emergencija iskustva? (ulomak iz Galen Strawson, Real Materialism)

Izgleda kao da su mnogi, možda i većina, onih koji sebe nazivaju fizikalistima ili materijalistima stvarno predani tezi:

[NI] fizička tvar je, sama po sebi, u svojoj temeljnoj prirodi, nešto potpuno i krajnje lišeno iskustva.

Mislim da vjeruju, za početak, da su krajnji sastojci po sebi u potpunosti i bitno pojave lišene iskustva. I nije da čine išta neobično prigrlivši NI jer izgleda da to prihvaća velika većina ljudi. Ipak ne vidim kako fizikalisti mogu ostaviti to uvjerenje nepropitanim ako su imalo realisti u svome fizikalizmu, to jest ako doista smatraju da stoji odredbena teza realističkog fizikalizma:

[RF] iskustvo je realna konkretna pojava, a svaka realna konkretna pojava je fizička. …

GalenStrawson.png

Galen Strawson (1952.)

Je li moguće to gledište? Može li se istodobno smatrati RF i NI? Ne mislim da može, ali jedna obrana [toga gledišta] ide ovako:

Iskustvene pojave su emergentne pojave. Svjesna svojstva, iskustvena svojstva su emergentna svojstva potpuno i krajnje bez-svjesnih, iskustva lišenih pojava. Fizička tvar po sebi, u svojoj osnovnoj prirodi, doista je jedna potpuno bez-svjesna, iskustva lišena pojava. Unatoč tome, kada se neki njeni dijelovi sklope na određene načine, pojave iskustva “emergiraju”. Krajnji sastojci su po sebi potpuno bez-svjesne, iskustva lišene pojave. Ipak, kada se sklope na određene načine, pojave iskustva “emergiraju”.

Ima li takvo poimanje emergencije smisla? Mislim da je vrlo, vrlo teško razumjeti to što bi ono uključivalo. Zapravo, mislim da je nesuvislo… Započet ću na poznatom tlu.

Tekuće stanje se često predlaže kao razvidan primjer emergentne pojave, i tu činjenice izgledaju nedvosmisleno. Tekuće stanje nije značajka pojedinačne molekule H2O; a nije ni značajka krajnjih sastojaka molekule H2O. Pa ipak, kad okupite mnoge molekule H2O, one sačinjavaju tekućinu (barem pri određenim temperaturama), sačinjavaju nešto tekuće. Tako da je tekuće stanje jedno doista emergentno svojstvo određenih skupina H2O molekula. Nema ga u temelju stvari, a potom je tu.

Kada se dno pladnja ispunjenog tankim slojem viskoznog ulja ravnomjerno zagrijava, dotad glatka površinu ulja pretvara se u niz šesterokutnih ćelija pokretne tekućine nazvanih Bénardovim konvekcijskim ćelijama. To je još jedan popularan primjer emergentne pojave. Postoje mnogi kemijski i fizički sustavi u kojima takvi uzorci nastaju jednostavno iz rutinskog djelovanja temeljnih fizikalnih zakona, i takvi se uzorci nazivaju “emergentnima”.

To je sve krasno i istinito. Ali možemo li se nadati da ćemo pomoću takvih modela shvatiti navodnu emergenciju pojava iskustva iz pojava lišenih iskustva? Ne mislim da možemo. Emergentna značajka tekućeg stanja u odnosu na njegove ne-tekuće sastojke doista izgleda bjelodano lako shvatljivo. Lako nam je intuitivno pojmiti zamisao da su određene vrste molekula tako posložene da se međusobno ne povezuju u čvrstu rešetku nego klize jedna po drugoj ili jedna pored druge (u skladu sa zakonima van de Waalsovog molekularnog međudjelovanja) na način iz kojeg proizlazi – odnosno koji jest – pojava tekućeg stanja. Tako i kod Bénardovih konvekcijskih ćelija lako možemo pojmiti zamisao da iz fizikalnih zakona koji se odnose na površinsku napetost, viskoznost i druge sile koje upravljaju gibanjem molekula proizlaze šesterokutni uzorci na površini tekućeg ulja kad ga se zagrijava. U oba slučaja se krećemo u malom skupu pojmovno homogenih oblik-veličina-masa-naboj-broj-položaj-gibanje fizikalnih pojmova bez da pritom osjećamo zbunjenost. Koristeći pojam svođenja na uobičajeno labav način, možemo reći da se pojave tekućeg stanja svode bez ostatka na pojave oblik-veličina-masa-naboj-itd. – nazvat ću te pojave skraćeno “F” pojavama, i pretpostaviti za sada da su one po sebi pojave potpuno lišene iskustva. Možemo vidjeti da pojava tekućeg stanja prirodno proizlazi, i u potpunosti ovisi o pojavama koje po sebi uopće ne uključuju tekuće stanje. Sa sasvim malo truda možemo potisnuti našu početnu sklonost da pobrkamo tekuće stanje kako se pojavljuje u osjetilnom iskustvu (kako, mogli bismo pomisliti, može ovo proizaći iz pojedinačnih ne-tekućih molekula?) s fizikalnom pojavom tekućeg stanja, i jasno vidjeti da se tu radi o potpuno i puko F pojavi.

Ovaj pojam potpune ovisnosti izgleda korisno. Izgleda jasno da mora biti neki osnovni smisao po kojem bilo koja emergentna pojava, recimo Y, u potpunosti ovisi o onome iz čega emergira, recimo X. Izgleda zapravo da to mora biti točno po definiciji “emergentnog”; jer ako nema te potpune ovisnosti onda neće biti istinito, ne bez daljnjega istinito, reći da je Y emergentno iz X. Jer u tome slučaju barem neki dio ili aspekt Y će morati iskrsnuti od negdje drugdje i stoga neće biti emergentan iz X. Jasno je da kod tekućeg stanja nije tako. …

Tekuće stanje možete dobiti od ne-tekućih molekula tako lako kao što možete dobiti momčad za kriket od jedanaest stvari koje nisu momčadi za kriket.

kafka stranke

jedna emergentna pojava?

U Božjoj fizici moralo bi biti jednako jasno kako se dobiju pojave iskustva iz pojava potpuno lišenih iskustva. Ali to zbunjuje ljudski um. Ponavljam, ne čini nam poteškoće zamisao da su tekuće pojave (koje su u potpunosti F pojave) emergentna svojstva potpuno ne-tekućih pojava (koje su u potpunosti F pojave). Ali kad se vratimo na slučaj iskustva, tada tražimo neku analogiju odgovarajuće veličine ili golemosti jer izgleda da se ne možemo zadovoljiti stvarima poput tekućeg stanja, gdje se u cijelosti krećemo unutar nekog potpuno pojmovno homogenog (ne-heterogenog) skupa pojmova. Trebamo analogiju sasvim drugačije razine da bismo ikako imaginativno dohvatili taj pretpostavljeni pomak od iskustva lišenog do iskustvenog.

Što bi mogla biti analogija odgovarajuće veličine? … Pretpostavimo da netko predlaže postojanje realnih, konkretnih, unutarnje svojstveno, nesvodivo i potpuno ne-prostornih pojava (“potpuno ne-P pojave”) i da one, kada stoje u određenim ne-prostornim odnosima, dovode do, ili tvore, realne, konkretne, unutarnje svojstveno i nesvodivo prostorne pojave (“P pojave”), koje su stoga emergentna svojstva potpuno ne-P pojava. …

Ali što o tome znam? Skoro ništa. Takvom spekulacijom “stigosmo u zemlju vila”, kako kaže Hume, odnosno ja tamo stigoh, i svaka tvrdnja nemogućnosti, bilo s moje strane bilo koga drugoga, može se činiti ishitrenom. A netko bi ovdje mogao predložiti da je “veliki prasak” upravo jedan slučaj u kojem su P pojave doista emergentna svojstva ne-P pojava.

Ne vjerujte, kažem, padajući ponovo u argumentum a visceris. P pojave, realne, konkretne, unutarnje svojstvene i nesvodivo prostorne pojave (zadržimo na pameti da tražimo neku analogiju za iskustvene fenomene za koje znamo da su realni, konkretni, unutarnje svojstveno i nesvodivo iskustveni) ne mogu biti emergentna svojstva potpuno ne-P pojava. Ovo je slučaj kada ne možete dobiti A od ne-A. Ovaj slučaj prostorno/ ne-prostorno može izgledati kao analogija odgovarajuće veličine za onaj slučaj iskustveno/lišeno iskustva, ali sve do čega on dovodi, tvrdim, jest nemogućnost. Ako postoji neki smisao u kojemu se može reći da P pojave emergiraju iz potpuno ne-P pojava, tada one moraju pasti u kategoriju pukog izgleda, i tada (po definiciji, vidi gore) uopće nisu P pojave. Iskustvene pojave, međutim, to ne mogu. One ne mogu biti puki izgled, samo zato što sav izgled ovisi o njihovom postojanju. Ako bi se ispostavilo da realne P pojave ipak mogu emergirati iz potpuno ne-P pojava, sve što bi slijedilo bilo bi to da slučaj prostornosti ipak ne predstavlja analogiju odgovarajuće veličine. Podjela iskustveno/lišeno iskustva, pod pretpostavkom da ona uopće postoji, najtemeljnija je podjela u prirodi (jedini način na koji ona može ne postojati jest taj kad u prirodi ne bi bilo ničega lišenog iskustva).

Tvrdnja je barem jednostavna, i ponovit ću je. Ako je doista istina da je Y emergentno iz X, tada mora biti slučaj da je Y u nekom smislu potpuno ovisan o X i samo o X, tako da sve značajke Y razumljivo slijede iz X (gdje je “razumljivo” prije neki metafizički nego epistemički pojam). Emergencija ne može biti sirova. Ugrađeno je u srž pojma emergencije to da emergencija ne može biti sirova u smislu nepostojanja apsolutno nikakvog razloga u prirodi stvari zašto je emergentna stvar takva kakva jest (tako da je to nerazumljivo čak i Bogu). Za bilo koje svojstvo Y bilo čega za što se ispravno smatra da je emergentno iz X, mora postojati nešto u vezi X i samo u vezi X, uslijed čega Y emergira, i što je dovoljno za Y. …

Jedan je problem to da je sirova emergencija po definiciji čudo svaki put kada se dogodi, jer je po samoj hipotezi istina da pri sirovoj emergenciji  u onome iz čega emergira, X, nema apsolutno ničega radi čega iz njega emergira to što emergira, Y. … [Emergencija] ne može biti sirova. Inače bi bila razumljiva pretpostavka da postojanje može emergirati (proizići,  razviti se) iz nepostojanja, ili čak da konkretne pojave mogu emergirati iz potpuno apstraktnih pojava. Sirovost ništa ne isključuje. Ako emergencija može biti sirova, onda je potpuno razumljiva pretpostavka da nefizička duša može emergirati iz fizičke tvari – u tom slučaju ne možemo isključiti mogućnost kartezijanskih ega čak i ako smo fizikalisti. Nisam ni siguran niti da možemo isključiti mogućnost da negativni broj emergira pri zbrajanju stanovitih pozitivnih brojeva. Svakako ćemo morati nepristrano sagledati sva kršenja postojećih zakona (iskustva lišene) fizike, šljaku koja se hirovito pretvara u zlato, čestice koje se raspadaju na druge čestice tako da im se ukupni naboj razlikuje od naboja početne čestice.

Vratimo li se na slučaj iskustva, Occam opet reže s doista razornim učinkom. S obzirom na neporecivu realnost iskustva, kaže on, zašto bi itko prihvatio NI? Zašto insistirati da je fizička tvar po sebi, u svojoj temeljnoj prirodi, u biti lišena iskustva, prihvaćajući time

[a] postojanje nečega – potpuno i bitno iskustva lišene tvari – za što nema apsolutno nikakvog dokaza,

zajedno s

[b] potpuno nepotrebnim (i nesuvislim) teretom sirove emergencije,

inače poznate kao magija? To je, kazano Eddingtonovim izrazom, šašavo.

ulomak iz Galen Strawson, Real Materialism, str. 60.-66., preveo: ja

Oglasi

Jedna misao o “emergencija iskustva? (ulomak iz Galen Strawson, Real Materialism)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s