Tukidid o današnjoj politici: nestanak središta? (ulomak iz Tukidid, Peloponeski rat i E. Mendelson, What Thucydides Knew about USA Today)

Historičari se među sobom prepiru je li Tukidid moralni filosof ili, kako se obično kaže, “prvi znanstveni historičar”. Ono što je radikalno u vezi njega, što mu daje nepogrešivu jasnoću vida, jest to da je on oboje. On moral razumije ne kao skup proizvoljnih pravila koja su nametnuta stvarnosti, ili se pak tek priželjkuju, nego kao dio samoga tkiva stvarnosti, na isti način na koji je grčka filosofija započela razumijevati zakone fizike kao neodvojive od stvarnosti. Tukidid je dospio do istog onoga zaključka kojega je stoljećima kasnije zabilježio Ludwig Wittgenstein kad je napisao da etika “mora biti uvjet svijeta poput logike”.

U Tukididovom moralno koherentnom univerzumu moralno je djelovanje, neizbježno, također i praktično djelovanje, a nemoralno djelovanje je neizbježno nepraktično, bez obzira koliko kratkovidni stratezi ustrajali u pretvaranju da nije tako. On bilježi raspravu o smrtnoj kazni između Kleona, koji je bio “poznat među Atenjanima po silovitosti svoga karaktera”, i razboritog Diodota. Kleon je htio da Atena pobije zarobljenike koje je porazila u pobunjenoj Mitileni. Imperij, kaže Kleon, vlada strahom; nikad ne smije biti pokretan milosrđem. Diodot odgovara zagovarajući oprost, ali ustraje u tome da tu odluku ne zagovara jer je moralna nego jer mu izgleda kao “najbolja stvar za državu”. Ako bi Atenjani pobili zarobljenike, kaže, gradovi koji se ubuduće budu bunili ne bi imali motiva za predaju, pa bi Atenjani trošili resurse za savladavanje neprijatelja čija je jedina praktična mogućnost boriti se do smrti. Ako bi pak Atenjani poštedjeli poražene, oni bi čak mogli pronaći razlog da postanu saveznici. Nakon te rasprave Atena je taj put načinila moralni i praktični izbor da poštede Mitilenjane, mada je glasanje bilo tijesno – samo da bi, godinama kasnije, načinila nemoralni i nepraktični izbor osvajanja Sicilije.

Dvije godine nakon američkih izbora 2016. izgleda sve jasnije da je Tukidid najveći historičar ne samo imperija nego i suvremene politike. Ovaj ulomak je njegovo objašnjenje građanskog rata u Korkiri 427. pr. Kr – i, podjednako, politike u Americi, godine Gospodnje 2018.

ulomak iz Edward Mendelson, What Thucydides Knew about USA Today, članak, 2018., preveo: ja


thucydides_0.jpg

Tukidid (460.-395. pr. Kr.)

Bunili su se dakle posvuda ljudi po gradovima; tamo pak, gdje su kasnije podizali bune, znajući prošle događaje, daleko su pretjeravali u izmišljanju novih planova pomoću prepredenih pothvata i nečuvenih osveta. I običajno značenje riječi u odnosu prema djelima promijeniše po svojoj volji. Tako su držali nerazboritu smionost muževnom privrženošću prijateljima, oprezno oklijevanje kićenom kukavštinom, razboritost izlikom plašljivosti i razumnost u svemu posvemašnjom neradinošću. Nepromišljenu žestinu pripisivali su muževnom vladanju, a promisliti nešto u miru i sigurnosti držali su razumnom izlikom za odbijanje. I tko je iskaljivao gnjev, taj je bio uvijek pouzdan, a tko mu je protuslovio, sumnjiv. Tko je drugomu spremao zasjedu bio je pametan, a onaj koji je to naslutio, još sposobniji. Tko se pobrinuo da ne će trebati nijedno od tih svojstava, bio je rušitelj stranke i čovjek koji se preplašio protivnika. Tko je pretekao nekoga koji je kanio učiniti kakvo zlo, toga su hvalili, a tako i onoga koji je [na zlo] ohrabrio nekoga koji na to nije mislio. I rodbinstvo je doista postalo manje vrijedno od političkog prijateljstva poradi toga što je takav prijatelj bio spremniji da se bez izgovaranja na nešto drzne, jer se takve stranke nisu osnivale zbog koristi u skladu s postojećim zakonima, nego iz lakomosti i protiv običajnih zakona. Međusobne obveze nisu više osiguravali božjim zakonom, nego sudioništvom u protuzakonitosti. Lijepe prijedloge protivnika prihvaćali bi, ne iz plemenitosti nego da bi pazili da se ne sprovedu u djelo.  Nekome se osvetiti više se cijenilo nego sam biti neuvrijeđen. Sporazumi, ako bi se kad i sklopili, vrijedili su samo načas, dok su jedna i druga strana u neprilici pa nisu imale druge [do sporazumjeti se]. Ali u danoj zgodi, tko bi se prije odvažio, ako bi protivnika vidio bez obrane, slađe bi se osvećivao iskorištavajući povjerenje nego na otvoren način. To je držao sigurnim, a zato što ga je nadvladao prijevarom još je dobivao nagradu zbog umnosti. Doista, većina se ljudi radije naziva zlikovcima nego neukim poštenjacima; ovoga se drugoga stide a onim prvim se diče. Svemu je tome bila uzrokom lakoma i častohlepna vlast, a iz toga je nastajala i spremnost onih koji su ustajali u težnji za nadmetanjem. Oni koji su u gradovima bili na vlasti pod lijepim nazivom, dajući jedni i drugi prednost ili jednakosti mnoštva pred zakonom u građanskom životu ili umjerenoj vladavini najboljih, pazili su naoko na opće dobro koje su tobože smatrali svojom nagradom, a uistinu su se na svaki način takmili da jedan nadvisi drugoga, i drznuli bi se na najveće strahote. Navaljivali su sve većim osvetama i nisu ih vršili s pravom i državi na korist, nego su ih ograničavali na to što je svakomu od njih uvijek donosilo kakvu nasladu, stjecali su moć ili nepravednim glasovanjem (na sudu) ili silom i bili su spremni smjesta zadovoljavati svoje častoljublje. Stoga se ni jedni ni drugi nisu obazirali na pobožnost, nego su oni kojima bi kićenijim riječima uspjelo kakvo mrsko djelo bili na boljem glasu. Građane koji su stajali po strani uništavali su oboji ili zato što se nisu zajedno s njima borili, ili iz zavisti da će ostati na životu.

Tako poradi buna nasta svaka vrsta nećudoređa među Helenima, a dobroćudnost u kojoj se plemenština najviše ispoljuje bila je izvrgnuta smijehu i uništena. Mnogo je bilo probitačnije oprijeti se s nepouzdanjem prijedlogu drugoga, jer to nepouzdanje nije moglo raspršiti ni dokazivanje riječima ni strašna zakletva. Stoga su svi koji su točnije razmišljali o beznadnoj sigurnosti više pazili da ne pretpe zlo nego što su se mogli pouzdati u pravo i vjeru. Koji su bili slabiji u prosuđivanju ponajviše su prevladavali, jer su se zato što su se bojali svojih nedostataka i umnosti protivnika, da ne bi podlegli njihovim govorima i da ih okretnim umom oni ne bi prije nadmudrili, odvažno laćali djela. A ovi su ih omalovažavali, jer su smatrali da njihove nakane mogu prije opaziti i da im ne treba ništa poduzimati djelom, što je moguće postići lukavošću. Zato su to više bez obrane propadali.

U Kerkiri su se dakle najprije drznuli na najveći dio tih opačina: bilo da su ih činili jer su bili više pod obijesnom nego razboritom vladom, pa su se osvećivali onima koji su osvetu uzrokovali, bilo da su neki nepravedno zaključivali želeći se izbaviti trajne oskudice a najviše strastveno težeći da se domognu posjeda bližnjih, bilo da su poduzimali što okrutno i neumoljivo ne iz lakomosti nego  napadajući ponajviše kao ravnopravni tjerani surovom strašću. Kad se tom zgodom poremetio život u gradu i kad je ljudska narav navikla i unatoč zakonima činiti nepravdu, zagospodarila zakonima, rado je pokazala da nije gospodar strasti i da je jača od prava i neprijateljica svake nadmoćnosti. Ne bi naime više cijenili osvetu od prirodnoga zakona ni dobitak od toga da ne čine nepravde kad zavist ne bi imala štetnu moć. Osvećujući se drugima, ljudi žele unaprijed gaziti općenite zakone te vrste po kojima se svi živo nadaju da bi se mogli spasiti ako bi stradali, i ne ostavljati ih za sebe na snazi, ako tko kada u opasnosti i ustreba koji od tih zakona.

ulomak iz Tukidid, Povijest Peloponeskog rata, 3:82-84, Zagreb: Matica hrvatska 1957., str. 184.-186., preveo: Stjepan Telar [prijevod ponegdje prilagođen prema gornjemu članku]

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s