O izvornosti temeljnog pitanja metafizike (ulomak iz Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku)

Pitanje “zašto je uopće biće, a ne radije ništa?” naziva se za nas prvim prema rangu prvo kao najdalekosežnije, zatim kao najdublje, te konačno kao najizvornije pitanje.

Kao najdalekosežnije i najdublje, to je pitanje na koncu i najizvornije. Što mislimo time? Promislimo li naše pitanje u cijeloj širini onoga što ono stavlja u pitanje, biće kao takvo u cjelini, tad nas zacijelo lako susreće sljedeće: Pri tom se pitanju držimo posve daleko od svakog posebnog i pojedinačnog bića kao upravo tog i onog. Mislimo biće u cjelini, ali bez ikakva posebnog davanja prednosti. Samo jedno biće pri tom pitanju uvijek iznova na neobičan način izbija u prvi plan: ljudi koji to pitanje postavljaju. Ali u tom pitanju ipak se ne radi o bilo kojem posebnom pojedinačnom biću. U smislu njegova neograničenog dosega svako biće vrijedi jednako mnogo. Bilo koji slon u bilo kojoj prašumi u Indiji jednako jest kao i bilo koji kemijski proces sagorijevanja na planetu Mars i bilo gdje drugdje.

Kad stoga pitanje “zašto je uopće biće, a ne radije ništa?” doista izvedemo u njegovu smislu pitanja, tad moramo izostaviti isticanje svakog posebnog, pojedinačnog bića, kao i svako upućivanje na čovjeka. Jer što je upravo to biće! Predočimo si Zemlju unutar mračne bezmjernosti prostora u svemiru. Može se usporediti sa sićušnim zrncem pijeska, do sljedećeg zrnca njezine veličine proteže se kilometar i više praznine; na površini tog sićušnog zrnca pijeska živi potpuno gmizava, omamljena gomila navodno pametnih životinja, koje su na trenutak iznašle spoznavanje [usp. Nietzsche, “O istini i laži u izvanmoralnom smislu”, 1873., ostavština]. A što je vremenska protegnutost jednog ljudskog života na vremenskoj putanji od milijuna godina? Unutar bića u cjelini ne može se naći nikakvo opravdanje za isticanje upravo tog bića koje se naziva čovjekom i kojem sami slučajno pripadamo.

Ali time što biće u cjelini jednom dospije u naznačeno pitanje, stupaju ipak i pitanje spram te cjeline i ta cjelina spram pitanja u istaknuti, jer jedinstveni odnos. Jer tim pitanjem biva tek uopće otvoreno u cjelini kao takvo i u smjeru svojega mogućeg temelja, te biva u pitanju držano otvorenim. Postavljanje tog pitanja u odnosu spram bića kao takvog u cjelini nije slučajni događaj unutar bića, primjerice poput padanja kišnih kapi. Pitanje “zašto” stupa takoreći nasuprot biću u cjelini, istupa iz njega, premda nikad sasvim. Ali upravo time pitanje dobiva iznimnost. Ukoliko pitanje stupa nasuprot biću u cjelini, ali mu se ipak ne otima, ono za što se u tom pitanju pita odbija se unatrag na samo pitanje. Zašto “zašto”? U čemu se temelji samo pitanje “zašto”, koje se odvažuje na to da biće u cjelini stavi u njegov temelj? Je li još i to “zašto” pitanje za temeljem kao onim što je u pročelju, tako da se još uvijek traga za bićem kao onim što utemeljuje? Je li onda tako da to “prvo” pitanje ipak nije prvo prema rangu, odmjeri li se na unutarnjem rangu pitanja o bitku i njegovih preinaka?

Doduše – bilo pitanje: “zašto je uopće biće, a ne radije ništa?” postavljeno ili ne, to se bića uopće ne tiče. Planeti i bez toga kruže svojim putanjama. Životna sila i bez toga struji kroz biljku i životinju.

Ali kad je to pitanje postavljeno, tad se u tom pitanju, u slučaju da je doista izvedeno, nužno zbiva povratni udar iz onoga za što se pita i što je upitano unatrag na samo pitanje. Stoga to pitanje nije slučajan događaj, nego iznimno događanje, koje nazivamo zbivanjem.

To pitanje i sva u njemu neposredno ukorijenjena pitanja u kojima se to jedno pitanje razvija, to pitanje “zašto” neusporedivo je s bilo kojim drugim. Pitanje “zašto ‘zašto’?” u prvi mah i izvanjski izgleda kao ponavljanje iste upitne riječi koje se poigrava i nastavlja u beskonačnost, izgleda kao izgubljeno mozganje o nesadržajnim značenjima riječi. Zacijelo tako izgleda. Pitanje je samo hoćemo li biti žrtvom tog zaista jeftinog privida i smatrati da je time sve riješeno, ili smo u stanju u tom udaru i odbijanju pitanja “zašto” unatrag na sama sebe iskusiti neko uzbudljivo zbivanje.

A ako se ne dopustimo prevariti prividom, pokazat će se da to pitanje “zašto”, kao pitanje o biću ka takvom u cjelini, zapravo izvodi iz sve igrarije pukim riječima, pod pretpostavkom da posjedujemo još toliko snage duha da uistinu izvedemo povratni udar pitanja u njegovo vlastito “zašto”; jer taj se povratni udar svakako ne događa sam od sebe. Pri tom ćemo iskusiti da to iznimno pitanje “zašto” svoj temelj ima u skoku kojim čovjek odskače od sve dotadašnje, bilo prave bilo tek prividne, navodne zaštićenosti svojega opstanka. Postavljanje tog pitanja samo je u skoku i kao skok, a inače uopće nije. Što ovdje znači “skok” bit će pojašnjeno kasnije. Naše pitanje još nije skok; za to bi moralo tek biti preinačeno; ono još, a da to i ne zna, stoji nasuprot bića. Zadovoljimo se sad upućivanjem na to da skok tog pitanja svoj vlastiti temelj sebi do-skače, da ga skačući ishođuje. Takav skok koji sebi do-skače svoj vlastiti temelj u skladu s pravim značanjem riječi nazivamo pra-skokom odnosno izvorom: doskakanjem temelja samome sebi. Jer pitanje “zašto je uopće biće, a ne radije ništa'” svakom pravom postavljanju pitanja do-skače temelj, te je tako pra-skok odnosno izvor, zato ga moramo prihvatiti kao najzvornije pitanje.

Iz: Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku, Zagreb, 2012.

Oglasi

Jedna misao o “O izvornosti temeljnog pitanja metafizike (ulomak iz Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku)

  1. Povratni ping: O izvornosti temeljnog pitanja metafizike (ulomak iz Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku) | aleksandra sergejevna

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s