Hegel: je li epistemologija moguća? (ulomak iz Jonathan Dancy, Uvod u suvremenu epistemologiju)

Hegel započinje uvod u svoju Fenomenologiju duha razmatrajući optužbu da je u epistemologiji zadatak znanja prije ispitati sebe nego druge stvari, te da je to nemoguće. Znanje samo nije za nas predmet, nego instrument s kojim pristupamo našim predmetima odnosno medij kroz koji nam se oni pojavljuju. Ne možemo ispitati sam medij, jer je on uvijek ono čime smo povezani s našim predmetima, a pretvoriti ga u predmet znači uzrokovati da on prestane biti ta relacija koja nas zanima. Taj je način postavljanja stvari sugestivan, no Hegel ga odmah odbacuje jer uključuje pojmove kao što su oni instrumenta ili medija, koji još nisu pojašnjeni. On potom rekonstruira problem na svoj vlastiti način. Njegova je prva reformulacija da u proučavanju znanja ne možemo započeti bez kriterija po kojemu trebamo razlikovati između istinitog znanja i krivotvorenih zamjena. No nijedan kriterij koji možemo usvojiti ne može sebe opravdati na početku našeg istraživanja, budući da je opravdanje kriterija upravo među rezultatima za koje se nadamo da ćemo ih na kraju postići. No ako nema kriterija koji bismo primijenili na početku, ne možemo čak ni započeti.

Prije nego što pruži svoj odgovor na taj problem, Hegel ulazi u pojedinosti. Znanje je relacija između nas i predmeta našeg znanja. Taj predmet, kad ga znamo, postoji za nas. No predmet našeg znanja nezavisan je od nas te kao takav postoji također po sebi. To kako on postoji po sebi razlog je da ga zovemo istinom; u znanju je naš cilj da postanemo svjesni svog predmeta, istine, kako je on po sebi. Ali kako je to moguće? Kako naše znanje može biti o istini? Jer ono što znamo, ukoliko to znamo, jest za nas, ne po sebi. A kriterij onoga što postoji za nas leži u nama i dolazi od nas, dok ono što prosuđujemo tim kriterijem, ono što postoji po sebi, ne mora priznati naš kriterij kao relevantan ili prikladan. Kriterij je ono što mi namećemo nezavisnom predmetu. Stoga nema ničega u onome što možemo učiniti, a što može jamčiti da se naš kriterij slaže s našim predmetom kako je on po sebi.

Na taj način problem kriterija postaje u Hegelovim rukama vid općenitijeg problema kako naši napori da spoznamo naš predmet kako je on po sebi mogu uopće biti uspješni. To je pak radikalan način iznošenja već dobro poznate poteškoće da, neovisno o tome koliko su čvrsta i dobro opravdana naša vjerovanja, uvijek ostaje mogućnost da svijet nije na način na koji smatramo da jest. Ta poteškoća, koja leži u osnovi skeptičkoga argumenta iz zablude, postala je prije argumentom da teorija znanja ne može započeti nego da se ne može uspješno završiti.

Hegel počinje svoje rješavanje problema ističući da je u epistemologiji predmet našeg istraživanja naša svjesnost ili svijest. No taj je predmet takve naravi da razlikovanje između onoga što postoji za nas i onoga što postoji po sebi ovdje nije razlikovanje između onoga što nam je dostupno u svijesti i onoga što nije. Obje strane tog razlikovanja spadaju unutar dohvata svijesti. Jer naše je pitanje o tome kako se u svijesti odnosimo prema našem predmetu, pa kada je naš predmet naša vlastita svijest, jasno je da nema opasnosti da bi naša svijest imala postojanje po sebi koje bi u načelu bilo skriveno od nas i odvojeno od te svijesti kako ona postoji za nas. U epistemologiji dakle uspoređujemo predmet kojega smo svjesni s našom sviješću o njemu, no to ne znači da je poduhvat nemoguć. Jer presudna razlikovanja između svijesti i predmeta ili između onoga za nas i onoga po sebi zapravo su razlikovanja unutar onoga što nam je dostupno, a ne razlikovanja između onoga što je unutar našega dohvata i onoga što leži izvan njega.

No iako nema općenite nemogućnosti u pogledu pokušaja uspoređivanja svijesti i predmeta, uvijek postoji mogućnost da bismo pri uspoređivanju otkrili da je predmet kako je po sebi jedna stvar za svijest, dok je naše znanje o tom predmetu, predmeta kako je on za nas, druga; te da to dvoje, kad ih se usporedi, ne bi odgovarali jedno drugome. Kad se to dogodi, koje su nam mogućnosti izbora na raspolaganju? Jedna je pokušati preinačiti naše znanje tako da ga se uskladi s predmetom. No to ne bi imalo željeni učinak, i to iz jednog važnog razloga. Naše je znanje ovdje ono stanje svijesti koje se najbolje slaže s kriterijem koji primjenjujemo. No čak se i tako ono ne slaže sa svojim predmetom. Kriterij pak po kojemu se ono ne slaže sa svojim predmetom svijest nalazi u naravi predmeta, a ne nameće ga proizvoljno, izvana, kako je gore sugerirano. Stoga se ne možemo nadati da ćemo išta postići “preinakom” našeg znanja ako ne promijenimo i kriterij; a kriterij ne možemo promijeniti bez promjene predmeta. Preinaka našeg znanja značila bi promjenu našeg predmeta; kad znanje i predmet ne odgovaraju jedno drugome, oboje propadaju, a s njima gubimo kriterij koji smo primjenjivali za određivanje toga odgovaraju li oni jedno drugome.

Dogodilo se dakle zapravo to da se na određenoj razini svijesti pojavilo ono što bi Hegel nazvao proturječjem. No Hegelov stav prema tim proturječjima nije zdvajanje. Umjesto toga on pretpostavlja  da je rezultat tih proturječja to da nas narav proturječja koje smo izložili može poučiti kamo odatle poći. Jer kad znanje i predmet ne odgovaraju jedno drugome, nismo ostavljeni bez ičega. Naši pokušaji preinake znanja vode promjeni u predmetu te tako novom paru za koji treba ispitati odgovaraju li si međusobno. A to je tako jer negacija sadržana u proturječju nije apstraktna negacija, u kojoj svaka strana uništava onu drugu, ne ostavljajući ništa iza sebe, nego ona koju Hegel naziva određenom negacijom, koja ima stanovitu formu. I tom nas formom ona vodi od proturječja do proturječja na novu razinu, gdje imamo nov predmet i novo istraživanje.

Uzmimo jedan običan primjer (ne neki Hegelov): pretpostavimo da u našem ispitivanju osjetilnog zamjećivanju kao forme svijesti određujemo da se osjetilno zamjećivanje, kako ga shvaćamo, ne slaže sa svojim predmetom; da predmet kako je po sebi ne odgovara predmetu koji postoji za nas. Jedan je odgovor na to skepticizam u pogledu našeg empirijskog znanja. Drugi je reći da se iz tog neslaganja (proturječja) pojavljuje nova forma svijesti, sa svojim vlastitim predmetom, koja zahtijeva novo ispitivanje. I taj će se napredak od jedne forme svijesti do druge nastaviti sve dok ne dosegnemo formu u kojoj razlikovanje predmeta za nas i predmeta po sebi potpuno propada, jer smo dosegli svijest čiji predmet može postojati samo po sebi utoliko što postoji za nas. Ovdje napokon svijest odlaže na stranu privid zapriječenosti onime što joj je strano; dosegli smo razinu na kojoj svijest može biti i jest svoj vlastiti predmet.

Taj napredak od jedne forme svijesti do druge obilježje je Hegelova shvaćanja “fenomenologije”. … Ono ne tretira skeptičke argumente kao opasnost da se bude neutraliziran ili opovrgnut, nego kao izvor otkrića. Jer jedino će se pomoću skeptičkih argumenata otkriti proturječja inherentna nekoj pojedinačnoj svijesti: skeptik je taj koji pokazuje da ovdje naše znanje ne može odgovarati našem predmetu, pa je stoga skeptik taj koji nas vodi od jedne forme svijesti do sljedeće sve dok ne dosegnemo formu u kojoj se svijest i predmet podudaraju. Presudan je ovdje pojam određene negacije; tom je vrstom negacije skepticizam zapravo zaokupljen i to je ono što pokreće fenomenologiju. Drugo, za Hegela je epistemologija moguća, no samo ako krene njegovim putem, napredujući od jedne forme svijesti do sljedeće. Svaku formu epistemologije koja ne napreduje na taj način (Kantovu, primjerice) uništava poročna cirkularnost. Pokazivanje na to napredovanje bilo je jedino sredstvo što ga je Hegel vidio za rješenje problema kriterija i za prevladavanje razdvojenosti onoga po sebi i onoga za nas.

ulomak iz Jonathan Dancy, Uvod u suvremenu epistemologiju, Zagreb 2002., str. 215.-218., preveo: Zvonimir Čuljak, izvornik: Jonathan Dancy, An Introduction to Contemporary Epistemology (1985)

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s