Bohm: cjelina i dijelovi? (ulomak iz Paavo T.I. Pylkkänen, Mind, Matter and Implicate Order)

Mnogi su ljudi, uključujući i mene, našli Bohmovu ideju o implicitnom redu teško shvatljivom.  Zapravo se iz rasprava s Bohmom sjećam kako je usrdno isticao da je ta ideja bila u prilično ranom stupnju razvoja. Započnimo stoga njeno izlaganje jednim vrlo kratkim opisim kojega je ponudio u članku iz 1990. godine… Osnovna ideja implicitnog reda jest to da

cijeli svemir je na neki način uvijen u svemu i svaka je stvar uvijena u cjelini. To znači da na neki način, i do neke mjere, sve uvija ili implicira sve. Međutim, to se zbiva na takav način da u tipičnim uvjetima običnog iskustva postoji velika relativna neovisnost stvari.

Takva se ideja o “uvijenosti” čitavog svemira u svakome dijelu, koja rezonira s Leibnizovom idejom monada i pjesništvom Williama Blakea, može najprije učiniti vrlo protuintuitivnom, egzotičnom i čudnom. Ali vidjet ćemo da se uvijanje zbiva u širokom rasponu područja i zapravo baš tu pred vama. Razmislite o malome području prostora u kojemu vam se nalaze oči. U tome području postoji gibanje elektromagnetskih valova (svjetlosnih valova) koje nosi informaciju na osnovu koje se gradi vaše iskustvo vida. To gibanje nekako sadrži ili “uvija” informaciju o cijeloj sobi, ili ako se dogodi da gledate u noćno nebo, o cijelome svemiru prostora i vremena. Te se uvijene informacije potom razvijaju lećom vašeg oka, a potom vrlo složenim procesom u vašem mozgu koji u kombinaciji s informacijom dobivenom od samog mozga rezultira vašim iskustvom vida trodimenzionalnog svijeta s objektima u njemu. …

hqdefault-1

David Bohm (1917.-1992.)

Imajte na umu da se takva uvijenost informacije o cjelini u svakom malom području obično zbiva pri svim valnim pojavama, primjerice u zvučnim valovima. Tako kad odete na koncert slušati simfonijski orkestar, informacija o tome što svira svaki instrument obično je uvijena u svakom području, uključujući i ono gdje se nalazi vaše uho. Ali morate biti tihi, jer ako budete govorili glasno informacija o tome će se isto tako trenutno uviti u gibanje molekula zraka u svakome području, a drugi možda ne bi uživali u vašem doprinosu uvijenome redu!

Prema kvantnoj teoriji polja, koju mnogi fizičari smatraju najtočnijom teorijom tvari trenutno u ponudi, čak i elementarne čestice se shvaćaju pomoću djelovanja polja u podlozi. Tako prema toj teoriji “elementarna čestica” poput elektrona nije tek mala biljarska kugla, mada neki aspekti njenog ponašanja sugeriraju da ima značajke nalik čestici (na primjer, pri mjerenju, elektron se uvijek pojavljuje u vrlo malom području prostora, i ima mjerljiva čestična svojstva kao što su masa, naboj, spin). Ipak, dublje sagledano, smatra se da je elektron utemeljen na djelovanju polja, što je na neki način slično djelovanju svjetlosnih valova. “Elektronsko polje” rađa, barem na trenutak, čestično očitovanje, kada u malom području postoji jako polje ili lokalizirani puls. Bohm je istaknuo da matematika kvantne teorije polja sugerira kako je u gibanju kvantnih polja u podlozi sve tvari također prisutno uvijanje i razvijanje nalik onome koje se nalazi u svjetlosnim i zvučnim valovima. Stoga, baš kao što svjetlosni valovi u malom prostoru mogu uviti informaciju o cijelom svemiru, tako valovi u podlozi svake “elementarne čestice” mogu na sličan način uviti informaciju o cijelom svemiru.

Utoliko postoji smisao po kojemu svako područje ili “dio” svemira uvija informaciju o cijelome svemiru. Ali možemo to sagledati i s druge točke gledišta. Za svjetlost možemo reći da se, u pravilu, informaciju o nekome dijelu može naći u svakom pojedinom području, kroz cijeli prostor. Uzmimo za primjer knjigu koju držite. Informacija o knjizi uvijena je u svakom području sobe, u gibanju svjetlosnih valova. Ili zamislite da izađete kada je pun Mjesec. Informacija o Mjesecu uvijena je u svako područje prostora gdje dolazi svjetlost reflektirana od Mjeseca. Dakle, općenito se može reći ne samo da je informacija o cjelini uvijena u svakom dijelu, nego je i informacija o svakom dijelu uvijena u svakom području cjeline.

Prema Bohmovoj interpretaciji kvantne teorije polja, to vrijedi i za “elementarne čestice”. U podlozi svake takve čestice je neko gibanje polja. To gibanje uvija informaciju o cijelom svemiru u malo područje gdje se polje očituje kao biće nalik čestici. No, budući da je polje također rasprostranjeno, u načelu, kroz cijeli svemir, informacija o tom biću nalik čestici se može naći u svakom dijelu svemira. U tom smislu, cijeli svemir je uvijen u svemu, i sve je uvijeno svugdje u cijelom svemiru. Implicitni red tako prevladava kao najtemeljniji red svemira koji nam je trenutno poznat.

Naravno, to je vrlo egzotična ideja. Dovoljno se sjetiti svih atoma i čestica koje sačinjavaju vaše tijelo. Navikli smo razmišljati o njima kao sićušnim stvarčicama koje samo pasivno leže tamo. Ali kvantna teorija polja, kako je tumači Bohm, sugerira nešto drugo. Postoji smisao u kojem svaka čestica vašeg tijela uvija informaciju o cjelini svemira (analogno načinu na koji se aktivnost svjetlosnih valova u području gdje se u toj prigodi nalaze vaše oči može uvijati informaciju o cijelom svemiru). Postoji također i smisao u kojem je informacija o svakoj čestici vašeg tijela uvijena u cijelom svemiru (analogno načinu na koji je informacija o nekom planetu uvijena u svakom području prostora u kojem ima valova svjetlosti reflektiranih od tog planeta). Prijedlog je da, kao dio svemira, svatko od nas utoliko uvija informaciju o cijelom svemiru, ne samo preko svojih osjetila, osobito vida, nego isto tako, egzotičnije, preko naravi polja u podlozi samih “čestica” koje čine naše tijelo. Daljnji prijedlog je da kroz razna kretanja polja (svjetlosti i, najtemeljnije, kvantnih polja) informacija o nama jest uvijena u cijeli svemir.

Samo pomislite koliko je drugačiji taj prijedlog od tradicionalnih mehanicističkih gledišta na materiju i fizički svijet koja su se razvila nakon Galilea, Newtona i drugih! Uobičajeno je, po tom svjetonazoru, smatrati Zemlju i ljudska bića pukim trunom prašine u velikom svemiru, koji je izvanjski u odnosu s drugih stvarima, i kojim upravljaju u potpunosti mehanički zakoni. Nasuprot tome, Bohmova interpretacija kvantne teorije polja sugerira da postoje ne samo izvanjski nego i temeljniji unutarnji odnosi između dijela i cjeline te, preko odnosa prema cjelini, između samih dijelova. Očito, time se započinje otvarati nov način razmišljanja o našem mjestu u svemiru. …

Zapravo u tradicionalnoj kognitivnoj znanosti postoji tendencija sagledavanja ljudskog tijela kao stroja koji prima informaciju preko svojih senzorskih ulaza, obrađuje tu informaciju uz pomoć algoritama pohranjenih u mozgu, i koristi tu informaciju da bi se ponašao u fizičkom svijetu. Načelno se sve to, smatra se, zbiva na jedan mehanički način, pri čemu je naglasak na tome da okoliš, informacija i mozak/tijelo imaju u osnovi jedan izvanjski odnos sa svim ostalim. Dakle, moglo bi se smatrati da je ljudsko biće u osnovi stroj, i da je odnos uvijenosti toga stroja s ostatkom svijeta zanemariv, da ne utječe zapravo na unutarnju narav tog stroja.

Bohm, međutim, odnos uvijenosti između dijela i cjeline, te između samih dijelova, nije smatrao puko pasivnim i površnim. Naprotiv, naglašavao je da je taj odnos uvijenosti aktivan i bitan za ono što svaka stvar jest, što znači da je svaka stvar  u unutarnjem odnosu sa cjelinom, te utoliko sa svim ostalim.

Što to znači “unutarnji odnos”? The Oxford Companion to Philosophy  nam kaže da je odnos, R, između jednog predmeta, x, i drugog predmeta, y, unutarnji ako x ne može biti isti predmet, ili predmet iste vrste, bez da je u odnosu R sa y. Stoga Bohm smatra da je svaka stvar – recimo elektron, ali također i ljudsko biće – ne može biti ono što jest, bez da je u odnosu uvijenosti prema cijelom svemiru. Dapače, predložio je da je način na koji neka stvar uvija cjelinu bitan za to što ta stvar jest i kako djeluje, kreće se i uopće ponaša.

Prilično je lako vidjeti što to znači za ljude. Zamislite, na primjer, da izgubite razumijevanje kako postoji cijeli jedan svijet neke određene vrste čiji ste dio. To bi vas očito učinilo vrlo različitom osobom, i vjerojatno bi duboko promijenilo način na koji “djelujete, krećete se i uopće ponašate”. Naravno, mi uzimamo takvo razumijevanje zdravo za gotovo i možda ne shvaćamo kako je temeljno utoliko što nas čini onim što jesmo.

maxresdefault-2

Paavo Pylkkaänen (1959.)

Egzotičniji je prijedlog da je čak i kada je u pitanju neka fizikalna “elementarna čestica”, poput elektrona, način na koji uvija cjelinu bitan za to što je on i kako djeluje, kreće se i ponaša. Poznato je da se u nekim situacijama na kvantnoj razini preciznosti elektron ponaša više kao val a u drugima više kao čestica. Utoliko se prema nekim interpretacijama kvantne teorije smatra da što je to elektron (odnosno da li je val ili čestica) ovisi o naravi okoline s kojom stupa u međudjelovanje… Način na koji se elektron odnosi prema cjelini utoliko se smatra bitnim za ono što on jest, u vrlo različitom smislu od situacije u klasičnoj fizici, gdje čestice jesu to što jesu (naime čestice) bez obzira na vrstu okruženja u kojemu se u toj prigodi nalaze. Također, kvantna teorija podrazumijeva da male promjene u dalekom okruženju elektrona (npr. otvaranje jedne pukotine u pokusu s dvije pukotine) može imati veliki utjecaj na njegovo ponašanje, dodatno naglašavajući ovisnost dijela o cjelini i ostalim dijelovima. Nadalje, trenutni eksperimenti pri tzv. EPR uvjetima pokazuju da male promjene u stanju fotona (npr. one uzrokovane mjerenjem njegove polarizacije) mogu imati trenutan utjecaj na ponašanje drugog fotona 50 km daleko (ili se barem čini da postoji utjecaj između područja koji se širi puno brže od brzine svjetlosti). Ponašanje tvari u svjetlu kvantne teorije stoga snažno implicira stanovitu vrstu cjelovitosti.

Na temelju takvih dokaza koji dolaze iz fizike Bohm općenito predlaže da je odnos cjeline i dijelova u dubokom smislu unutarnji. On dodaje da, budući da cjelina uvija sve dijelove, potonji su također međusobno u unutarnjem odnosu, mada na slabiji način nego što su u odnosu sa cjelinom.

ulomak iz Paavo T.I. Pylkkänen, Mind, Matter and Implicate Order, 2007., link, str. 19.- 23., preveo: ja

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s