa kao nekoj vrsti mehaničkog kvara.

Duševno zdravlje ovisi o prilagođenosti društvenim funkcijama. Zato se danas znanje o zdravlju svodi na ono puko razumno koje je neodvojivo od znanja o mehaničkim zakonitostima u prirodi i društvu. Pritom te zakonitosti jesu predmet najvećeg interesa suverena. Upravo s tim u vezi M. Foucault ističe sljedeće:

Tokom klasičnog doba došlo je do otkrivanja tijela kao predmeta i mete moći. Lako ćemo naći znakove te velike pažnje posvećene tijelu – tijelu kojim se manipulira, koje se oblikuje, ispravlja, koje se pokorava, odgovara, postaje umješno ili mu se snage umnogostručuju. Velika je knjiga čovjeku-stroju istodobno napisana na dva registra: anatomsko-metafizičkome, čije je prve stranice ispisao Descartes, a liječnici su ga i filosofi nastavili, te tehničko-političkome, što ga sačinjavaju cijeli skup vojnih, školskih, bolničkih pravila i empirijski i promišljeni postupci za nadzor nad djelovanjem tijela ili za njegovo ispravljanje. […] La Mettriejev Čovjek-stroj istovremeno je materijalistička redukcija duše i opća teorija obučavanja, u središtu koje kraljuje pojam ‘pokornosti’ koji tijelu koje se može analizirati, pridružuje tijelo kojim se može manipulirati. […] Ne radi se o postupanju s tijelom kao masom, kao da je ono nekakvo nedjeljivo jedinstvo, već o podrobnom radu na njemu; o primjeni tankoćutne prisile, o osiguranju zahvata na samoj razini mehanike…

U Platonovim Zakonima stoji da zakonodavac nadzire (skopeo) tijelo čovjeka, jer u zakonitom polisu tijelo čovjeka treba biti zdravo prema mjeri koja je u skladu sa zakonodavčevom spoznajom onoga što je značajno (times) za život (bios) (Legg 728d-729a). To se može čuti na foucaultovski način.

Foucault je istraživao povijesne dokumente iz 18. i 19. stoljeća, koji se odnose na zdravstvenu djelatnost čovjeka, da bi razotkrio uzroke modernih mehanizama skrbi za život i zdravlje. Na Foucaulta je utjecalo Nietzscheovo shvaćanje povijesti zapadnog čovječanstva, a ponajprije onako kako je izloženo u Sumraku idola, gdje se progovara o liječničkoj etici modernog društva. Zapravo je riječ o povijesti zapadnog društva koja se

svodi na seriju činova, još preciznije činova putem kojih je platonizam konačno bio preokrenut i izmješten.

Ali ne može se u potpunosti dokučiti što znači preokretanje platonizma, koje se može čitati i kao preokretanje skrbi za tijelo, ako se ne uvidi ono što Platon u uvodnom dijelu Timeja ustvrđuje o mogućnosti zakonodavčeve manjkavosti. U uvodu u Timej (19b-c) ističe se sljedeće: zakonodavci zbog svojevrsne omamljenosti matematičkim znanostima mogu promatrati uzor kao ono mirujuće. Ukoliko bi došlo do toga, polis bi bio uređen na puko geometrijski način. U tom bi se slučaju ljudske vrijednosti mjerile na razuman, a ne na dijalektički ili uman način. Utoliko bi izostala jednakost koja proizlazi na osnovi prijateljstva uz pomoć kojega je sva priroda sređena poput živog tijela koje se kreće (usp. Legg 757a-e). U takvom bi polisu svaka djelatnost bila dovedena u vezu s mehanizmom tehničke naprave.

Prema Platonu puko geometrijska mjerenja u potpunom su neprijateljstvu spram onoga smrtnog jer priroda onoga smrtnog nije razumna. Zato su zakoni koji u cijelosti odgovaraju samo matematičkim znanostima oslonjeni na mjerenja koja guše svaku potrebu živućeg dijela duše. Budući da Platon u 9. knjizi Politeje žudeći dio duše slikovito opisuje kao zvijer, može se reći da se u polisu koji je djelo zakonodavčeve zablude vodi rat protiv zvijeri. A Nietzsche u vezi toga ustvrđuje sljedeće:

Kazano fiziološki: u borbi protiv zvijeri, jedini način da je se učini slabom može biti da je se učini bolesnom.

Prema Nietzscheu preokrenut platonizam se uspostavio. Nastao je onda kada se zakonodavčevo pogrešno nasljedovanje uzora počelo povijesno usustavljivati. Ono se usustavljuje pod nenavidnom vladavinom razuma, čega je rezultat racionalistička slika svijeta. Prema Nietzscheu je preokrenut platonizam uspio oblikovati zapadnu civilizaciju pod vodstvom kršćanstva.

Rečeno je da je Nietzscheovo shvaćanje preokrenutog platonizma utjecalo na Foucaultova genealoška istraživanja povijesti. Ta Foucaultova istraživanja najznačajnija su za razumijevanje današnje liječničke etike, jer na osnovi njih na vidjelo proizlaze dvije tehnologije iz razdoblja 17.-19. st. na kojima se temelji nastanak biomoći – onoga odredbenog za današnju liječničku etiku:

1.) Prva tehnologija naziva se disciplina. Sastoji se iz dva postupka. Prvi se odnosi na prostorno raspoređivanje tijela, a drugi na organizaciju života tijela koja omogućuje da tijelo svagda bude vidljivo. Oba postupka vode uvećavanju mnoštva tijela i tjelesnih potreba zbog ekonomske koristi,

uz opadanje nezgodnih osobina moći koja njima mora upravljati da bi ih učinila korisnima na ispravan način.

2.) Tijekom 18. st. nastaje druga tehnologija koju Foucault naziva nadzor. Ona nastaje kada se postupci discipline počinju cjelovitije razvijati te nadograđivati, odnosno kada se više ne očituju kao ono izvanjsko s obzirom na tijelo čovjeka, nego kao ono navlastito koje se razvija u unutrašnjosti tijela čovjeka. Nadzor nastaje kao moć koja iznutra upravlja rođenjem, životom, smrću, zdravljem i dugovječnošću čovjeka.

Te dvije tehnologije odredbene su za anatomsku politiku iz koje se razvila biopolitika. Biopolitika je sustavna moderna skrb za život i zdravlje današnjeg čovjeka. Uspostavlja se kao savršen ishod medikalizacije života.

Liječenje je danas obvezno, a osigurava ga suveren. Zato se liječništvo više ne dotiče istraživanja prirode zdravlja, već se tomu nasuprot svodi na istraživanje matematičko-anatomsko-genetičke zakonitosti tijela kao predmeta biomoći.

Kada bi liječništvo moglo biti politički učinkovitije, ne bi više bilo neophodno.

Danas čovjek ima pravo na zdravlje. To pravo mu osigurava suveren u skladu s liberalno-demokratskim načelima individualizma. … To da se pod individualističkom  slobodom nužno podrazumijeva zdravlje, znači da se od čovjeka očekuje da ”bez smetnji obavlja sve one funkcije koje treba obavljati u okvirima svojih društvenih odnosa”. Kada čovjek oboli, otkriva da nije funkcionalan. Čovjek dragovoljno bez izvanjske prisile pristaje na liječenje, smatrajući da tako ostvaruje svoju slobodu. Nije više potrebno da liječnik posjećuje bolesnog čovjeka i nadzire bolest, niti je potrebno  da liječnik poziva čovjeka da bi nadzirao bolesti. Jer čovjek je uz pomoć tehnologija discipline i nadzora pounutrio mehanizme moći. Nadzor se vrši iznutra. Tijelo modernog čovjeka jest po sebi biomoć.

Budući da je moć suverena pounutrena kao biomoć, sve ono što suverenu koristi za održavanje vlasti uspostavlja se kao prirodna potreba. Danas se prirodno uživa u proizvodima društvenog sustava utemeljenog na načelima (neo)liberalne slobode, što znači da se moć suverena održava neprestanom potrošnjom kapitalističkih proizvoda koji se predstavljaju kao sredstva ozbiljivanja najboljeg i najljepšeg života. S tim u svezi pokazuje se da čovjek uživa u tehnologijama koje su odredbene za klinike.

Danas je čovjek u potpunosti ovisan o onomu što na osnovi anatomskih, genetičkih, liječničkih i drugih fizikalnih zakona nadomješćuje autonomnost života i snagu prirodnog zdravlja, a omogućuje poboljšanje modernih životnih uvjeta i djelotvornost tehničkog zdravlja.

ulomak iz Marko Tokić, Život, zdravlje i liječništvo u Platonovoj filozofiji, Zagreb 2013., str. 141.-147.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s