Schelling: sloboda i mogućnost zla? (ulomak iz Michelle Kosch, Idealism and freedom in Schelling’s Freiheitsschrift)

Kant i Fichte dijele poimanje … slobode kao autonomije racionalne volje. … Racionalna volja, za obojicu, nije samo izvor stvarnih namjera i činova [racionalnog djelovanja], nego i izvor moralnih normi prema kojima se te namjere i činovi mjere – normi koje nisu proizvoljno izabrane, nego vrijede objektivno, vrijede za sva racionalna bića. … Moralno zlo je moguće samo kao neuspjeh te volje da bude potpuno slobodna [odnosno racionalna, prim. davor].

Iako se može činiti da teodiceja ima uzdignuto mjesto u Freiheitsschrift, zapravo je problem zla – moralno psihološki – Schellingova glavna briga. Na to se odnosi, primjerice, kad piše da suvremena filosofija “svoj filantropizam tjera sve do poricanja Zla”:

U skladu s predstavama našeg vremena jedini temelj Zla leži u osjetilnosti ili u animalitetu, ili u zemaljskom principu, time što one ne suprotstavljaju nebu, kako bi se priličilo, pakao, nego zemlju. Ova predstava je prirodna posljedica nauka po kojem se sloboda sastoji u pukom gospodstvu inteligentnog principa nad osjetilnim požudama i nagnućima a Dobro dolazi iz čistoga uma, poslije čega je pojmljivo da za Zlo nema slobode (pošto ovdje prevladavaju osjetilna nagnuća); ali pravilnije govoreći, Zlo se potpunoma ukida. Jer slabost ili nedjelotvornost razumskog principa može doduše biti razlog nedostatka dobrih ili kreposnih djelovanja, ali ne temelj pozitivno-zlih i protukreposnih. (navod iz F. W. J. Schelling, O bitstvu slobode, 1985., preveo: Branko Despot, str. 39.)

Nasuprot tom pretjeranom “filantropizmu” Schelling ističe da to ne odgovara moralnom iskustvu, jer čini zlo neshvatljivim iz praktične perspektive: nitko tko prihvati takvo gledište ne može sebe sama vidjeti kao sposobnog za zlo. Pretpostavljam da to misli kad piše da za takvo gledište zlo ne može imati “subjektivno značenje”:

Pretpostavi li se pak, da bi osjetilnost ili trpno odnošenje spram vanjskih utisaka proizvodilo s nekom nužnosti zla djelovanja, čovjek bi u ovima bio samo trpeći, to jest Zlo ne bi u pogledu njega, dakle subjektivno, imalo nikakovo značenje, a budući da ono što slijedi iz nekog određenja prirode objektivno također ne može biti zlo, ono ne bi imalo uopće nikakovo značenje. (isto)

Schelling povezuje taj “filantropizam” s autonomizmom kantovskih i fichteovskih etičkih teorija, koje čine razumljivim samo jedno određenje volje – volju za dobrim:

postoji otuda samo jedna volja … a ne dvostruka… (isto).

Schelling nadalje tvrdi da uz te pretpostavke postoje samo dva načina na koje se može pokušati objasniti zlo, od kojih nijedan nije prihvatljiv. Prvi, da osjetilne sklonosti jednostavno nadvladaju razumski princip, dovodi do rezultata da je zlo čista pasivnost. Tako je … za Fichtea moralno zlo posljedica lijenosti, kao ljudskog očitovanja općeg prirodnog počela tromosti. Lijenost vodi u nemoral ne izravnim nagnućem da se izbjegne činjenje svoje dužnosti u onim slučajevima u kojima smo je jasno shvatili – u stvari, Fichte je mislio da ne možemo biti u potpunosti svjesni svoje dužnosti i ne činiti u skladu s njom – nego prije nagnućem da prije vremena zaustavimo proces praktičnog promišljanja koji nam omogućuje da točno odredimo što nam je dužnost. Fichte lijenost naziva “radikalnim zlom u ljudskoj prirodi”, i to zaista jest optimističan pogled na ljudsku prirodu, da je lijenost najbliže koliko možemo doći do radikalnog zla. Schelling ukazuje na taj aspekt Fichteovog mišljenja, kada napominje da Fichte

pade u vladajući filantropizam i ono Zlo što prethodi svem empirijskom djelovanju ushtjedne vidjeti samo u tromosti ljudske naravi. (isto 49.)

Drugi način da se objasni zlo kojega Schelling spominje, da razumski princip dopušta prednost osjetilnim impulsima, ima za posljedicu da je zlo nerazumljivo,

Jer zašto onda on [razumski princip] ne ispoljava svoju moć? (isto 39.)

(…)

Taken at the UM Department of Philosophy in Angell Hall, March 13, 2006.

Michelle Kosch

[Schelling] započinje [svoju argumentaciju] nudeći obrazloženje o ustrojstvu stvari (uključujući osobe) kao proizvoda djelovanja dvaju temeljnih principa prikazanih raznim oprekama u tijeku ogleda (npr. gravitacija/svjetlo, haos/red, nerazumijevanje/razumijevanje, kreaturna samovolja/univerzalna volja). Prvi od tih principa općenito naziva “temeljem”. Drugi nema fiksni naslov – naziva ga svjetlom, razumijevanjem, univerzalnom voljom, a ponekad i Bogom (iako je ovo zadnje problematično: drugdje u ogledu Schelling umjesto toga tvrdi da je Bog, kao i konačne osobnosti, sinteza dvaju principa). Svaki je od principa jedno utjelovljenje volje, koja je sad osnovna ontološka kategorija …, ali volje dvaju principa razlikuju se i po sadržaju i po karakteru. U pogledu sadržaja, volja temelja je svojevrsni egoizam, dok je volja razumijevanja svojevrsni univerzalizam, koji hoće podređivanje egoistične samovolje sveobuhvatnijem redu. Volja temelja je bezsvjesna ili polusvjesna, “slijepa hlepnja i požuda” (isto 39.), dok je drugi princip potpuno svjestan.

Osobnost, kao i drugi prirodni proizvodi, jest sinteza tih dvaju principa u pojedinom konkretnom jedinstvu. Značajka svijesti je uvijek neki oblik razumijevanja (univerzalni princip), dok individualnost zahtjeva odvojenost (načelo temelja). Dvije vrste sinteze su moguće, jedna u kojoj je volja temelja podređena volji razumijevanja, i druga u kojoj je razumijevanje podređeno temelju. (To bi bilo Dobro odnosno Zlo.)

Kao svjesno, ljudsko htijenje uvijek ima u vidu cjelinu kosmosa i svoje mjesto u njemu. Ali ponekad hoće smjestiti sebe (svoje posebne potrebe ili želje) u središte svega, podići temelj (njegovo bivanje-zasebnim) na status svrhe po sebi, svodeći ono univerzalno na status pukog sredstva.

Da je pak baš ono uzdignuće svojevolje Zlo, jasno se vidi iz sljedećeg. Volja, koja istupa iz svoje natprirodnosti, da bi sebe kao opću volju ujedno učinila partikularnom i kreaturnom, teži preobrnuti odnos principa, uzdignuti temelj… (isto 35.)

Dobra volja u ovoj slici je prepoznatljivo moralna u tome da hoće zadržati svoje mjesto u sveobuhvatnijem redu, zla volja prepoznatljivo nemoralna u tome što sebe tretira drugačije, privilegira sebe nad drugim sličnim konačnim voljama…:

Opća mogućnost Zla sastoji se … u tome što je čovjek, umjesto da svoju samost učini bazom, organom, naprotiv može težiti da nju uzdigne do onog vladajućeg i do svevolje, a tome nasuprot da ono duhovno u sebi učini sredstvom. (isto 50.)

Schelling je kritizirao kantovsko/fichteovsko objašnjenje jer po njemu volja pri zlu ne izvršava svoju moć. On vjeruje da je ovdje pokazao jedno objašnjenje po kojem volja izvršava svoju moć i pri zlu, ustrojavajući se oko onoga principa u sebi koji čini njeno postojanje kao pojedinačne volje mogućim. Ova veza mogućnosti nezavisne osobnosti s načelom temelja vodi tumačenju zla kao pobune protiv mjesta pojedinca u većem kosmičkom redu. …

[I]zgleda kao da je glavna briga ogleda teodiceja, obrazloženje kako zlo može nekako ne biti “u” Bogu kad je sve u Bogu. Schelling vjeruje da ima rješenje i za taj drugi problem zla… Sve postojeće mora utjeloviti princip temelja. Samo bi svemoćno biće moglo u potpunosti podrediti temelj razumijevanju. Da bi bilo slobodnih stvorenja, ona moraju biti takva da je volja temelja djelatna u njima. To je uvjet njihovog bivanja neovisnima o Bogu (toga da uopće budu slobodna stvorenja). Ali biti nekim neovisnim pojednačnim [bićem] jest samo po sebi iskušenje, iskušenje da se stavi sama sebe u centar – uzdižući ono posebno nad onim univerzalnim – u svom svjesnom htijenju. …

Za one koji su u iskušenju upitati zašto Bog ne bi bolje učinio da je stvorio prirodu bez ikakvih konačnih duhova u njoj, s obzirom na to kakvi ti duhovi moraju biti … Schelling tvrdi … da bez njih Bog ne bio znan (ili “objavljen”). To je možda zanimljiv dodatak tradicionalnoj obrani slobodne volje.

ulomak iz Michelle Kosch, Idealism and freedom in Schelling’s Freiheitsschrift, u Lara Ostaric (ed.), Interpreting Schelling, 2014, str. 152.-158., link, preveo: ja

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s