zašto nisam fizikalist?

No, možda netko misli da bih kao nastavnik fizike trebao biti? Spada li u moj poziv i to da učenike uvodim u jedan znanstveni, fizikalistički, svjetonazor, a osobito s obzirom na neznanstvene i pseudoznanstvene utjecaje kojima su sa svih strana izloženi? Ne, kao što nije potrebno da netko tko je fizikalist bude nekakav fizičar, tako ni nekakav fizičar (zapravo nastavnik fizike) ne treba nužno biti fizikalist. Dapače, vjerujem da neovisno i o svojoj profesiji i vlastitom blago heretičkom stavu (nadam se da neće ostati neprimjećeno kako naslov ovoga zapisa aludira na jedan sličan naslov B. Russella 😀 ) imam dobre razloge za ne biti fizikalist. Štoviše, najavljujem da ću ovdje pokušati fizikalizam ako ne baš matirati a ono poljuljati u dva koraka. 😮 (Taj argument svakako nije jedini razlog zašto nisam fizikalist, ali jest bio važan meni osobno.)

Fizikalizam se pojavljuje u raznim varijantama, ali ovdje govorim o ontološkoj tezi, naime, o tezi o ukupnosti svega koja kaže da sve što postoji jest fizičko. Odnosno, da se ono što nam se možda najprije pojavljuje kao nefizičko – npr. naša duševna iskustva, ili moralni stavovi, itd. – može potpuno reducirati na fizičke stvari. OK, ali što to znači – fizičko?

Možda fizički predmeti svakidašnjeg iskustva: stolovi, računala, kamenčići, lego-kockice, zrak, voda, itd. Dakle fizikalizam bi tvrdio da je sve što postoji u osnovi nalik tome. Ali, baš nas znanje fizike navodi na skepsu po tom pitanju. Uzmimo za primjer najslavniju fizikalnu formulu, E=mc2. Što ona kaže? Nešto vrlo nesvakidašnje, teško spojivo s našim iskustvom. Ona kaže da iako se jezgra helija sastoji („sastoji“?) od dva protona i dva neutrona, ipak je njena masa manja od mase njenih sastavnih dijelova. I taj manjak mase se može pojaviti kao višak nekog drugog oblika energije, po gornjoj formuli. Dakle, još jednom: masa nečega što je sastavljeno, jezgre helija, manja je od mase njenih pojedinačnih sastavnih dijelova, naime protona i neutrona. Tu se fizika suprotstavlja svakodnevnom iskustvu sa predmetima na kojima smo još kao bebe učili što je stvarno – ni sa kakvim kamenčićima ni lego kockicama niti mehanizmima itd. to nije moguće. Takva je situacija uostalom dovoljno česta u fizici – i sam početak novovjekovne fizike u znaku je spoznaje da smo mi oni koji se gibaju oko Sunca, mada svatko svaki dan vidi upravo obratno.

Dakle, fizičko ima značiti ono što opisuje fizika, a ne ono što susrećemo u svakodnevnom iskustvu. Vjerujem da fizikalisti nemaju problema s ovim prvim korakom. Kao što reče W. Sellars:

pri opisu i objašnjenju svijeta, [prirodna] znanost je mjera svih stvari, onih koje jesu da jesu a onih koje nisu da nisu.

Pritom je fizikalizam u pravilu sklopljen s redukcionizmom koji npr psihologiju nastoji svesti na biologiju i kemiju, biologiju na kemiju i fiziku, kemiju na fiziku. U konačnici bi ono što fizika otkriva bila prava stvarnost, temelj svih stvari.

Drugi korak nastavlja u istom smjeru: koja od grana fizike, koja fizikalna teorija, jest temeljna za cijelu fiziku? Nema dvojbe da je to kvantna mehanika (ili je barem jedna od temeljnih). Ali tu imamo problem:

Mislim da mogu sa sigurnošću reći da nitko ne razumije kvantnu mehaniku. (R. Feynman)

To je doduše bilo 1965., ali stvari nisu puno bolje danas – još jedan nobelovac, Steven Weinberg, u članku iz 2017. navodi s odobravanjem taj Feynmanov citat, te kaže:

I danas, unatoč velikom uspjehu kvantne mehanike, nastavljaju se rasprave o njenom značenju i njenoj budućnosti.

Naravno, mnogi smatraju da ipak razumiju kvantnu mehaniku, ali se međusobno pri tom ne slažu, pa imamo notorno mnogo tzv. „interpretacija“ kvantne mehanike, koje se međusobno drastično razlikuju – evo jedne tablice tek radi uvida u to mnoštvo.

suac

Bez da ulazimo u pojedinosti, samo mnoštvo interpretacija pokazuje da ne postoji neko konsensualno razumijevanje kvantne mehanike. Svakako treba naglasiti da fizičari znaju rješavati jednadžbe kvantne mehanike i uspješno rade pokuse koji potvrđuju te jednadžbe. I oko jednadžbi i oko pokusa postoji suglasnost među fizičarima. Što onda misle kad kažu da je „ne razumiju“? U skladu s onom osnovnoškolskom odredbom da netko razumije nešto kad to može iskazati svojim riječima, fizičari se ne slažu u onome što iskazuju (a ne u onome što mjere ili računaju). Ne slažu se u „interpretaciji“, ne razumiju što se zapravo događa. Sve navedene interpretacije su znanstveno moguće, slažu se sa pokusima i jednadžbama kvantne mehanike, ali ipak se međusobno razlikuju. Budući da nijedna od interpretacija nije općepriznata kao ona prava, mogu slobodno malo modificirati Feynmanov iskaz, pa reći da fizičari zajedno, kao znanstvena zajednica, ne razumiju kvantnu mehaniku.

I tu, kako meni izgleda, fizikalistički projekt spuštanja prema sve temeljnijem gubi tlo pod nogama, propada u bezdan. Jer čak i da reduciramo sve ono socijalno na psihičko i biološko, a sve ono psihičko i biološko na fizikalno, na koncu imamo to da temelje fizikalnoga ne razumijemo. Cijela ta građevina nije utemeljena, nismo našli ono doista fundamentalno. Kao u onoj priči o Zemlji koja počiva na golemim slonovima, a ti slonovi na još većoj kornjači, pa ta kornjača na oceanu – a ocean, na čemu je on? Zar računaju s time da će nam do tad već dosaditi i da ćemo prestati pitati? Uostalom, bez da se opredjeljujem, ipak neke od onih mogućih interpretacija kvantne mehanike daju važnu ulogu promatraču, tako da bismo u tom slučaju umjesto nekakve piramide koja se onog fizičkog uzdiže se prema manje čvrstim područjima psihičkog i socijalnog/kulturnog prije dobili neki krug.

Nije čudno da su osjećaj vrtoglavice u susretu s kvantnom mehanikom potvrdili i najveći među onima koji su se njome bavili:

Kaže li netko da može razmišljati o kvantnoj fizici bez da mu se zavrti u glavi, to pokazuje samo da nije ništa od nje razumio. (Niels Bohr)

Kao da je nekome nestalo tlo pod nogama, nigdje čvrstog temelja na kome bi se moglo graditi. (Albert Einstein)

Žestoka reakcija na noviji napredak suvremene fizike može se razumjeti jedino kada shvatimo da su se ovdje počeli drmati temelji fizike; i da je taj potres stvorio osjećaj da će znanost izgubiti tlo pod nogama. (Werner Heisenberg)

I sam mogu posvjedočiti o jednom takvom osjećaju gubitka tla pod nogama u svom susretu s kvantnom teorijom, dok sam studirao fiziku. Ali uskoro sam saznao da ta situacija i nije tako nova. Platon u Fedonu opisuje kako se Sokrat, kad je bio mlad, od sveg srca uželio te mudrosti što je zovu prirodnom znanošću, činilo mu se da je uzvišena. Istraživao je tadašnje znanje o prirodi kod tadašnjih znalaca koji su sve objašnjavali nekim mehaničkim putem, razdvajanjem ili spajanjem elemenata. No, pokazao se nenadarenim za takva istraživanja jer što je više istraživao ne samo da je manje znao, nego mu se činilo da ni ono što je prije mislio da zna sada više ne zna. Dapače, kaže:

Uplaših se da sasvim dušom ne oslijepim dok gledam stvari očima i pokušavam ih shvatiti osjetilima.

Time započinje njegov slavni „bijeg“ od onoga fizičkoga ka onome mislivome. Meni se čini da će i danas onaj tko taj fizikalistički pristup provede dovoljno daleko i iskreno završiti na sličnom putu.

3 misli o “zašto nisam fizikalist?

  1. Fizičar mora donekle biti fizikalist, nema mu druge. Razumijem da neko nije neki strogi fizikalist koji trazi ukidanje religija, ali biti fizicar i.ne biti nikako fizikalist moze.samo.luda osoba. To.jos uvijek.ne znaci.da.sve znamo,.ali.mislim.da.danas.fizicari.znaju.i.previše da ne bi nikako bili.fizikalisti.

    Sviđa mi se

  2. Dobar pokušaj, kad kažeš da si prvi put ovdje napisao nešto svoje. Piši i dalje vlastito! – odlično da si počeo; ali pokušaj imati na umu: igru. Unijeti malo više igre u stvaranje teksta (da ne bude suhoparan) – više strasti, one žive kreativne energije – erosa. 🙂 Slobodno! Inače, sjećam se tvojih radova – bili su iznimni, vrlo kvalitetni – bolji od mojih tada! – sa ljeskanja i s uvoda u početku. Pozdrav s otoka preko puta Zadra!

    p.s. jednom davno, ti si meni davao poticaj vlastitom pisanju a sad, evo, shvati ovo kao uzvrat; nadam se, konstruktivan.

    Liked by 1 person

    • Hvala na podršci. 🙂 Da, za razliku od onih tada, koje sam pisao dok su se te misli rađale u meni, ovi su zakašnjeli, pišem sada nešto kako sam to promislio već ranije. Da sam ih pisao prije par godina bili bi življi, ali bio sam malo u gužvi. No, možda sam ih zato bolje promislio. 🙂

      Liked by 1 person

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s