limen caelo? (ulomak iz David Finkelstein, The Melencolia Code)

Godine 1455. neki se Albrecht iz Ajtasa u Mađarskoj, zlatar i umjetnik, preselio u Nürnberg u Njemačkoj. Ajto je na mađarskom vrata, ili Thür u ondašnjem njemačkom, tako da  je Albrecht Ajtas postao Albrecht Thürer, što bi se moglo prevesti kao “Albert Vratar”. Da se preselio u Englesku možda bi postao Albert Gates. Uskoro je pojednostavio način pisanja na Dürer, što je u tom dijalektu zvučalo isto. Svoje je ime dao sinu, rođenom u Nürnbergu, koji je postao poznati umjetnik-matematičar.

Albrecht mlađi izradio je grb obitelji koji nam govori nešto o njegovom sebe-poimanju i pomaže nam čitati Melencolia I. Njegov središnji element je ulaz s dvama otvorenim vratima, jasan rebus za prezime i porijeklo.

AN00030276_001_l

To nas navodi potražiti drugi rebus. Jedan je neposredno pri ruci. Grb uključuje uobičajene simbole koji se mogu naći u bilo kojem rječniku heraldike. Zatvorena kaciga u punom profilu označava čin plemića, najniži; orlova krila slavu i diku; te crnac, herojske čine u križarskim ratovima. Potom je tu zagonetan ali značajan ukras na samom dnu grba. Cijela vrata stoje na oblaku. To je prilično nevjerojatno, pa nosi dosta informacije. To čitam ovako.

Grbovi obično pokazuju ponos obitelji. Oblak bi mogao biti rebus za neki veliki osobni uspjeh. Da bi naglasio ono što po čemu je bio najpoznatiji, Dürer je jednostavno mogao dodati graverov alat, dlijeto,  na svoj grb. Ali dlijeto je puki zanatski alat, a Dürerova je životna misija uzdignuti umjetnika iznad obrtnika. Albrecht je vjerojatno znao latinsku riječ za dlijeto, caelumCaelum također znači “nebo”… Dürer nije propustio ovu priliku za sebe-uzdizanje. Čini se gotovo sigurnim da je svoja vrata stavio “u nebo” (caelo), kao dosjetljiv rebus za “graviram” (caelo). To je naš drugi rebus. Vidjet ćemo još jedan dokaz za ovo čitanje u gravuri same Melencolia I.

Obrazovana osoba toga doba mogla … je čitati grb kao “Porta caelo“, vrata neba. Budući da su vrata otvorena, mi uglavnom vidimo ulaz na nebo, ili limen caelo; kasnije ću objasniti zašto sam sklon potonjem čitanju.

(…)

[Na Melencolia I je između ostaloga i] jedno leteće stvorenje s glavom miša, krilima šišmiša i repom guštera. Koga taj vražji šišmiš predstavlja?

Točka perspektive gravure je na horizontu ravno ispod njegova oka.

viewpoint

On nosi naslovni moto “MELENCOLIA I”. Moto bi se mogao odnositi na teoriju melankolije firentinskog neoplatonista Marsilija Ficina (1433.-1499.), a koju je izmijenio i promicao … Cornelius Agrippa von Nettesheim (1486-1535), jedna kontroverzna ličnost firentinske neoplatoničke škole, koji je posjetio Nürnberg 1510. s rukopisom svoje De Occulta Philosophia. … Ficino i drugi u to vrijeme podijelili su svijet pod Bogom u tri koncentrične sfere, otprilike: zemaljsku, nebesku i umsku. Također su podijelili ljudsku psihu na tri sposobnosti posebno prikladne odgovarajućim područjima: mens imaginatio, mens ratio i mens contemplatrix. Mens imaginatio omogućuje obrtniku i umjetniku da vide raspored četiriju elemenata u vremenu i prostoru, ali ništa više od toga. Mada bismo danas to bili skloni nazvati procesom percepcije, doslovni prijevod mens imaginatio kao Imaginacija najbolje hvata njihovu namjeru, budući da nisu vjerovali da je to krajnja realnost. Mens contemplatrix je sposobnost koja informira vjerojatnim stanovnicima sfere uma, filosofe o Platonovim formama  i teologe o anđelima. Nazovimo tu sposobnost Kontemplacijom. Konačno, mens ratio je sposobnost koja omogućuje astronomu predvidjeti planetarna gibanja. To je očito Razum.

Ficino je također zadržao drevnu psihologiju četiriju tjelesnih sokova – krvi, sluzi, žute žuči i crne žuči ili melankolije – po jedan za svaki element. Čini se da je grčki mit zamislio da u teoriji tjelesnih sokova crna žuč odgovara mentalnom stanju teške depresije. Neki su rekli da ju izlučuju slijepo crijevo i slezena; no oni ne izlučuju ništa. Astrolozi su odavno povezali Saturn, najsporiji i najtamniji planet, s najmanje povoljnim tjelesnim sokom, najgorim mentalnim stanjem, najnižim elementom, te stoga s najnižima među ljudima, onima koji rade sa zemljom ili na zemlji. Agrippa je uzdignuo Saturn, pripisujući mu moć  da inspirira sve tri sposobnosti  na vrhunac stvaralaštva, i dodao geometre – “mjeritelje zemlje” – među Saturnovce.

Panofsky i Yates su vidjeli mnoge saturnovske melankolične elemenata u gravuri, uzimajući njegovu melankoliju bilo u depresivnom ili kreativnom smislu. Čini se da smatraju kako je Dürer prihvatio Agrippinu filosofiju, barem za potrebe ove gravure.

To je malo vjerojatno. Godine 1514. Kopernik (1473.-1543.) još nije objavio svoju heliocentričnu kosmologiju, ali je kardinal, matematičar i filosof Nikola Kuzanski (1401.-1464.) prilično narušio ptolemejske sfere. Dürerov uzor, Leonardo, napisao je da se giba Zemlja a ne Sunce, i da su “oni koji su izabrali obožavati ljude poput bogova – kao Jupitera, Saturna, Marsa i slične – zapali u najtežu pogrešku”, prezirao je nekromante, te je isključio svaki trag astrologije u svojim intenzivno racionalnim spisima o astronomiji. Dürer je sam dao magareće uši i rep astrologu na svome ranijemu drvorezu, Ludost astrologije, ilustraciji za Narrenschyff (Brod luđaka, Sebastian Brant, 1494.), te okružio svoga astrologa šarolikim jatom nakaznih ptice koje lete u nasumičnim smjerovima. Ne znam što točno predstavljaju ove ptice – izjave astrologa? – ali svakako ništa pohvalno. Šišmiš-zmaj je također nepovoljan. Ima šišmiševa krila i zmijski rep sluge đavla … tako da je izaslanik Princa laži, ali ima glavu miša pa je samo manja smetnja, i bježi od svjetla. A do 1516. Dürer je postao gorljivi sljedbenik Martina Luthera, koji je Agrippinu okultnu filosofiju povezao s vješticama. Dürer i Agrippa su bili na suprotnim stranama u troboju neoplatoničke, skolastičke i humanističke filosofije.

Problem nestaje ako je moto ironičan, ako izražava svoju negaciju, dublji i zreliji izraz prezira spram astrologije već pokazanoga u Dürerovom ranijem drvorezu-karikaturi. Tada se Dürer doista referira na Agrippu, što su prepoznali Panofsky i Yates, ali samo da bi ga ismijao. Dajući nepismenu poruku “Melencolia I” paklenom šišmišu, Dürer istodobno opovrgava poruku i identificira glasnika kao onog putujućeg bezveznjaka Agrippu von Nettesheima koji je u Nürnbergu nedavno naklapao o melankoliji.

Pa ipak čini se da kosmologija koju Dürer koristi kao svoj umjetnički jezik jest povezana s Ficinovom. Trosferna neoplatonička kosmologija i njene srednjovjekovne razrade bile su, izgleda, naivni materijalistički odgovori na Platonovu visoku poeziju. Svrha Platonove alegorije pećine sigurno nije bila smjestiti forme u sferi iznad zvijezda, nego reći da postoji jedna dublja stvarnost iza pojava. Dio Renesanse bio je upravo preporađanje izvorne manje naivne kosmologije starih, od kojih su mnogi bili prilično sigurni da se Zemlja okreće. Oslobođeni i od geocentričnih kristalnih sfera i od astroloških utjecaja Ficina i Agrippe, da Vinci i Dürer su i dalje mogli koristiti trosfernu kosmologiju i njene anđele kao umjetnički jezik, a svoju eksperimentalnu kosmologiju koristiti kad su se bavili znanošću.

Dürer je čak možda osjećao poseban odnos prema nebeskoj sferi. Njegov grb prikazuje obiteljska Vrata iznad oblaka, dakle na nebeskoj sferi. Možda je također primijetio da korijen “nebeskog” imenuje njegov omiljeni alat, dlijeto.

U klasičnom grčkom riječ za crnu žuč je, transliterirano, Melancholia, iz korijena melas, crno, i choli, žuč. Latinski je Melancholia, njemački Melancholie. Ni u kojem jeziku nije Melencolia. Zašto je tako napisana?

Možda je Dürer jednostavno pogrešno napisao. Pravopis je tada bio dosta fonetski. Ali on je imao veliku strast za preciznim izražavanjem, veliku ambiciju za znanstvenim statusom i najboljeg prijatelja stručnjaka za klasične jezike. … Vjerojatnije je da je napisao i nacrtao točno ono što je mislio, svako slovo i svaku crtu.

Jedna je mogućnost da se htio narugati nositelju mota čineći ga nepismenim. No, ne treba odbaciti mogućnost kodirane poruku. Anagrami su bili mnogo češći u 16. stoljeću nego danas. To nisu bile tek zagonetke, nego i standardni način zaštite intelektualnog vlasništva. U to doba mislioci koji riješe važan problem, primjerice matematičar koji je otkrio kako riješiti neke jednadžbe, ili kemičar koji je naučio kako napraviti eksploziv, svoj zahtjev za priznanjem od budućih naraštaja nisu postavljali objavljivanjem ili patentiranjem rezultata. Sustav znanstvenih arhiva je više od jednog stoljeća u budućnosti. Neki su štitili svoja otkrića brkanjem slova i objavljivanjem te zbrke zajedno s problemom. Oni koji su znali tajnu mogli su pročitati tu zbrku, i onda vidjeti da je autor već to znao. Roger Bacon je prikrio formulu baruta na taj način, kako bi se spriječila proliferacija tog strašnog oružja. Za takvu besmislenu zbrka slova neposredno je očito da je šifra. Sljedeći stupanj prikrivanja bio je anagram, čija kodirana slova tvore neku drugu vidljivu poruku. Ona može skrivati ne samo sadržaj nego čak i postojanje skrivene poruke. U trećem stupnju skrivanja, vidljiva poruka je sama uvjerljiva.

Pogrešno napisani moto mogao bi biti ograničen jednim takvim anagramom u kojemu su slova zadana, pa riječ, htjeli-ne htjeli, mora biti sastavljena od njih. Ako je tako, svoj posao je obavio dobro. Samo je vidljiva poruka čitana u posljednjih nekoliko stoljeća.

Da bih ga dešifrirao nastavio sam kako slijedi. … Na Dürerovom grbu … sam našao … caelo rebus kojim Dürer predstavlja svoju umjetnost. CAELO se doista uklapa u MELENCOLIA. Preostala slova se brzo organiziraju uobičajenu imenicu LIMEN, što obično znači ulaz, vrata, prag, nadvratnik, zidove, kuću, dom, granični put i granica, ovisno o kontekstu. MELENCOLIA se onda dekodira kao LIMEN CAELO, ulaz u raj. To i sam Dürerov grb opisuje prilično točno… Ovo neizravno podupire teoriju rebusa uz grb. …

Dürer je konstruirao moto MELENCOLIA I iz skrivenog LIMEN CAELO I, postavio melankolične elemente i dugu da mu pristaju, te dodao vražjeg šišmiša da naznači kako je vidljiva poruka ironična.

“Limen caelo” je onoliko pozitivnog duha koliko je “Melencolia” negativnog. Svijetli duh skrivene poruke i tamni duh slike vuku u suprotnim smjerovima.

ulomak iz David R. Finkelstein, The Melencolia Code, 2005., link, preveo: ja

Oglasi

3 misli o “limen caelo? (ulomak iz David Finkelstein, The Melencolia Code)

  1. Jučerašnji dan proveo sam s Nastavničkim vijećem moje gimnazije na izletu. Krenuli smo rano ujutro. Nisam uspio uključiti kompjutor i pogledati poštu, jer nisam dovoljno rano ustao. Na mobitelu sam primijetio da si napisao novi post na svom blogu – prijevod dijela Finkelsteinovog teksta o Dürerovoj ‘MELENCOLIA I’. Stresao sam se, trnci su mi prošli cijelim tijelom. Volio bih ostati kod kuće i nakon dužeg vremena ponovo se udubiti u ovaj dragi mi tekst, sada u prijevodu, što ga čini življim i, u nekom smislu, značajnijim. S druge strane, silno sam se radovao ovom izletu sluteći da će i u njemu biti duboko smislenih i začudnih sadržaja. Mišljenje i putovanje traže jedno drugo, međusobno se omogućavaju. Naša destinacija su Fužine, jedno malo mjesto u Gorskom kotaru. Može li to imati kakve veza sa ‘MELENCOLIA I’. Slutio sam da ima. Nakon svake etape ovog putovanja tu sam vezu sve dublje proživljavao.
    Finkelsteinova studija zaslužuje pozornost. Vjerujem da će povjesničari umjetnosti jednoga dana uvažiti njegove suptilne uvide. Morat će uvažiti, među ostalim da se ovdje ne radi o prikazu jednog od temperamenata, ma čije shvaćanje o tom temperamentu uvažili. Neki odnos prema astrologiji, alkemiji ovdje je postavljen, ali ne takav da bi grafiku trebalo iz njih tumačiti. Grafika nema naslova. Zovu je Melancholia I, ali taj naziv ne dolazi od Dürera. Zovu je također prema natpisu koji đavolski slijepi miš nosi ispod duge, ali taj natpis nije ime, već njezin dio. Ipak to, na neki način jest i ime grafike, ali ne ime kao neki opis, znamen izvana, već ono što pripada samom sadržaju grafike, onom što ona pokazuje. Radi se o slovima koja premještaju svoj položaj i ne nose samo jedno značenje. Uz MELANCOLIA I, Finkelstein izvodi izraze: LIMEN CAELO I, te CAELO LIMINE, naglašavajući da primat imaju ova dva posljednja. Izraz MELENCOLIA I je đavolja varka.
    Slično kao što ima, odnosno nema imena, grafika ima i nema inicijale autora i označenu godinu nastanka. Gotovo sva ostala Dürerova djela imaju upisane inicijale A.D i godinu nastanka, ali ovo djelo je izuzetak. Na ‘MELENCOLIA I’ nema upisanih inicijala imena i godine nastanka ali svega toga ima, i to opet, u samim prikazanim sadržajima grafike: donji red brojeva u magičnom kvadratu 4, 15, 14, 1 daje godinu 1514. te četvrto i prvo slovo abecede: D i A.
    Nadalje, grafika u istom smislu ima i nema okvir. Njezin okvir, odnos visine i širene je 24,1×18,9). Ako visinu prepolovimo dobivamo odnos 18,9/12,5 što približno odgovara π/2, odnosno duljinskom odnosu polukružnice i promjera. Grafika predstavlja kvadraturu kruga, ali kvadraturu kruga koja se ne smije prihvatiti. Kuzanski cjelokupnim svojim djelom stalno iznova upozorava de se coincidentia oppositorum razriješava s onu stranu geometrijskog mjerenja. Zato se grafika ne smije gledati samo u ovom okviru, već izvan okvira, preko granice okvira. Prekoračivanje tog okvira, uspostavljanje onog preko granice, upravo je tema grafike MELENCOLIA I (čitaj: LIMEN CAELO I, odnosno CAELO LIMINE). Prekoračivanje okvira predstavlja uspostavljanje polja, kao primateljice grafike. To polje, u kojem je grafika zapravo smještena, jest nebo, odnosno raj. Izvodi se tako da se linijama spoje krug u donjem lijevom uglu i kvadrat u gornjem desnom što sam pokazao u ‘Otkrivenom licu kruga’. Dimenzije toga polja su zlatnorezne. Polje ima 25 manjih polja, kvadrata i njima srodnih pravokutnika (http://public.mypcbackup.com/e54d0sgv85.29338505 ). Grafika ‘MELENCOLIA I’ ne zauzima svih 25 polja već samo 12. ‘MELENCOLIA I’ je samo dio velike naracije o borbi zemlje i neba, crnog i bijelog, smrti i života. U tu veliku naraciju ulaze također Sveti Jeronim u izbi (u izbi koja se njegovom svetošću preobrazila u nebo), te Vitez, đavo i smrt.
    Uživao sam u putovanju. Dobro vodstvo turističkog vodiča, dobro raspoložene kolegice i kolege zadnjeg dana nastave, pred vratima ljeta. Ali isto tako se osjećalo uzbuđenje pred ulazak u tajanstven, mnogima još nepoznat predio. I ja sam se raspričao, ali i četo povlačio u svoj unutrašnji mir kojeg sam održavao kontempliranjem teksta kojeg si stavio na svoj blog. Uspio sam jedan dio pročitati na mobitelu. Nisu mi promicali pejzaži, napisi uz autocestu, ali kad smo sišli sa autoceste, vidio sam više unutrašnjim očima nego vanjskim natpis: VRATA
    https://www.google.hr/maps/place/51322,+Vrata/@45.3247498,14.7331867,15z/data=!4m2!3m1!1s0x4764837203a90d95:0xeed9b9cdc284aade?hl=hr
    Nakon silaska sa ceste, odnosno ulaska kroz vrata, nismo se dugo vozili. U tren smo došli u Fužine. Provozali smo se jezerom Bajer, a nakon toga razgledali spilju Vrelo. Tu smo, ne znam već po koji puta toga dana slušali o Gospi Snježnoj, čije se svetište nalazi u obližnjem Liču. Prema predaji tu se u 17. stoljeću dogodilo čudo. Mještani su u nekoliko navrata nanovo gradili crvu posvećenu Sv. Ivanu Krstitelju, a ona bi se stalno rušila. A usred jednog ljeta (05. VIII.) zapao je veliki snijeg koji je oblikovao crkvu a u njoj snježni kip Majke Božje. Na tom su mjestu mještani podigli svetište njoj u čast. A ovdje u špilji, vodič nam je pokazala kamenu figuru za koju kažu da je Majka Božja Snježna. Smatraju je zaštititeljicom i ove spilje.
    Nakon ručka i kratkog odmora otišli smo u Lokve i to u posjetu Kući prirode. Dočekao nas je jedan veoma simpatični i obrazovani gospodin. Preziva se Arbanas, a ime nisam zapamtio. Prezime me dotaklo i na svjesnoj i nesvjesnoj razini. Tako se prezivao moj nastavnik glazbe u osnovnoj školi. Uspomena na njega često se u meni budi, jer mi je mnogo podario. Ono podsvjesno izronilo je kasnije. Zamjenom jednog glasa s njegovim zvučnim parom u ovom se prezimenu krije jedno ime i prezime s kojim smo se ovih dana, baveći se ovom temom, obojica susretali.
    Gospodin Arbanas nas je uveo u svoju kuću, jednu veliku prostoriju u kojoj su bili izloženi likeri, pekmezi i drugi pripravci plodova Gorskog kotara. Kaže da se u sobu može smjestiti pedeset i dvoje ljudi, da slobodno sjednemo jer ćemo svi stati. Toliko nas je otprilike i bilo. Održao nam je predavanje o kulturi pijenja, o uporabi aperitiva i digestiva, pićima koja se poslužuju na početku i na kraju objeda. Nismo samo slušali i gledali. Ono o čemu nam je govorio mirisali smo i kušali i to ne bilo kako. Učio nas je kako se to radi i svi smo ga slijedili. O, kad bi se o svemu moglo tako podučavati! Ali to treba znati i moći. Predavanje sa degustacijom je bilo tako strukturirano da je gotovo svaki trenutak u njemu imao svoj posebni značaj. Vrhunac je bio u kušanju degustiva. Pet puta nam je ponovio da ne smijemo piti prije nego što nam on kaže, i da ćemo to činiti onako kako će nam on to reći. Neki nisu mogli izdržati ali gospodin Arbanas se nije dao smesti. Zaista je napravio dramu, i to u pravom smislu te riječi, a mi smo bili i gledaoci i najaktivniji protagonisti. A kako je tek predstavio taj degustiv! Kaže da je na njemu njegova žena radila sedam godina, da sadrži u sebi 57 raznih biljaka. Ističe se jedan korijen, ali nam neće reći koji. Jedna kolegica je rekla da je to vjerojatno drugi korijen. Da sam bio na razini uvida na kojoj se sada, ovo pišući, nalazim, glasno bih dodao: iz pet pa tome dodati jedan i podijeliti sa dva.
    Kaže gospodin Arbanas da je njegova žena odlučila taj degustiv nazvati PAPRA. On se, kaže pobunio. Svim posjetiocima poput nas morat će tumačiti kako se ne radi o papru (biberu) već o nečem drugom. Kad sada gledam taj naziv na boci koju držim u ruci, vidim da i te kako ima smisla o tom nazivu govoriti. Čitam slova s desna u lijevo. Neću reći što čitam, samo ću protumačiti zadnje slovo, slovo P. Ono može značiti dvoje: pisac i putnik.
    Gospodin Arbanas je degustivu dao još jedan naziv. To je: hortus diabolicus, što znači đavolji vrt. Kaže da je to staro rimski naziv za teritorij na kojem se upravo nalazimo. U rimsko vrijeme ovi krajevi nisu bilo povezani sa ostalim svijetom. Tu su dolazili razni bjegunci sigurni da ih nitko neće pronaći. Prekrasan, ali divlji predio. Na boci se uz naziv nalazi ilustracija na kojoj se ističe figura slična Dürerovom đavoljem slijepom mišu. Kaže da su mu mnogi predbacivali taj detalj na ilustraciji. Imao je veliku ponudu za otkup svog pića iz Vatikana, no tražili su da promjeni ilustraciju. Odgovorio im je da ih to ne bi smjelo smetati, jer kao sljedbenici rimske civilizacije moraju prihvati što je na ovom području dugo vremena ovdje bilo. Ne može on na svoj liker staviti Majku Božju Snježnu. Kao da je htio reći da se ona izvan ovog sklopa ne može razumjeti.

    Liked by 1 person

    • Što mogu nakon ovoga komentara nego ti zahvaliti. 🙂 Kao i obično, tvoj komentar podigne višestruko vrijednost zapisa.

      Rebus s prezimenom nisam riješio, a i bez njega mi ostaje podosta toga za proslijediti. Nego, na slici ispod gornjeg zapisa, koja je svjetlija od tvoga primjerka, jasno se vide inicijali AD 1514 (dolje desno), tako da se, uz onaj skriveni u magičnom kvadratu, potpisao i eksplicitno.

      Sviđa mi se

  2. Dva su rebusa, a u oba je isto ime i prezime. U jednom je čitavo prezime i ime (uz promjenu jednog glasa u njegov par po zvučnosti), a u drugom prezime i prvo slovo imena.

    Hvala ti na upozorenju glede signature. Njome se do sada u svojim interpretacijama nisam bavio. Tema okvira grafike i polja koji ona sama iz sebe izvodi da bi se u njemu mogla razriješiti je stara i originalna moja tema. Ova druga tema vezana uz naziv grafike i natpis koji grafici pripada a uzima se kao njezin naziv, stara je problematika ali se o njoj puno ne diskutira. Finkelstain je dao dobre razloge da se ta tema ponovno promišlja.
    Ove dvije teme imaju sličnu strukturu:dva okvira,jedan vanjski drugi unutrašnji; dva naziva jedan vanjski drugi unutrašnji. Dok sam sve to, pišući svoj komentar, ponovo osvješćivao palo mi je na pamet ovo sa signaturom: jedna vanjska, a druga unutrašnja. I hoću ja pogledati vanjsku signaturu, a nje na mojoj tamnoj reprodukciji nigdje. Na svijetloj se prekrasno vidi. Vidim je i na svojoj tamnijoj reprodukciji ako dobro, dobro pogledam.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s