društvena trostrukost?

Društvena trostrukost je sociološka teorija koja predlaže povećanje međusobne neovisnosti ekonomskih, političkih i kulturnih institucija. Cilj joj je promicati ljudska prava i zakonitost u političkom životu, slobodu u kulturnom životu (umjetnosti, znanosti, religiji, obrazovanju, medijima), i suradnju u gospodarskom životu. Ideju je prvotno predložio Rudolf Steiner u doba velikog kulturnog previranja neposredno po završetku Prvog svjetskog rata. (…)

Steiner smatra da su te tri društvene sfere vrlo postupno, tijekom tisuća godina, napredovale ka međusobnoj neovisnosti, te da su po naravi sklone tako nastaviti, pa je utoliko svjesno unapređenje te neovisnosti djelovanje u skladu s naravnim razvojem društva. (…)

a2993b_082c701b59937f7f0366de2b447c1743.png_srz_p_580_661_75_22_0.50_1.20_0

Prema Steineru, slogan Francuske revolucije Sloboda, jednakost, bratstvo na jedan nesvjestan način je izrazio različitost potreba triju društvenih sfera u ovome trenutku:

  • Sloboda u kulturnom životu (obrazovanje, znanost, umjetnost, religija, mediji),
  • Jednakost u demokratskom političkom životu, te
  • Solidarnost u gospodarskom životu.

Te bi vrijednosti, svaka primijenjena na njoj prikladnu društvenu sferu, težile očuvati kulturnu, ekonomsku i političku sferu od nepravednog spajanja, te bi dopustile da oblasti i njihove vrijednosti jedna drugu uravnotežuju i ispravljaju. Rezultat bi bio široko odvajanje društvenih ovlasti. Steiner je tvrdio da povećana autonomija triju sfera ne bi uklonila njihov međusobni utjecaj, ali bi postigla da se on vrši na zdraviji i legitimniji način, jer bi povećana odvojenost spriječila da bilo koja od tri sfere zavlada. U prošlosti je, prema Steineru, nedostatak autonomije navodio svaku od sfera na ropski ili zapovjednički odnos s drugima. Među raznim vrstama neravnoteže Steiner je opazio tri glavna tipa:

  • Teokracija, u kojoj sfera kulture (u obliku religioznog impulsa) dominira ekonomskom i političkom sferom.
  • Državni komunizam i državni socijalizam, u kojem država (politička sfera) dominira ekonomskom i kulturnom sferom.
  • Tradicionalni oblici kapitalizma, u kojima ekonomska sfera dominira kulturnom i političkom sferom.

Odvajanje države i kulture (primjeri): Vlada ne bi trebala moći kontrolirati kulturu; tj. način na koji ljudi misle, uče ili prakticiraju religiju. Osobito religija ili ideologija ne bi trebale upravljati državnim polugama moći. Steiner je smatrao da su pluralizam i sloboda idealni za obrazovanje i kulturni život. Što se tiče djece, Steiner je smatrao da svim obiteljima, a ne samo onima s ekonomskim sredstvima, treba omogućiti da odaberu između raznih nezavisnih, nevladinih škola, od vrtića do srednje škole.

Odvajanje gospodarstva i kulture (primjeri): Činjenica da u bogomoljama mogućnost sudjelovanja ne ovisi o sposobnosti plaćanja, te da su knjižnice i neki muzeji otvoreni besplatno za sve, u skladu je sa Steinerovim poimanjem razdvajanja između kulturnog i ekonomskog života. Napori za zaštitom rezultata znanstvenih istraživanja od komercijalnih manipulacija također su u skladu s tom idejom.

Odvajanje države i gospodarstva (primjeri): Ljude i tvrtke treba spriječiti da kupuju političare i zakone. Političar ne bi trebao biti u mogućnosti da pretvori svoju političku poziciju u bogatstvo zarađeno uslugama poslovnim ljudima. Ropstvo je nepravedno, jer uzima nešto političko, neotuđivo pravo osobe, te ga utapa u gospodarski proces kupnje i prodaje. Steiner je rekao:

U staro doba bilo je robova. Cijeli čovjek je prodavan kao roba… Danas je kapitalizam ona snaga koja i dalje jedan ostatak ljudskoga bića – njegovu radnu snagu – obilježava karakterom roba.

Međutim, Steiner je smatrao da rješenje koje nudi državni socijalizam ovaj problem samo čini gorim.

Steiner je zagovarao zadružne oblike kapitalizma … jer je mislio da i konvencionalni dioničarski kapitalizam i državni socijalizam, iako na različite načine, imaju tendenciju ljudska prava i prava države utopiti u ekonomskom procesu te pretvoriti zakone u puku robu. Steiner je zbog toga odbacio i državni socijalizam, ali i zato što je vjerovao da on smanjuje vitalnost ekonomskog procesa. Ipak, Steiner se ne slaže s onom vrstom libertarijanskog gledišta koja drži da su država i ekonomija odvojene onda kad postoji apsolutna ekonomska konkurencija. Prema Steinerovom mišljenju, pri apsolutnom tržišnom natjecanju najdominantnije ekonomske sile teže korumpirati i preuzeti državu, te u tom smislu spojiti državu i gospodarstvo.

iz članka na wikipediji (na današnji nadnevak), preveo: ja

Oglasi

5 misli o “društvena trostrukost?

  1. Može se zaključiti kako se dominacijom jedne sfere ne gubi samo autonomija ostalih sfera već i sama dominantna sfera gubi svoju bit, barem kako se ona u ovoj teoriji shvaća. Kada dominira kulturna sfera, npr. u vidu religije, više nema slobode već nastupa dogma i pravovjerje. Kada zavlada politička sfera, gube se prava, jednakost i zakonitost, a dobije se voluntarizam političke kaste. Kada dominira ekonomija, kao u suvremenim društvima, umjesto suradnje i solidarnosti prevladavaju natjecanje, iskorištavanje, monopoli, itd. Zato je dobro ne samo za autonomiju sfera da niti jedna od njih ne dominira, već je dobro i zato da se niti jedna od njih ne pretvori u svoju suprotnost.

    Liked by 1 person

  2. Marijan Cipra: ”Čovjek nije samo duša. On je tročlani organizam sastavljen od duše, duha i tijela – i društvo bi trebalo biti tročlano raščlanjeno – na intelektualnu sferu, na političku i gospodarsku. To je tročlanost socijalnog organizma za kakvu je znao već Platon. Za političku sferu važi jednakost, za duhovnu sloboda a za gospodarsku bratstvo.”
    https://filmagazin.wordpress.com/2015/11/08/marijan-cipra-buducnost-filozofije/

    Sviđa mi se

  3. Zygmunt Bauman: “Put do ostvarenja cilja (koji se za praktične svrhe može opisati kao prenos vlasti sa kraljeva i prinčeva na narod) podrazumevao je, prema najšire prihvaćenom mišljenju, izgradnju odgovarajućih institucionalnih aranžmana: kao što je podela zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, podela na grane koje su istovremeno autonomne i kontrolišu jedna drugu – što ih upućuje na pregovaranje, na traženje kompromisa i otklanja iskušenja samostalne i potencijalno apsolutne vladavine.

    Tu političku tendenciju dopunjavala je još jedna – više kulturne nego institucionalne provenijencije – sažeta u sloganu Liberté, Egalité, Fraternité koji su proklamovali les philosophes doba prosvetiteljstva. Francuska revolucionarna armija ga je na svojim zastavama ubrzo pronela s kraja na kraj Evrope. Zagovornici te parole su znali da su ta tri elementa dostižna jedino ako stoje zajedno. Liberté će doneti Fraternité jedino ako je tu i Egalité; ako se taj srednji/posredujući postulat isključi iz trijade – Liberté će najverovatnije završiti u nejednakosti koja vodi u podele i međusobna neprijateljstva i sukobe, umesto u jedinstvo i solidarnost. Ova trijada samo u svojoj ukupnosti može osigurati mirno i prosperitetno društvo, dobro integrisano i ispunjeno duhom saradnje.

    Eksplicitno ili implicitno, to je stav koji je u naredna dva veka povezivan sa „klasičnim“ liberalizmom, sa konsenzusom da ljudi mogu biti zaista slobodni jedino ako mogu da svoju slobodu i koriste – da samo ako su oba kvaliteta prisutna, sloboda i jednakost zajedno, da jedino tada može nastupiti Fraternité. John Stuart Mill je prateći svoja liberalna uverenja stigao do socijalističkih zaključaka; a lord Beveridge, pokretački duh i veliki zagovornik univerzalne države blagostanja u Britaniji (koja je inspirisala ostatak Evrope da pođe sličnim putem), smatrao je da je uređenje kakvo on predlaže preduslov za ostvarenje zaista liberalnih ideala.

    Da skratimo priču: neoliberalizam, danas hegemona filozofija koju prihvata praktično kompletan politički spektar (a sasvim sigurno onaj deo koji Trump i njemu slični nazivaju „establišmentom“ predodređenim za propast u talasu narodnog revolta i bunta), distancirao se od klasičnih predaka i zauzeo suprotan stav, čineći upravo ono što je liberalizam pokušavao da spreči i protiv čega se srčano borio: a to je izbacivanje elementa Egalité iz trojnog proglasa načela i postulata prosvetiteljstva, možda ne rečima, ali svakako delima.” http://pescanik.net/kako-je-neoliberalizam-proizveo-trumpa/

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s