Četvrto bijelo (mikroetička priča)

Ova priča opisuje jedan fiktivni etički problemski slučaj, koji je nedavno bio obrađen na satu etike za gimnazijalce. Učenicima se problem svidio a rasprava je bila živa i sadržajna.  Nadam se da će zabaviti i čitateljstvo ovog vrijednog bloga.

Zahvaljujem Davoru na pozivu i prilici za objavu priče!

Četvrto bijelo – Problemofilova mala priča za buđenje mikroetičke misaonosti

Jedna misao o “Četvrto bijelo (mikroetička priča)

  1. Drago mi je da si se odazvao, a odazivam se i ja na tvoja pitanja s kraja. Budući da se ja radije igram ontologije nego etike, i ovdje mi se čini da je za razumijevanje slučaja presudno jedno „ontološko“ pitanje, naime: kad prestaje igra? A ja bih rekao: kad se netko više ne igra. Igra može biti i gruba i riskantna, u njoj se u jednom smislu i zaboravljamo, dajemo sve od sebe kao da se radi o životu i smrti, ali taj zaborav nije potpun jer uvijek ostaje svijest da se radi o igri. Kad sudac odsvira kraj razmjenit ćemo dresove, crne i bijele figure će u istu kutiju, itd. Naravno, kad netko započinje igru, riskira da drugi neće prepoznati da se radi o igri, ili da će odbiti igru – na samom početku začetnik doista zna da se radi o igri a drugi još ne znaju. Ali uvjet da taj početak postane igra je da drugi prihvate to kao igru. Ako nisu prihvatili, onda nije ni bilo igre, bio je tek promašaj. Igra traje dok se igramo. Ako se jedan pokušava igrati a drugi ne, igra je osuđena na neuspjeh. (Utoliko sam oduvijek osjećao da u skrivenoj kameri „žrtva“ koja ostane ljuta nakon što joj pokažu kameru nije naprosto netko bez smisla za humor – postavljač skrivene kamere preuzima rizik, neuspjeh pripada njemu.)

    S tog stajališta mi se čini da je odgovornost na učitelju Poti. Potez koji je učinio nakon što je prestao igrati mu svakako nije na čast, ali još je važnije to što je trebao jasno objaviti kraj igre. Imao je razloga vjerovati da Moco i dalje vjeruje kako se radi o igri u kojoj obojica sudjeluju. Način na koji prekasno kaže „igra je gotova“ nije jasan – Moco vjeruje da je to igra između njih dvojice, i kraj igre Poto treba javiti njemu, Moci, a ne javnosti koja niti ne zna da igra postoji.

    Sviđa mi se

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s