Za razliku od mehaničkih pojava, kod toplinskih pojava obrtanje smjera vremena puštanjem snimke unatrag vodi nemogućim događajima. Ako toplinske pojave nisu bitno drugačije od mehaničkih, kako to da se toplinske pojave odvijaju jednosmjerno (”ireverzibilno”, nepovratno, s toplijeg na hladnije), a u mehaničkima nema ničega sličnoga? Termodinamika je, kako se to često kaže, odapela ”strijelu vremena” u dotadašnju […]
Drugi zakon termodinamike je jedini fizikalni zakon (prije kvantne mehanike) u kojemu je bitna razlika između prošlosti i budućnosti. Npr. u mehanici: ako pri bilo kojem hitcu (zanemarujemo otpor zraka) u bilo kojoj točki obrnemo smjer brzine, tijelo će se vratiti točno po istoj putanji na početni položaj, za jednako vremena, s brzinom koja je […]
Od Huygensa i Newtona (kraj 17. stoljeća) trajala je dvojba radi li se kod svjetlosti o valovima ili hrpi čestica. Ta dvojba je u 19. stoljeću riješena u korist valova, otkrićem interferencije i ogiba svjetlosti, potom polarizacije svjetlosti, i konačno elektromagnetskih valova. Ali početkom 20. stoljeća u Einsteinovom objašnjenju fotoelektričnog učinka (i u nekim drugim […]
Povod mog komentara je jedna greška koju sam uočio u prijevodu. U opisivanju grafike ‘Melencolia I’ F. Yates kaže: ‘She holds compasses for measuring and numbering’. Riječ ‘compasses’ prevedena je kao ‘kompasi’. No, riječ označava jednu vrstu šestara kojim se određuju udaljenosti na geografskoj karti. U prijevodu tako stoji da žena na grafici u ruci drži kompase za mjerenje i brojanje, što nema smisla. Kakvi bi to kompasi bili za mjerenje i brojanje, i zašto bi ih bilo više? Zar za pokazivanje smjera, a tome zapravo kompas služi, nije dovoljan jedan?
No i F. Jates je površna u svojem opisu i interpretaciji. Niže detalj za detaljem, aludirajući ponekad ne njihove povezanosti. Tako šestar u ruci žene povezuje sa kesom (purse for counting money), sugerirajući kako je jedno i drugo povezano sa računanjem i brojanjem. Sve su to atributi geometrije koju ova melankolična žena, po toj interpretaciji, predstavlja. Za takvu interpretaciju su zaslužni Klibansky, Panofsky i Saxl, njihova zajednička studija ‘Saturn i melankolija’. Mislim da su im gledanju grafike promakle neke suptilne pojedinosti.
Šestar u ruci žene je otvoren. Povečavanjem grafike se može utvrditi da otvor tog šestara odgovara radijusu kruga u lijevom donjem uglu. Žena se očito bavi fenomenom kruga, njegovog mjerenja, bolje reći njegove neizmjerljivosti (quadratura circuli, coincidentia oppsitorum). Nasuprot tom krugu u desnom gornjem uglu nalazi se kvadrat. Mali anđeo, koji je drugi lik na grafici, bavi se graviranjem toga kvadrata u zid. Ta njegova radnja izrečena je, kao je to otkrio jedan poznati fizičar i poklonik židovske kabale D. Finkelstein, premetanjem slova ‘MELENCOLIA I’ u ‘COELO LIMINE’ (u slobodnom prijevodu: ‘graviram u zid’). Povezanost kruga sa kvadratom na Durerovoj grafici uočio je P. Picasso što je pokazao na svojoj ‘Kvadraturi kruga’ iz 1934. Tu je grafiku interpretirao i R. Magritte na slici ‘Conditio humana II’, također ističući vezu i9zmeđu kruga u donjem lijevom ugla i kvadrata u gornjem lijevom uglu. To me je prije petnaest godina navelo na jedno istraživanje. Povećao sam grafiku nekoliko puta te pomoću Photoshopa povezao krug sa kvadratom: spustio sam tangentu na krug sa lijeve strane, tangentu na krug sa gornje strane, produžio sam desnu i donju stranicu kvadrata i došao do jedne razdiobe grafike za koju smatram da je ključ njenog razrješenja.
Durer nam je o značenju svoje grafike ostavio svega jednu rečenicu i to na skici za malog anđela. Navode je Klibansky, Panofsky i Saxl u knjizi ‘Saturn i melankolija’. Ta rečenica glasi: ‘Ključ označava moć, a novčarka bogatstvo.’ (prijevod M. Kralik, str.243.) Mislim da bogatstvo do kojeg će doći oni koji će grafiku otvoriti pravim ključem, koji zaista otvara njezina vrata, nema veze sa brojanjem novca, a isto tako ni sa geometrijom u kojoj se računa i mjeri.
Sviđa mi seLiked by 2 people