obitavati na bespuću? (ulomak iz Damir Barbarić, O mjestu filozofiranja)

[R]azlika koja se čini gotovo zanemarivom u sebi skriva naznaku točke gdje se odlučno razilaze ne samo Platon i Aristotel nego i glavni mogući putovi cjelokupnog filosofiranja. Na trag se te razlike možda najlakše dolazi usporednim ispitivanjem toga što “aporija” znači u Aristotela, a što u Platona. Što se prvoga tiče … on doduše aporiju smatra uvjetom napredujućeg procesa spoznaje, ali samo prvim uvjetom, naime takvim koji već na početku samog tog procesa treba biti “nalazom” razriješen, a to znači ukinut i prevladan. U skladu s tim razumije on aporiju kao nešto što se može pojaviti samo i isključivo u okviru obuhvatnog vidokruga spoznaje i znanja. Ponešto zaoštreno moglo bi se reći da aporija u Aristotela nije drugo do metodički predstupanj razvijanja logičkog zaključka. (vidi nihil admirari?)

Bitno je drukčije u Platona. Doduše i u njega put filosofijskog istraživanja uvijek započinje aporijom. No u daljnjem tijeku ispitivanja ona nipošto ne biva ostavljena za sobom i napuštena u korist pouzdanih i čvrstih, više ili manje osiguranih postavki i pretpostavki, već naprotiv sa svakim korakom ispitujućeg traganja postaje sve dubljom i obuhvatnijom. Štoviše, Platon nije oklijevao pustiti da mnogi od njegovih dijaloga skončaju u zadnjoj i najvišoj aporiji, što ne vrijedi samo za gotovo sve njegove rane dijaloge, već na primjer i za Parmenid, središnji dijalog njegova zrelog mišljenja.

Prema Platonu, kao filosofi naprosto jesmo u aporiji. Tu je temeljnu odredbu filosofijske egzistencije u Platonovim očima na jednokratan i neponovljiv način utjelovio njegov učitelj Sokrat. Stoga ga u Menonu pušta o sebi reći:

Nije tako da sam ja na sigurnom putu te samo druge dovodim u besputnost, nego jer sam u najvećoj mjeri sâm u besputnosti dovodim tako i druge u besputnost.

Sokrat, kako je živo prikazan u Platonovoj Apologiji, polaže pravo jedino i isključivo na “ljudsku mudrost”, koja se sastoji u tomu da se ne vjeruje da se zna ono što se uistinu ne zna. U skladu s tim će vodeći stav cjelokupne Apologije glasiti:

Doista je mudar bog […],

dok

je ljudska mudrost tek malo vrijedna, štoviše nije uopće.

Zato se neobična Sokratova filosofijska egzistencija mora iscrpljivati u neumornom obilaženju i lutanju, u stalnom i uvijek novom tumaranju, traženju i ispitivanju. …

Kako se … naša tvrdnja da je filosofiranje za Platona u osnovi shvaćeno kao stalno istrajavanje u aporiji, dakle u besputnosti, slaže s onim u Politeji i Simpoziju sasvim jednoznačno ocrtanim i prikazanim putom spoznaje, koji, potaknut i pokrenut početnom aporijom, bez zastoja i skretanja napreduje k svome kraju i zaključenju, koje se sastoji u konačno dostignutom uvidu, odnosno u blaženom i smirenom motrenju onoga najvišeg? Možda bi se rješenje teškoće moglo tražiti u ispravnom shvaćanju toga što se ovdje razumije pod “putem”. Zašto smo uopće smisao grčke riječi aporia tako napadno i gotovo izazovno pokušavali približiti upravo izrazom “besputnost”?

Ponajprije iz sasvim jednostavnog razloga, naime jer ta grčka riječ ništa drugo i ne znači. No povrh toga i zato što sam Platon, kako smo vidjeli, riječi aporia u svojem tekstu često naglašeno suprotstavlja riječ euporia, dakle otprilike nešto kao “uspjelo putovanje”. Na jednom osobito važnom mjestu dijaloga Teetet izrijekom će joj suprotstaviti i sam poros, dakle naprosto “put”. Ostaje za ispitati, kaže se tamo, je li još moguće pronaći neki poros iz posvemašnje besputnosti u kojoj je istraživanje zastalo. U kojoj mjeri i u kojem smislu poros u cijelom tom sklopu znači upravo “put” i ništa drugo? …

Ono … što kod izraza poros osobito upada u oči je gotovo neiscrpivo bogatstvo njegovih izvedenica. Jedna od njih – dakako uz aporia, od koje smo u ispitivanju i pošli – je glagol peirao, u značenju “pokušati”, s čime je onda vezano i empeiros, dakle “biti prokušan”, odnosno “iskusan”, zajedno s latinskim peritus, experior, periculum. … Nastaju zatim i druge srodne riječi, kao na primjer pera: “dalje”, peran: “s onu stranu”, peras: “kraj”, odnosno “granica”, također apeiron: “bezgranično” itd. Iz iste se osnove izvodi čak i riječ pratto, koja nam je još i danas bliska preko izrazâ “praksa” i “praktičan”.

Sve smo ovo navodili samo s jednom jedinom svrhom, naime da bismo spriječili olako i brzo izjednačavanje značenja od poros s učvršćenim, već postojećim predmetom “put”. U poros se izriče samo mogućnost puta, otvaranje, ili točnije probijanje nekog puta. Korijen te obitelji riječî je indoeuropsko *per–, što je elementarna jezična gesta koja otprilike kazuje značenje naše propozicije “kroz”.

Tako razumljena, riječ poros znači prije svega neko izbijanje i probijanje, neki izlaz, prolaz i prijelaz. Tek iz toga izvedeno kazuje ta riječ i kretanje putovanja, a na koncu i sam put. Već rano su Grci tom temeljnom svojstvu izlaza i prolaza mišljenom i kazanom u riječi poros odgovorili tako da su u njoj čuli i opće značenje “sredstva”, a potom i “probitka” te konačno i “bogatstva”. Mitološki protumačen kao sin boginje znanja i uputnoga savjeta (Metis), postao je Poros ubrzo mitskom “personifikacijom” dobitka, bogatstva i obilja, tijesno povezan s umijećem i umjetnošću (tehne), dakle s vještinom, lukavošću i spretnošću (mehane). Što je još važnije, bio je, zajedno s Aisa, već u drugoj polovini sedmog stoljeća prije Krista u spartanskoga korskog liričara Alkmana označen jednim od dvaju najstarijih, odnosno najuzvišenijih božanstava. Po svoj vjerojatnosti Poros i tu već znači nešto poput “otvorene mogućnosti”, “dostupnosti” i “prohodnosti”, dok je Aisa izgleda bila mišljena kao posve zatvorena, nepristupačna i nesavladiva sudbina. Kako se čini, iz te je prasuprotnosti Alkman htio izvesti cjelinu svih bića.

No zašto ovdje tako iscrpno pripovijedamo o tom božanstvu imena Poros? … Nama je … od presudne važnosti da isto to božanstvo susrećemo i u onom Platonovu dijalogu u kojem je on izložio svoje najintimnije iskustvo živog filosofiranja, naime u Simpoziju. Tamo se ono pojavljuje kao otac Erosa, koji je pak u dijalogu jasno ocrtan kao idealno utjelovljenje filosofa. Erosova majka je Penija, naime oskudica, siromaštvo, potreba i vječni nedostatak. Kao potomak takvih roditelja, Eros je posve podvojeno biće. Od majke je naslijedio to da je svagda siromašan i u najvećoj mjeri potrebit, zauvijek lišen doma, zaštite i stana, izložen u ono otvoreno i neizvjesno. S druge strane, od oca mu je pripalo to da je stalno u potrazi za probitkom i dobitkom, kao spretan, vješt i lukav poduzetnik. No te dvije suprotne temeljne crte njegova bića ne stoje u njemu naprosto jedna uz drugu, vremenski jedna od druge odvojene, kao da bi jedna nastupala nakon druge i smjenjivala je, već se ono čudesno i zapanjujuće njegove najdublje ambivalencije sastoji upravo u tomu da su obje te njegove bitne značajke stalno ujedno na djelu. Tako je Eros jednom u punom cvatu i živi u preobilju, da bi odmah, istoga dana, ponovno umro, te onda smjesta opet iznova bio na život iznesen. Na taj način on zapravo nije ni u besputnosti posvemašnje oskudice ni na sigurnom putu napretka i stjecanja, nego je uvijek samo između siromaštva i blagostanja, između smrtnosti i besmrtnosti, između neznanja i mudrosti.

Erotski filosof ne može dakle nikad postati mudracem, odnosno onim koji apsolutno zna:

Nijedan od bogova ne filosofira, niti stremi tomu da postane mudracem. On to već jest. A ako je i netko drugi mudrac, taj ne filosofira.

S druge strane, ne ostaje filosof ni u potpunom neznanju koje sebe još uopće nije kao takvo prepoznalo i prozrelo. Takvo je neznanje naime svojstveno svakodnevnom čovjeku, koji “je sam sebi dovoljan” te, budući da je uvjeren da nije bitno manjkav i oskudan, nije ni tjeran nikakvom žudnjom za znanjem. Od njega se erotski filosof razlikuje time da zna svu potrebitost svojega bića, duboko neznanje u kojem se nalazi, te je upravo tom samospoznajom izložen u nelagodnu otvorenost potpune besputnosti. A upravo su od nje ona obojica sasvim udaljeni, kako onaj tko ništa ne sluti o svojem temeljnom neznanju te se zato bez mnogog kolebanja kreće uobičajenim i odavno uhodanim putovima, prolazima i stazama svakodnevnog života, tako i onaj tko je preuzetno umišljen u svoje uobraženo znanje. Nijedan od njih nema zbiljskog iskustva o tomu što to znači kad se naprosto mora napustiti sve već utabane ljudske staze i putove.

Samo pravi filosof obitava tamo gdje se ne može obitavati, na bespuću.

ulomak iz članka Damir Barbarić: O mjestu filozofiranja (2002.)

Oglasi

2 misli o “obitavati na bespuću? (ulomak iz Damir Barbarić, O mjestu filozofiranja)

  1. Sokratovo bespuće pomalo podsjeća na modernu sumnju…
    I je li bespuće ujedno i beznađe? Da nema puta/prolaza?

    “Nije tako da sam ja na sigurnom putu te samo druge dovodim u besputnost, nego jer sam u najvećoj mjeri sâm u besputnosti dovodim tako i druge u besputnost….Zato se neobična Sokratova filosofijska egzistencija mora iscrpljivati u neumornom obilaženju i lutanju, u stalnom i uvijek novom tumaranju, traženju i ispitivanju.”

    Čemu to? Čemu takvo stalno tumaranje i ispitivanje? S jedne strane, takvo pitanje je promašeno jer, filozofirajući, to se događa samo od sebe – filozof jednostavno zapada u bespuće, pa otuda neprestano tumaranje. No to razumijem kao spoznajno bespuće. S druge strane, filozofija/filozofiranje ipak jest neki životni put i po tome nije tumaranje. U tom smislu nije promašeno pitati zašto ići tim (životnim) putem, a ne nekim drugim? Koja je vrijednost ili smisao toga? Doduše, takvo pitanje je po naravi opet filozofsko, pa ispada da se filozofiranju ne može umaknuti…

    “Po svoj vjerojatnosti Poros i tu već znači nešto poput “otvorene mogućnosti”, “dostupnosti” i “prohodnosti”, dok je Aisa izgleda bila mišljena kao posve zatvorena, nepristupačna i nesavladiva sudbina. Kako se čini, iz te je prasuprotnosti Alkman htio izvesti cjelinu svih bića.”

    Zanimljiva misao. Ovo pak podsjeća na modernu suprotnost slobode i nužnosti, kao suprotnost (ili čak rascjep?) u “cjelini svih bića”.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s