metafizika svjetla? (ulomak iz Ante Periša, Svjetlo u podlozi života)

[Hans] Blumenberg svoje razmatranje [„apsolutnih metafora”] započinje hipotetskom situacijom da zamislimo da se sve znanje zaista uspije svesti na Descartesove zahtjeve iz njegove „Rasprave o metodi”, osobito na onaj da mora biti „clare et distincte”, obuhvaćeno u jasne i čiste, jednoznačne pojmove. No vrlo brzo se nameće pitanje: Je li uopće načelno moguće udovoljiti tom zahtjevu? Jesu li metaforički izrazi zaista uvijek i svi prevodivi u doslovne izraze? Jesu li metafore samo luksuz, pjesnički ukras i sl. ili pak sadrže i neke elemente koji se već načelno ne mogu nadomjestiti ničim drugim? … [T]eorija apsolutnih metafora … ukazuje na te fundamentalne slike koje ne samo da se manifestiraju u jeziku, ili čak da određuju i samo mišljenje, nego i koje tvore podlogu za pojedinačne fenomene, na kojoj se ti fenomeni tek pojavljuju; odbacivanjem takvih slika nužno bi se isključilo mnoštvo sadržaja koji se ne mogu izreći, a čak ni misliti nikako drugačije nego u tim slikama. Međutim, takve „apsolutne” metafore ne mogu se više prevesti u „logičnost”, njih se ne može nadomjestiti doslovnim, logičkim diskursom, jer se pokazuju rezistentnima spram bilo kojeg pokušaja prevođenja u pojmove. Jedino što se može dogoditi jest zamjena jedne takve metafore nekom drugom, a što onda u povijesnim razmjerima znači modificiranje horizonta smisla i načina promatranja svijeta. Iako se metafore katkad promatraju kao „ostatci” na putu „od mythosa do logosa”, kao predfaze pojmova, Blumenberg nipošto ne dopušta da bi se sve metafore mogle reducirati na taj segment, nego na više primjera upravo podrobno razrađuje i ovu vrst metafora koje svoju snagu pokazuju i u najznanstvenijem i u najlogičkijem diskursu, gdje čitavo znanstveno pojmovlje i tzv. „doslovni” govor upravo žive na podlozi tih temeljnih metafora. Jedna od najsnažnijih metafora koja do temelja prožima cijelu zapadnu (i ne samo zapadnu) misao svakako je metafora svjetla, koju Blumenberg spominje na više mjesta, a u jednom je tekstu i zasebno analizira pokazujući razvoj i isprepletenost te metafore s cjelokupnim zapadnim mišljenjem, i to u području filozofije, teologije, ali i drugih znanosti.

blumenberg_554x369

Hans Blumenberg (1920.-1996.)

Iskustvo svjetla i tame svakako spada u naša primarna, bazična iskustva. S obzirom da se (gotovo) sva spoznaja poistovjećuje s gledanjem i viđenjem, a gledanje, odnosno viđenje ovisi o svjetlu, onda i čovjekova spoznaja u bitnome ovisi o svjetlu. U mraku ne vidimo. Sve je kaotično, nejasno, mutno, neodjelito… Tek sa svjetlošću postoji viđenje, i to, što je jača svjetlost, to je i ono jasnije i pouzdanije. Tek sa svjetlom dolazi razlikovanje (raz-luč-ivanje, od luč). Tako je svjetlo od fizičkog iskustva poprimilo i spoznajnu dimenziju, a u konačnici i prešlo u područje metafizike gdje se na ovim iskustvenim temeljima života na svjetlu i tami upravo razvio (često i nesvjesno) čitav metafizički sustav u kojemu upravo svjetlo ima presudnu ulogu. Osim toga, i sam život nerazdvojivo je vezan uz svjetlo, prvenstveno uz sunčevu svjetlost. I to ne samo u znanosti nego se u brojnim i raznim starim mitovima i slikama život veže upravo uz buđenje sunca. Čitava priroda oko nas već u tim slikama ovisi o suncu, pa ne čudi što je svjetlost uskoro postala i sinonim za „život”. Tako od primarnog dualizma između svjetla i tame u nekim drevnim predodžbama, mitovima, religijama, u gnosticizmu, svjetlo je uskoro poprimilo još preciznije konotacije života, snage, istine, spoznaje… što je osobito vidljivo u Platonovoj prispodobi o suncu. No drugi Platonov puno poznatiji primjer, gdje presudnu ulogu igra upravo svjetlo te se izravno povezuje istina, spoznaja i svjetlo, jest usporedba o špilji (Država, 514-517), u kojoj se pripovijeda o (podzemnoj) dugoj špilji u čijem samom dnu u okovima sjede uznici od rođenja okrenuti prema zidu špilje na koji padaju sjene predmeta iza njihovih leđa dok na njih pada svjetlost vatre što gori iza u špilji. Jedino što ti uznici mogu vidjeti jesu upravo sjene na zidu ispred njih koje onda s vremenom počnu smatrati pravom zbiljom, istinskim predmetima, a spoznaju odnosa i kretanja sjena najvišom i istinitom spoznajom. Platon dodaje kako su ti ljudi zapravo posve „slični nama”, jer da se i mi nalazimo u nekoj takvoj situaciji. A onda, jednoga dana, jedan se uznik mukotrpno uspije osloboditi okova, u bolovima ukočen se okrene i ugleda predmete iza sebe i vatru čije sjene zapravo padaju na zid u koji je do tada gledao i smatrao ih istinskom i pravom, jedinom zbiljom. Potom, u svojemu usponu i bijegu iz špilje ide sve dalje dok na koncu ne iziđe i van, na sunčevo svjetlo, gdje ugleda stvarne predmete, biljke, životinje okupane u snažnoj sunčevoj svjetlosti, i samo sunce. Naravno, ispočetka je toliko zabljesnut jarkim svjetlom da zapravo ništa ne vidi, sve dok mu se oči ne priviknu te uzmogne gledati sve to obilje pravog bitka što u posvemašnjoj jasnoći sja pred njim izloženo snažnoj sunčevoj svjetlosti, i samo sunce kao ono koje

„upravlja sve na vidljivom svijetu i da je na neki način uzrok svemu onome, što je vidljivo”. (516 c) Ne čudi da se ova Platonova slika zbog bogatstva poruke i sadržaja, zbog svoje prikladnosti, jasnoće i bogatstva smisla tako snažno ukorijenila i prožela čitavu zapadnu filozofiju te je u mnogim aspektima aktualna i danas.

platonic_cave

Filozofija je, dakle, od samih početaka duboko prožeta svjetlom. I ta nerazdvojivost filozofije od svjetla, osobito u području metafizike i teorije spoznaje, i to počevši već od predsokratika, pa preko Platona, dijelom i kod Aristotela, Stoe, a potom pogotovo snažno u novoplatonizmu kod Plotina, Augustina, kroz cijeli srednji vijek (osobito Eriugena i Bonaventura, Kuzano…), kroz „pro-svjeti-teljstvo”, sve do Heideggerova središnjeg pojma istine kao „a-letheia-e”, kao otkrivenosti, kao onoga što se pojavljuje i sja („phainesthai”, od grč. „phos” /„svjetlo”), odnosno njegove jezične igre u pojmu „Licht-ung”, kao i kod nespomenutog mnoštva drugih zapadnih velikih filozofa (i teologa), ostavlja dojam kao da cijela zapadna filozofija stoji ili pada ovisno o toj životnoj povezanosti s metaforom svjetla. …

Tema svjetla u kršćanstvu sve prožima, sve pro-sijava, posvuda se pojavljuje: od stvaranja svijeta, preko brojnih identifikacija Boga i božanskoga sa svjetlom, osobito u novozavjetnim tekstovima, pogotovo u Ivanov(sk)im spisima. … Kad je riječ o Isusovu rođenju, opće je poznato kako se i tu javlja svjetlo, i to vizualno već u priči o Betlehemskoj zvijezdi koja je pratila njegovo rođenje (Mt 2,2-10). A i sam navještaj Isusova rođenja prožet je metaforikom svjetla, kako to pjeva Zaharija:

(…) će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj (Lk 1,78-79).

Gdje je zapravo Isus rođen? U evanđeljima se uglavnom pojavljuje termin „jasle” na više mjesta i pretpostavlja se da se radilo o nekakvoj staji u Betlehemu, s obzirom da „za njih ne bijaše mjesta u svratištu” (usp. Lk 2,7). Svakako se na više mjesta spominju jasle u koje ga je majka položila. Međutim, kao što Blumenberg dobro primjećuje, u otačko vrijeme u Istočnoj se crkvi počelo govoriti o „spilji” u kojoj je Isus rođen, a radi se o jednom zanimljivom pomaku. Naime, sukladno Platonovoj metafori spilje, mi smo poput uznika koji žive duboko pod zemljom lišeni izravne, prave spoznaje svijeta, koji tek gledaju sjene sjenā stvorene kao privid od neke umjetne svjetlosti (vatre) što jadno gori iza njihovih leđa, daleko od svake istinske spoznaje, od prave zbilje, od pravoga svijeta i pravoga svjetla… I onda se Bog rađa izravno u spilji. Više nije potreban trud, bijeg i mukotrpan uspon (pedagoški težak put) iz spilje na svjetlo dana, već Bog izravno sam dolazi (milost) u središte mraka rasvijetliti ljudsku egzistenciju. Svjetlo se pojavljuje upravo ovdje. Time je prevladana i Platonova razlika između vatre u spilji i sunca: Svjetlo u spilji sad je istobitno s njegovim izvorom, ono je iskonsko svjetlo, a ne više uzrok stvaranja sjenā u spilji…

ulomak iz Ante Periša, Svjetlo u podlozi života, članak iz 2018.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s