ideološki trokut? (ulomci F. A. Hayeka i Darka Polšeka)

Slika međusobnih položaja triju strana(ka), kako se općenito nudi, njihove istinske odnose više zamućuje nego razjašnjava. Obično su predstavljeni različitim položajima na crti, sa socijalistima na lijevom kraju, konzervativcima na desnom, a liberalima negdje u sredini. Ništa ne bi moglo više zavaravati. Želimo li slikovni prikaz, bilo bi prikladnije postaviti ih u trokut, s konzervativcima u jednome uglu, socijalistima koji vuku ka drugome a liberali ka trećemu.

ulomak iz Friedrich A. von Hayek, The Constitution of Liberty, 11960., link, preveo: ja

hayek_postcard.jpg

Friedrich A. von Hayek (1899.-1992.)


[H]tio bih izložiti jedan dinamični prognostički model kojega često nazivam Hayekovim trokutom (Hayek, 1960.) (premda želim zadržati barem jedan dio zasluga za njegovu “konstrukciju”). Riječ je o shemi na slici:

ideoloski-trokut

… Hayekov trokut ne postulira nikakve metafizičke pobjede i prognoze, već drži da u parlamentu tri ideološke opcije imaju, barem matematički i logički, jednake šanse. Prema Hayekovom trokutu, postoje tri osnovne ideologije i tri osnovne društvene vrijednosti… Riječ je o liberalizmu, socijaldemokraciji i konzervativizmu, odnosno o vrijednostima slobode, jednakosti i solidarnosti. Po dvije ideologije dijele jedan ideal, odnosno svaku ideologiju karakteriziraju dva ideala. Stranice trokuta su elastične, ali tako da opseg trokuta uvijek ostane jednak. Moguće su tri opcije: da jednakostranični trokut takav i ostane, da se pretvori u jednakokračni ili raznostranični. Pretpostavka modela jest da nema besplatnog ručka, odnosno da nijedna politička opcija ne može istovremeno realizirati sva tri ideala (osim u iznimnim slučajevima velikih koalicija, kada se ugrožava demokratsko načelo kontrole vlasti).

Model može poslužiti kao prognostička karta u nekoliko različitih uvjeta, tj. za različite svrhe:

– Kada treba otkriti koji će se ideal žrtvovati pobijedi li ideološka opcija ili koalicija ideoloških opcija. Recimo, u slučaju većinske pobjede konzervativaca žrtvovat će se vrijednost jednakosti, a u slučaju koalicije konzervativaca i liberala daleko najvažnija vrijednost bit će sloboda (najčešće kao sloboda vlasništva).

– Kada treba otkriti koja će ideološka opcija dobiti izbore, ovisno o tome znamo li koji ideal, tj. koja vrijednost prevladava u izbornoj masi….

– Pored prognoza, ovaj jednostavni trokut može poslužiti kao indikator “stanja nacije” ili “duha jednoga naroda” . …

– Napokon, on može biti koristan i kada treba ustanoviti dublji, tj. latentni lik neke političke opcije.

ulomak iz članka Darko Polšek, Gdje se nalazi liberalna karavana? Perspektive liberalizma – razmišljanje u tri dijela, 1994., link

polsek

Darko Polšek (1960.)


Neki liberali smatraju da bi liberal uvijek trebao obraćati pažnju na sva tri ideala francuske revolucije (jednakost, bratstvo i sloboda). Ali ekonomisti nas uvjeravaju: nema besplatnoga ručka . U uvjetima ograničenih resursa nije moguće imati ekonomski rast i punu zaposlenost. Nije moguće rušiti inflaciju i smanjivati produktivnost. To su nesumnjive ekonomske zakonitosti koje bitno utječu na društveni život. Nije moguće ubirati viši porez bez posljedica na investicijsku politiku. Drugim riječima, političke posljedice izabrane ideologije, izabranog prioriteta, ideala (slobode, jednakosti i solidarnosti) izravno utječu na ekonomsko stanje. …

Svaka stranica “ideološkoga trokuta” ima svoju duljinu i elastičnost. Natežemo li jedan vrh, druga dva će se približavati. Hayek taj trokut koristi kako bi pokazao razlike među ideologijama, ali taj trokut možemo, također, iskoristiti kako bismo pokazali da svaka ideologija ima i svoju internu ideološku, i eksternu financijsku cijenu. Nije moguće zadovoljiti sva načela odjednom. Što se izabere jača ideološka opcija, to će se ideal na suprotnoj strani trokuta manje ispunjavati.

ulomak iz članka Darko Polšek, Koliko zajedništva treba demokracija?, 1995., link

Oglasi

7 misli o “ideološki trokut? (ulomci F. A. Hayeka i Darka Polšeka)

  1. Mislim da je ovaj trokut ima temeljne manjkavosti. Možda bi mogao biti koristan kao neko nastavno sredstvo za upoznavanje onih koji se prvi put susreću sa politikom. Temeljna greška je povezivanja svake od ideologija sa određenom vrednošću. No te veze su uzete apstraktno i pretpostavljaju da su sve te vrednosti poznate i da imaju jasna značenja, koja je lako identifikovati. I ne samo to nego da se svaka ideologija jasno identifikuje sa određenom vrednošću, da tu postoji takoreći neka prirodna veza između znakova (npr. liberalizam = sloboda). Po meni je to nadasve upitno, jer liberalizam u savremenom svetu ne mora da označava nikakvu slobodu, osim neke “slobode” razmene roba. Sloboda u savremenom nlb svetu može potpuno da se izokrene u neslobodu (ropstvo) ukoliko tržište diktira poziciju subjekta i nametne mu određenu ulogu koju on ne može da izbegne koristeći se samo nametnutim pravilima. Sa druge strane ne mora da postoji nikakav korektivni faktor koji to može da izmeni, jer je nedozvoljena intervencija. Ono o čemu se treba pitati kada je u pitanju sloboda – jesu uslovi mogućnosti slobode.

    Sviđa mi se

    • Naravno, svaki model je vjerojatno ograničen s obzirom na kompleksnosti raznih društava; ipak mi se ovaj čini daleko boljim od uobičajenog suviše jednostavnog lijevo-desno, a i od npr. onog s dvije osi i četiri kvadranta kojega često viđam na netu (gdje, koliko sam vidio, praktički nitko nikad ne zauzima jedan od kvadranata).

      Drugi je problem taj koji navodiš, da idealnost tih „ideala“ može dovesti do nejasnoća o čemu se uopće radi. Ipak mislim da to nije prevelik problem, da možemo prepoznati kad su oni narušeni (ili barem grubo narušeni). Evo, na tvom primjeru neoliberalizma… Ako je neoliberalizam pozicija koja sve društvene odnose svodi na trgovačke, onda možemo vidjeti kako se ona doista vodi idealima slobode i jednakosti. Trgovački odnosi jesu u pravilu slobodni: oba aktera su motivirana time da će dobro proći u tom poslu. Jednakost se očituje u tome da bilo tko može podjednako biti kupac i prodavač. No, problem sa neoliberalizmom je taj da potpuno zanemarivanje treće strane, solidarnosti, vodi do pervertiranja drugih dvaju ideala. Pa sve veći broj ljudi ne ulazi u trgovačke odnose slobodno, nego jer im nema druge, i sve veći broj ljudi nema što za prodati. Tako da mi se čini da je problem kad gornji trokut izgubi jednu od stranica (odnosno jedan od vrhova) i postane crta – recimo u komunizmu ideali solidarnosti i jednakosti doista stoje kao ideje vodilje, ali zanemarivanje slobode vodi policijskoj državi u kojoj su npr. kontrolori daleko „jednakiji“ od kontroliranih. Pa bih rekao da je unutar ovoga modela implicitna norma: ne pretvaraj trokut u crtu.

      Sviđa mi se

  2. Mislim da je pogrešno naprosto misliti da su “trgovački odnosi u pravilu slobodni”, odnosno potrđivati dogmu slobodnog tržišta. Mislim da se time više zamagljuje priroda tih odnosa, nego što se nešto stvarno govori i saznaje o tim odnosima. Da bi se razumeli ti odnosi, mislim da je nužna analiza konstelacije moći. Teško da je tu reč o “odnosima slobode”, rekao bih u bitnom smislu da je tu reč o odnosima prisile, ne više političke prisile kao u ranijim formama zajednice, nego prosto ekonomske prisile. A to što je nešto sada ekonomska prisila a ranije je bila politička prisila, svakako ne svedoči ni o kakvoj “slobodi”, nego o promeni odnosa i konstelacija moći.

    Sviđa mi se

  3. Kao otac šestogodišnjaka imam povlašteni uvid u elementarni fenomen trgovine, naime u razmjenu sličica nogometaša. Ne vjerujem da se njihovi postupci vode “dogmom slobodnog tržišta”. I tako moj mali kaže kako mu je onaj veliki dječak tvrdio da za Ronalda mora dati deset sličica, a on nije htio, pa se nisu mijenjali. Da je tražio pet, pristao bi. Iako je ovaj veći, prisile nije bilo: da su oba bila zadovoljna, mijenjali bi se, ovako nisu. To je trgovina. Ona uključuje dragovoljnost i reciprocitet.

    Svakako, već rekoh, u uvjetima gdje jedan od sudionika trgovine zapravo ne može ne pristati, ti elementi trgovine nestaju, i tad ima smisla govoriti o prisili, unatoč formi trgovačkog odnosa (npr. očito u slučajevima ratnog profiterstva, gdje se profiter ne solidarizira s ostalima koji su pogođeni ratom nego upravo u toj nevolji traži trgovačku prednost).

    Sviđa mi se

  4. Primeri su ti eltistički. 😀 Moguće je da je u Hrvatskoj ekonomski situacija mnogo bolja, stoga ti je nepoznato šta znači biti prisiljen raditi za minimalac u nečovečnim uslovima da bi prehranio porodicu. Drago mi je ako je tako. Ipak, lepiti preko ovakvih odnosa ime “Slobode”, krajnje je licemerno i predstavlja naprosto apologiju takvih odnosa uz prateću naturalizaciju tih odnosa.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s