Eutifronova dilema? (ulomak iz Platon, Eutifron)

SOKRAT: Nisi me dovoljno poučio, prijatelju, kad te malo prije upitah što je pobožno, nego si mi samo odgovorio da je pobožno ono što ti sada činiš, naime optužuješ svoga oca za ubojstvo.

EUTIFRON: Istinu sam rekao, Sokrate.

S: Možda. Međutim, Eutifrone, ti kažeš da postoji još mnogo toga što je pobožno.

E: Naravno da postoji.

S: Sjeti se samo da nisam od tebe zahtijevao da me poučiš u jednome ili dva od više slučajeva pobožnoga, nego o samoj ideji (auto to eidos) po kojoj je sve pobožno pobožno. Jer ti si sam rekao da je po jednoj ideji sve bezbožno bezbožno, a pobožno pobožno. Ili se više ne sjećaš?

E: Sjećam se.

S: Pouči me, dakle, o toj samoj ideji: što je zapravo ona, kako bih mogao, kad na nju usmjerim svoj pogled, poslužiti se njome kao uzorom (paradeigma), tako da za nešto takvo što ti ili netko drugi čini mogu reći da je pobožno, a što nije takvo, reći da nije.

E: Ako već tako hoćeš, Sokrate, onda ću ti i objasniti.

S: Naravno da hoću.

E: Pobožno je ono što je bogovima milo, a bezbožno je ono što im je omraženo.

S: Jako lijepo, Eutifrone. Odgovorio si upravo kao što sam i zahtijevao od tebe. Samo je li odgovor točan, to još ne znam. Ali ti ćeš mi sigurno dokazati da je istinito to što kažeš.

E: Sigurno. …

S: Da se bogovi međusobno svađaju, da su nesložni i da neprijateljstvo među njima vlada, i to je rečeno?

E: Da, rečeno je. …

S: Bogovi dakle, očito, mrze i vole isto, pa bi onda trebalo biti isto ono što je bozima drago i bozima mrsko.

E: Gotovo tako. …

S: Hoćemo li dakle sada poboljšati ovo u našoj odredbi, da je naime ono što svi bogovi mrze bezbožno, a ono što vole pobožno. A ono što jedni vole, a drugi mrze, nije ni jedno ni drugo, niti je oboje istodobno. Želiš li da sada tako odredimo pobožno i bezbožno?

E: Što nas priječi u tome, Sokrate?

S: Mene ništa, Eutifrone, ali ti osobno razmisli hoćeš li me najlakše podučiti, kao što si i obećao, ako to uzmeš za postavku.

E: Ja osobno želim reći da je pobožno ono što svi bogovi vole, a nasuprot tome bezbožno ono što svi bogovi mrze.

S: Hoćemo li ponovno razmotriti, Eutifrone, je li to točno rečeno? Ili ćemo to jednostavno ostaviti na miru i zadovoljiti se time, i mi i svi drugi, kad netko kaže da stvari tako stoje, da ćemo to i prihvatiti? Ili pak trebamo tek razmotriti što zapravo kaže onaj tko govori?

E: Trebamo ispitati. Međutim, osobno mislim da je to sada točno rečeno.

S: To ćemo ubrzo bolje znati, dobri moj. Razmisli samo ovo: je li pobožno bogovima milo zato jer je pobožno, ili je pobožno zato jer što im je milo?

E: Ne razumijem što misliš, Sokrate.

S: Onda ću pokušati izraziti se jasnije. … Što ćemo dakle reći o pobožnome, Eutifrone? Prema tvojoj tvrdnji vole ga svi bogovi, zar ne?

E: Da.

S: Valjda zato jer je pobožno, ili zbog nekog drugog razloga?

E: Ne, nego upravo zbog toga.

S: Dakle, zato jer je pobožno biva i ljubljeno, a nije pobožno zato jer biva ljubljeno.

E: Tako izgleda.

S: Zato naime jer bogovi vole, postoji nešto što je voljeno i bozima drago.

E: Kako da ne!

S: Dakle, ono što je bozima milo nije pobožno, Eutifrone, niti je pobožno ono što je bozima milo, kao što ti veliš, nego su različiti jedni od drugoga.

E: Kako to Sokrate?

S: Jer smo se složili da je pobožno voljeno zato jer je pobožno, a ne da je pobožno zato jer je voljeno, zar ne?

E: Da. …

S: Izgleda Eutifrone, kao da na upit što je pobožno i nisi htio pokazati njegovu bit (ousia) nego samo navesti neko svojstvo koje mu pripada, da je naime pobožnome svojstveno to što ga svi bogovi vole. A što je ono stvarno, nisi mi rekao. Ako ti je pravo, nemoj to skrivati od mene nego mi još jedanput od početka izloži što je pobožno u svojoj biti, pa bilo da je ono drago bogovima ili da mu pripada neko drugo svojstvo, jer zbog toga se nećemo svađati. Reci mi dakle iskreno što je pobožno, a što bezbožno.

E: Ne znam, Sokrate, kako ti reći ono što mislim. Od koje god tvrdnje da počnemo, nekako nam se to stalno vrti u krugu i kao da ne želi ostati tamo gdje smo ga postavili. …

S: Budući da mi izgledaš nemotiviranim, sam ću se potruditi pomoći ti na koji način ćeš me poučiti o pobožnome. Samo nemoj prije toga posustati. Pogledaj dakle, zar ti se ne čini nužnim da je sve pobožno pravedno?

E: Svakako.

S: A je li onda sve pravedno također pobožno, ili je pak sve pobožno pravedno, dok sve pravedno nije pobožno, nego je djelomično pobožno, a djelomično nešto drugo?

E: Ne mogu slijediti tvoja izlaganja, Sokrate.

S: Nisi od mene mlađi koliko si pametniji. Ali, kao što rekoh, zbog izobilja mudrosti ti si očito nemotiviran. Ali ipak, saberi se malo, moj sretniče, jer uopće nije teško razumjeti što mislim. A mislim upravo suprotno od onoga što je pjesnik spjevao kad je napisao:

Zeusa stvoritelja koji sve ovo ozbilji
ne želi on ružiti; jer gdje je strah tamo je i poštovanje.

Ja … ne mislim da je poštovanje tamo gdje je strah. Kako mi se čini, mnogi koji žive u strahu … uopće nemaju poštovanja pred onim čega se boje. … Ali gdje je poštovanje, tamo je očito i strah. … Onda nije točno reći “gdje je strah, tamo je i poštovanje”, nego “gdje je poštovanje, tamo je i strah”, jer zacijelo nije svagdje poštovanje gdje vlada strah. Mislim da je strah opsežniji od poštovanja; poštovanje je samo jedan dio straha… Možeš li me sada slijediti?

E: Svakako.

S: Slično sam mislio i prije kad sam te pitao je li ondje gdje je pravedno također i pobožno, ili pak gdje je pobožno, je li također i pravedno. Ali tamo gdje je pravedno nije uvijek pobožno, jer je naime pobožno dio pravednoga. Hoćemo li tako reći, ili ti se čini da je drugačije?

E: Ne, nego upravo tako. Čini mi se točnim to što govoriš. …

S: Pokušaj me sada ti ovako podučiti, koji je dio pravednoga pobožno, kako bih mogao reći Meletu da mi ne čini nepravdu i ne optužuje me zbog bezboštva, jer sam od tebe dovoljno naučio što je sveto i pobožno, a što nije.

E: Meni se dakle čini, Sokrate, da je sveto i pobožno onaj dio pravednoga koji se odnosi na služenje bogovima, dok je onaj koji se odnosi na služenje ljudima preostali dio pravednoga.

S: To si mi izgleda lijepo rekao, Eutifrone, ali nedostaje mi samo jedna sitnica: naime, ne shvaćam što razumijevaš pod služenjem. …

ulomak iz Platon, Eutifron, Zagreb 1998., str. 21., 25., 31.-43., preveo: Jure Zovko

---

Knjigu se može nabaviti u knjižarama ili kod nakladnika: Matica hrvatska