O modernom i starogrčkom razumijevanju bitka

Prema Heideggerovu mišljenju, mnogi od najneodložnijih problema suvremenog svijeta nastaju zbog prešutnog razumijevanja bitka koje prožima i vodi naše mišljenje i praksu. Težimo vidjeti svijet kao skup objekata koji su nam na raspolaganju za spoznavanje i manupulaciju, čak i same sebe poimamo kao “ljudske resurse” za mobiliziranje u projektu ovladavanja zemljom. Ovo suženo i nereflektirano stajalište prema stvarima upravlja našim odnosima prema svim aspektima zemlje, ali samo ostaje nezamijećeno. Naše razumijevanje bitka, kaže Heidegger, je “tamno, konfuzno, prekriveno i skriveno”; kao rezultat “za nas je bitak samo prazna riječ s nestalnim značenjem”. “Duhovno propadanje zemlje” vidimo danas posvuda – “zamračenje svijeta” i “gubitak moći uma i duha – rezultira iz činjenice da “ljudska bića…narodi u njihovim najvećim makinacijama i pothvatima imaju odnos prema bićima, ali su već odavno ispali iz bitka.” Rezultat je nihilizam, sveprisutna tendencija bivanja izgubljenim u ophođenju s bićima i zaborav bitka.

Heideggerove tvrdnje o modernom nihilizmu imaju smisla u kontekstu njegova razumijevanja povijesti zapadnjačke metafizike. Prema tom povijesnom prikazu, rani grčki mislioci i pjesnici – napose predsokratovci i tragičari – su u svitanju povijesti uveli posebno razumijevanje bitka. Polazeći od “temeljnog usmjerenja prema bitku”, Grci su mogl imenovati i misliti bića kao takva i kao cjelinu kao phusis. Putem ovog čina imenovanja i mišljenja, zapadnjačka filozofija – i doista, prema Heideggerovu mišljenju, sama zapadnjačka povijest – je bila usmjerena. Kao što predavanja “Uvođenja u metafiziku” pojašnjavaju, ovo početno razumijevanje bitka bića bilo je bogato i plodno, noseći sa sobom brojne produktivne tenzije i uvide u fundamentalne veze koje su oblikovale grčko iskustvo.

Prema ovoj priči, ponešto kasnije u razvoju grčkog mišljenja, posebno u mišljenju Platona i Aristotela, početni prodor iluminacije je deformiran u prilično ograničeno razumijevanje bitka kao “bićevnosti”, ousia. Razumijevanje bitka kao ousia, koje se javlja s “krajem” grčkog filozofskog početka, u rimskom je mišljenju i jeziku pretvoreno u razumijevanje bitka kao “supstance” – ono što “leži ispod” – te je ova koncepcija bitka prenošena, s manjim varijacijama na temu, kroz stoljeća do našeg vremena. Dakle, povijest metafizike je bila priča o “sporom privođenju kraju ove povijesti usred koje dugo stojimo”, priča deformacije, degeneracije, propadanja i stagnacije u koju je zapadnjačka civilizacija dospjela od inicijalne eksplozije uvida i energije na njenom izvoru do današnjeg samodopadnog uvjerenja da u znanju o objektima znamo sve što treba znati o bitku.

U odnosu na ovu priču, možemo razumijeti kako Heidegger vidi svoj zadatak u ovom predavanju i općenito u filozofiji. Budući da Grčki svijet sadrži “osnovne crte, iako iskrivljene i potisnute, pomaknute i zakrivene, koje još održavaju naš svijet”, moramo se “vratiti grčkom pojmu bitka”, pojmu koji, iako “potpuno razvodnjen i učinjen neprepoznatljivim, i danas vlada na Zapadu”. Projekt rehabilitiranja grčkih izvora našeg razumijevanja bitka je neizbježno povijesno: zahtijeva “rušenje svijeta koji je ostario i … njegovu istinsku izgradnju iznova, tj. povijesno.” Kao što kaže Heidegger, “grčki pojam biti bića … je dugo vladao našim povijesnim tubitkom” i zato imamo zadatak promisliti o “porijeklu naše skrivene povijesti” izvođenjem “povijesti bitka”.

“Uvođenje u metafiziku” poduzima zadatak obnavljanja najranijih načina razumijevanja bitka u svrhu revitalizacije našeg suvremenog razumijevanja. Ono što bi ovo obnavljanje trebalo omogućiti je način zamijenjivanja ontologije supstancije, koja dominira zapadnjačkim mišljenjem, s alternativnim razumijevanjem bitka, razumijevanjem koje naglašava način na koji se bića pokazuju u razvijanju (i kao razvijanje) zbivanja ili događaja. Mogli bi ovo alternativno gledište nazvati “ontologijom događaja”. U okviru ovog razumijevanja, Heidegger može rekonceptualizirati različita područja bića u terminima koje dobiva iz njegovih čitanja grčkih pojmova poput kinēsis, genesis, energeia, polemos i, naravno, phusis. Čini se da Heidegger drži kako je ovaj način mišljenja o stvarima istinitiji i više u doticaju sa stvarima nego naša trenutna ontologija supstancije, jer je “originarniji” ili “početniji”: kao “početna istina” izražava nastarije i najosnovnije razumijevanje bitka bića u zapadnoj civilizaciji. Kao takva originarna istina također sadrži obećanje plodnijeg razumijevanja bitka za našu budućnost.

Charles Guignon, Being as Appearing: Retrieving the Greek Experience of Phusis, u A companion to Heidegger’s Introduction to Methaphysics, 2001. (moj prijevod)

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s