bogovi ili ideje? (ulomak iz Leo Strauss, On Plato’s Euthyphron)

Eutifron je razgovor o pobožnosti između Eutifrona i Sokrata . … Starog je Sokrata mladi Melet optužio da je bezbožan. … Eutifron, koji je prorok, stručnjak za pobožnost, uvjeren je da je Sokrat nedužan. … Ali Eutifron, mladić, optužio je vlastitoga oca za bezbožnost. Eutifronov čin je usporedan Meletovom, mladić optužuje starca za bezbožnost. …

photo_56635_landscape_650x433.jpg

Leo Strauss (1899.-1973.)

Eutifron … se hvali se da ima nadmoćno znanje o božanskim stvarima. Budući da ima takvo znanje može predvidjeti budućnost na nepogrešiv način. Ipak, ljudi mu se smiju kao luđaku. Ne shvaćaju ga ozbiljno. Smatraju ga bezazlenim. Ali on je toliko siguran u svoju nadmoćnost da ga to ismijavanje ne dira. Ponosan je što se doima ludim, jer nekako zna da se ono božansko mora pojaviti kao ludilo onima koji u najboljem slučaju imaju tek ljudsku mudrost. On u istome dahu govori o sebi i bogovima, a granicu povlači između sebe i ljudi. Siguran je da pobožan može biti samo čovjek poput njega, stručnjak za božanske stvari. To znači da običnim građanima poriče mogućnost da budu pobožni. Spram mnoštva gaji velik prezir. … Budući upućen u božanske stvari, ljudske stvari prezire; stoga niti ne zna skoro ništa o ljudskim stvarima. Eutifron je unutar granica svog znanja božanskih stvari bezazlen. Ali kad bi ga to znanje nukalo da našteti ljudima, ne bi ni trenutka oklijevao da to učini. Ne bi ni trenutka oklijevao da ih optuži za bezbožnost, čak i ako su to njegovi otac ili majka, brat ili sestra, njegova djeca, supruga ili njegovi prijatelji. U napadnoj suprotnosti spram Sokrata koji ne bi nikoga optužio ni za što. Na početku razgovora Eutifron vjeruje da su on i Sokrat u istome čamcu. Sokrat mu skreće pozornost na činjenicu da Eutifrona zbog njegovog dara ismijavaju, dok ​​Sokrata zbog njegovog progone. … [T]ek nakon što je Sokrat pokazao sumnju u istinitost sadašnjih priča o bogovima … on stavlja, makar nevoljko, Sokrata u istu kategoriju s mnoštvom. Od toga trenutka zna da Sokrat nije u istom čamcu s njim. … Vrlo neobično, Sokrata uglavnom zanimaju manje vrijedne, manje božanske i zapravo trivijalne teme. Puno više ga zanima definicija pobožnosti nego čudesne priče o tome što su bogovi učinili ili što zahtijevaju od čovjeka. Čini se da Sokrat ima želju za nekom vrstom znanja koju Eutifron ne drži vrlo visoko. … Sokratova neobična bliskost s ljudskim stvarima i načinom na koji se oni niski bave svojim niskim poslovima uvjerila je Eutifrona da Sokrat spada s mnoštvom, ne samo za sada nego uopće, da je Sokrata nemoguće obrazovati, da je njegova nespremnost da posluša Eutifronovu mudrost posljedica nesposobnosti razumijevanja te mudrosti. Sokrat je, riječju, svjetovnjak. Nešto kasnije Sokrat uspijeva dovesti Eutifrona u grubo proturječje. Mada zna da je proturječiti sebi nešto loše, i mada se poziva na načelo neproturječnosti kada raspravlja s drugima, Eutifron nije nimalo zbunjen slabostima vlastitoga govora. Zapravo, čini se da je očekivao nešto poput toga. Njegova samo-proturječnost mu tek dokazuje da ne može reći ni izraziti Sokratu ono što misli ili čega je svjestan. Doista, kako nekome tko nikada nije okusio božanske stvari izraziti iskustva poput onih kojima se može pohvaliti Eutifron? Nije li nužno sebi proturječiti kad se pokušava priopćiti nepriopćivo? … Kada Sokrat nedugo prije kraja razgovora od Eutifrona traži da ga ne smatra nedostojnim, sasvim je ozbiljan utoliko što je uvjeren da ga Eutifron doista smatra nedostojnim. Razgovor završava jer Eutifron odustaje od njega – … tijekom razgovora je shvatio da je Sokrat beznadan slučaj. Eutifron je imun na Sokratovu vještinu razgovaranja. U razgovoru je pretrpio podjednako malu promjenu kao i Sokrat. … Baš poput Sokrata, Eutifron nadilazi dimenziju uobičajenih umijeća i vrlina. Ali dok Sokrat od uobičajenih umijeća i vrlina ide u filosofiju, Eutifron od njih ide u neku vrstu tobožnje spoznaje o božanskim stvarima. …

Eutifron zna da je drugačiji, da odstupa od onoga što “ljudi” smatraju pobožnim. Što on podrazumijeva pod pobožnost? U svom prvom odgovoru na Sokratovo pitanje o tome on daje jedan formalno neispravan odgovor.  Umjesto definicije daje primjer. Njegov drugi odgovor je formalno adekvatan, također i treći i posljednji odgovor. Ali … samo prvi odgovor ima izravan odnos spram Eutifronova ukusa, njegova djelovanja, njegove optužbe protiv svoga oca. Samo je prvi odgovor Eutifrona u skladu s njegovim djelom, njegovim životom, s načelom koje pokreće njegov život. Stoga je to jedini odgovor Eutifrona koji baca svjetlo na ono gledište o pobožnosti koje je njemu svojstveno. … Koji bi bio formalno adekvatan izraz toga gledišta na pobožnost koje Eutifron naznačuje u svome prvom i formalno neispravnom odgovoru? Reći ćemo: pobožnost se sastoji u tome da činimo ono što čine bogovi. I suprotstavit ćemo to gledište pravovjernome gledištu prema kojemu se pobožnost sastoji u tome da činimo ono što nam bogovi kažu. Jer obožavati bogove predaka u skladu s običajima predaka, budući da običaj mora na koncu biti zamišljen kao božanski utemeljen, znači činiti ono što nam bogovi kažu. Eutifron izražava svoje gledište na pobožnost djelom, a ne govorom. Suprotno običajima predaka, on optužuje svoga oca za bezbožnost. Ipak, kaže se da se pobožnost sastoji od obožavanja bogova predaka u skladu s običajima predaka. Njegov čin predstavlja poricanje toga prihvaćenog stajališta. Njegov čin izražava uvjerenje da se pobožnost sastoji u tome da činimo ono što čine bogovi.

Eutifronovo gledište na pobožnost je heretičko. … Bogovi nisu pobožni. Oponašajući bogove, prestaje se biti pobožan. … [Ali] kako on zna što čine bogovi? Iz onoga što ljudi vjeruju o bogovima, iz onoga što se ljudi slažu s obzirom na bogove, iz trenutnih priča o bogovima koje on uzima za istinite. Samo iste te trenutne priče kažu i to da ljudi ne bi trebali činiti ono što čine bogovi, nego ono što bogovi ljudima kažu da čine. Eutifronov položaj je stoga neodrživ. Autoritet na koji se poziva opovrgava ga. Trebao bi se vratiti pravovjerju.

Ali može li se vratiti pravovjerju? Može li se prihvatiti položaj koji se temelji na pukim pričama? Ipak, napustimo li priče, što uopće možemo reći o bogovima i o pobožnosti? No, slutimo da su bogovi nadljudska bića i da stoga najviši ljudski tip daje nagovještaj onoga što bi bogovi mogli biti. Najviši ljudski tip je mudrac, pa će analogija mudraca biti najbolji trag kojim raspolažemo u odnosu na bogove. Mudar čovjek ipak više voli ljude koji čine ono što on čini nego ljude koji samo čine ono što im on kaže da čine a ne čine ono što on čini. Otud bismo mogli biti skloni misliti, s obzirom da pod bogovima razumijemo nadljudska bića, da bogovi uopće ne vladaju govoreći ljudima što bi trebali učiniti ili izdavanjem naredbi. Kako god to bilo, analogija mudraca, koja je naš jedini vodič za poznavanju bogova ili onoga što bogovima bilo drago, ta nas analogija navodi shvatiti da je Eutifronovo gledište na pobožnost jedan polovičan pokušaj da se pravovjerno gledište na pobožnost nadiđe u smjeru nekog višega. Eutifron zauzima srednji položaj između Meleta i Sokrata. Nemoguće je vratiti se Meletu. Nemamo drugog izbora nego ići naprijed Sokratu. …

Eutifron je [u neuspjelom pokušaju definicije] htio reći da je bogovima ugodno ako ljudi čine ono što bogovi čine. Ali različiti bogovi čine različite, pa čak i suprotne stvari. Ugodi li se volji jednoga boga drugi će biti nezadovoljni. Nemoguće je ugoditi bogovima ako su različiti bogovi zadovoljni različitim stvarima, ako se različiti bogovi ne slažu jedni s drugima, ako se međusobno bore. Eutifron to na neki način priznaje. On čini ono što čini najbolji i najpravedniji bog, Zeus. Sebi za uzor odabire najpravednijega među mnogim bogovima. Ali da bi učinio taj izbor, već mora znati pravdu. Mora znati što je pravda. Mora znati ideju pravde. Jer najpravedniji bog je onaj bog koji savršeno slijedi ideju pravde. Ali ako se zna ideju pravde, nema razloga zašto bi se moralo slijediti najsavršenijeg sljedbenika ideje pravde. Zašto ne slijediti samu ideju pravde? Nema razloga za oponašanje bilo kojeg boga. Imitiacija bogova, čineći ono što bogovi čine jer bogovi to čine, pokazuje se suvišnom, a time i pobožnost. … Ideje zamjenjuju bogove. Otud možemo razumjeti i prosuditi Meletovu optužbu.

Melet je dotle u pravu. Sokrat ne vjeruje u bogove grada. I doista uvodi druga bića. Ali Melet griješi kad pretpostavlja da su ta druga bića bogovi ili demonske stvari. Zapravo su to ideje. … Može se također reći da je Melet grubo pogriješio kada je govorio o Sokratovu uvođenju novih stvari. Jer ideje, budući prethode bilo kojim bićima koja oponašaju ideje, prethode bilo kakvim bogovima. One su prve stvari, najstarije stvari. …

Poriče li se prvenstvo ideja, dolazi se do uvjerenja o bogovima koji se međusobno bore. Zašto? Zašto se bogovi bore? Na koncu, zato što ne znaju. Ali znanje, iskonsko znanje je znanje onog nepromjenjivog, onog nužnog, razumljive nužnosti, ideja. Ono čega znanje jest znanje, jest prethodno. Ideje su prije znanja ideja. Ne može biti znanja ako nema prvenstva ideja. Stoga ako se poriče prvenstvo ideja poriče se mogućnost znanja. Ako ideje nisu iskonska bića, onda iskonska bića ili prve stvari ne mogu biti znajuća bića. Njihovo djelovanje mora biti slijepo. Ona će se sukobljavati, borit će se. Drugim riječima, ako su iskonska bića bogovi a ne ideje, sve što je dobro ili pravedno bit će dobro ili pravedno zato što bogovi to vole, bez nekog drugog razloga, bez ikakvog unutarnjeg razloga. Primarni čin [tada] nije znanje ili razumijevanje, nego ljubav bez znanja ili razumijevanja, tj. slijepa žudnja.

ulomak iz Leo Strauss, An Untitled Lecture on Plato’s Euthyphron, link, str. 10.-17., preveo: ja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s