četiri elementa?

Čini se da je među Grcima Empedoklo prvi razvio teoriju koja sve postojeće nastoji objasniti preko onoga što nazivamo četiri elementa.

Empedoklo uzima četiri elementa dodavši onima o kojima se govorilo [naime vodi, zraku i vatri] zemlju kao četvrto; kaže naime da su trajna i da ne postaju već se u većoj ili manjoj količini miješaju u jedno i rastavljaju iz jednoga. (Aristotel)

Nakon Talesove vode, Anaksimenovog zraka, Heraklitove vatre kao onog jednog u podlozi mnoštva stvari, …

… Empedoklo je na koncu predložio državnički kompromis tako da je dopustio četiri elementa: zemlju, zrak, vatru i vodu. Kemija drevnih se zaustavila na toj točki. Nikakav napredak znanost nije napravila sve do islamskih alkemičara…

Njegov najvažniji doprinos znanosti bilo je otkriće da je zrak zasebna tvar. To je dokazao opažanjem da kad se vjedro ili neka slična posuda okrene naopako i uroni u vodu, voda ne ulazi u vjedro. Kaže: 

“[K]ad igrajući se s klepsidrom od blistave mjedi, djevojčica, postavivši otvor cijevi na svoju lijevu ruku, uronjava klepsidru u rijetki sastav srebrnaste vode, a ni jedna kap ne ulazi u posudicu, nego je potiskuje zapremina zraka koja je iznutra jurnula na guste otvore sve dok ona (djevojčica) ne dozvoli ulaz gustoj vodi: i tada, kad je već nestalo zraka, ulazi jednaka količina vode.” (Bertrand Russell)

Naravno, danas ta teorija izgleda beznadno zastarjelom, a i prilično proizvoljno (npr. Kinezi su imali pet elemenata – zemlja, vatra, voda, metal i drvo – od kojih se samo tri podudaraju s Empedoklovim elementima); ipak, sam pojam “element” smo preuzeli u kemiju, a potom i u nama suvremene “elementarne čestice”. Kako je taj pojam određen kod Empedokla?

Pojam elemenata sad je po prvi put poprimio određeno značenje kao oni vidovi tvari koji su a) nenastali i nepropadljivi, b) kvalitativno nepromjenjivi, c) homogeni. … Mada je Empedoklo prihvatio eleatsko poricanje praznog prostora, nije prihvatio kao posljedicu da je prostorno gibanje nemoguće. S obzirom na četiri tvari umjesto jedne, mogle su mijenjati međusobne položaje … bez potrebe za praznim prostorom u kojem bi se gibale. Dopustivši gibanje, njegova “bića” poprimaju dvije značajke koje Parmenid niječe svom jedinstvenom Bitku, a koje čine mogućim nastanak svemira: a) u gibanju su, b) djeljiva su. … Simplikije navodi slikovitu usporedbu sa slikarovom paletom pomoću koje je Empedoklo prikazao proizvodnju beskrajne raznolikosti iz nekoliko istih elemenata:  “Zavjetne dare dok slikar u više oslikava boja — čovjek koga vještina u poslu baš stručnjakom čini — pošto on dakle rukom mnogobrojne iscjetke uzme skladno ih posve izmiješav, u omjeru većem il’ manjem, time izvlači slike što na sve ličiti mogu i izrađuje stabla, muškarce ili pak žene, divlju zvjerad i ptice te ribe što voda ih hrani, bogove dugo što žive i što ih obasiplju čašću. Stoga se varati ne daj da od drugud potječe izvor svega smrtnog na svijetu a očito toga je bezbroj.”

Ta usporedba dobiva na preciznosti zbog činjenice da su grčki slikari radili pomoću četiri osnovne boje (bijela, crna, žuta, crvena), isto koliko je i elemenata. (W. K. C. Guthrie)

Što je ostalo od takve koncepcije “elementa”? Naravno, nakon otkrića nuklearne fizike znamo da onih dvjestotinjak “kemijskih elemenata” nisu zapravo elementarni, odnosno da mogu u nuklearnim reakcijama prelaziti jedni u druge. Osnovnoškolska kemija nas privremeno uljuljka u uvjerenju da se sva ta raznolikost može svesti na tri doista elementarne čestice – proton, neutron, elektron – ali danas znamo da postoje mnoge čestice koje se ne svode na te tri. Kako stoji s tzv. standardnim modelom elementarnih čestica, jesu li tu konačno pronađeni pravi, nepromjenjivi elementi fizičkog svijeta?

Elektrone se još uvijek smatra nedjeljivima, ali spadaju u širu porodicu čestica, koja se zajedničiki naziva leptonima. Protoni, pak, nisu nedjeljivi, i smatra se da se sastoje od još manjih jedinica: kvarkova. Suvremena fizika čestica koristi te nove vrste elemenata (kvarkove, leptone, gluone), koji su osnovni elementi onoga što se naziva “standardnim modelom”. U njemu se kvarkovi i leptoni smatraju nestrukturiranim točkastim objektima. Jesu li to pravi atomski elementi koje su fizičari tražili još od doba Leukipa i Demokrita?

Sumnjam da bi mnogo današnjih fizičara čvrsto zauzelo takav stav. Jedna prevladavajuća linija mišljenja hvata se zamisli teorije struna, po kojoj temeljne jedinice ne bi bile uopće bile točkaste, nego male petlje koje se naziva “strunama”. One bi, pak, bile daleko sićušnije od veličina koje su trenutno dostupne modernim eksperimentalnim postupcima. Postoje neke nedavne eksperimentalne naznake da bi i kvarkovi mogli imati strukturu, na puno većim veličinama od onih koje postavlja teorija struna – u suprotnosti s točkastim očekivanjima standardnog modela. Valja biti oprezan s donošenjem zaključaka, no, budući rezultati ih mogu potvrditi ili opovrgnuti. Neovisno o tome, za očekivati je da smo još uvijek daleko od konačnog razumijevanja tih pitanja. (Roger Penrose)

Vratimo se još jednom Grcima. Platon u Timeju prihvaća onu tad već tradicionalnu empedoklovsku podjelu, shvaćajući “zemlju, vodu, zrak, vatru” otprilike kao ono što danas nazivamo trima agregatnima stanjima plus svjetlost, i, što je najvažnije, uz bitne preinake.

Treba … razmotriti samu narav vatre, vode, zraka i zemlje, te zbivanja prije toga. No, dosad nije još nitko nikad objasnio njihov postanak, već, kao da znamo što je zapravo vatra i svako od tih, govorimo da su to počela, postavljajući ih kao sastojine svega, premda im ne pristoji da, čak ni od onoga tko je jedva malo razuman, budu ma i samo vjerojatno uspoređena s likovima slogova. … Jer teško je reći kakvo svako pojedino od tih treba biti da bi ga se s pravom nazvalo radije vodom nego vatrom…  Prvo vidimo da ono što sada nazivamo vodom, kad se stvrdne, kako nam se čini, postaje kamenjem i zemljom. A to isto, rastvarajući se i razilazeći, postaje pak vjetrom i zrakom. Upaljeni zrak postaje vatrom, a vatra opet, kad je potuljena i ugašena, ponovno prelazi u lik zraka, dok zrak opet, kad je zgusnut i zbijen, prelazi u oblak i maglu, od kojih pak, stegnu li se još više, postaje tekuća voda, a iz vode ponovno zemlja i kamenje, te tako, kako se čini, jedni drugima u krugu predaju postajanje. Kad se tako uistinu nijedno od njih nikada ne prikazuje istim, kako se ne bi netko pred sobom samim stidio kad bi odrješito tvrdio da je bilo koje od njih to, a ne drugo? To je nemoguće. (Platon)

Dakle Platon, prihvativši onodobnu uobičajenu teoriju o elementarnim tjelesnim sastojcima, mijenja ključnu odliku: te sastavnice nisu doista elementarne, nego mogu prelaziti jedna u drugu, dok im je u podlozi nešto što samo ne možemo nazvati nijednim od tih imena. Platon dalje nastavlja razmatranje koje je lakše pratiti u Guthrievoj interpretaciji.

Ponajprije, motrenje pokazuje da su nestabilni, stalno se mijenjajući jedno u drugo… Ali svojstva pretpostavljaju nešto na čemu se pojavljuju i s čega nestaju. Platon se, moglo bi se reći, muči da bi po prvi put izrazio ono što je Kant rekao 1787. [u Kritici čistoga uma]…:

“Odbijte od svog iskustvenoga pojma nekoga tijela malo-pomalo sve što je na njemu empirijsko: boju, tvrdoću ili mekoću, težinu, pa čak i neprobojnost, ipak će vam još uvijek preostati prostor koji je zauzimalo to tijelo (koje je sada posve nestalo), a sam prostor vi ne možete izostaviti. Isto je tako, ako od svog empirijskoga pojma svakoga tjelesnog ili netjelesnog objekta odbijete sva svojstva koja ste spoznali iskustvom. Vi mu ipak ne možete oduzeti ono svojstvo pomoću kojega ga pomišljate kao supstanciju ili da pripada nekoj supstanciji.” [usporedi i: Kant i očuvanje energije?] (W. K. C. Guthrie)

Dakle, ono što je u podlozi svega tjelesnoga, pa i četiriju (ili koliko god) “elemenata”, ne može imati neko ime nečeg postojećeg (poput vode ili zraka); možda može imati ime “onog neodređenog” (apeiron, kod Anaksimandra i pitagorejaca); kod Platona to ima mnoštvo imena, a najčešće se zove chora, “primateljica”. To je svakako velika i zasebna tema o kojoj u nekim budućim epizodama, ali ovdje će dostajati istaknuti samo dvije njene značajke. Prva je kontinuiranost, druga je jedno neobično gibanje.

To kretanje, koje nije kretanje tvarnih tijela, jer im svima prethodi, Platon u Timeju do izraza dovodi glagolom seiesthai, koji se može prevesti kao “njihati se”, “tresti se” i “potresati se”, a jednako tako i “vibrirati”, ili pak “titrati”. (Damir Barbarić)

Mada to “titranje” zacijelo nije harmoničko, ipak se čini da se s obzirom na te dvije značajke (kontinuiranost, titranje) s jednakim (ne)pravom s kojim se Demokrita uzima kao prethodnika čestičnih predočbi o materiji može i Platona uzeti kao prethodnika valnih.

A tvarni je svijet ocean i more i val za Platona također. (Numenije)

Literatura:

  1. Aristotel, Metafizika A. 3. 984a
  2. Bertrand Russell, A History of Western Philosophy, 1961. (11946.), str. 45., 54., preveo: ja (navod Empedokla iz Diels/Kranz, Predsokratovci, Zagreb 1983.)
  3. W. K. C. Guthrie, A History of Greek Philosophy, vol. 2., 1969., str. 147. i d., preveo: ja (navod Empedokla iz Diels/Kranz, Predsokratovci, Zagreb 1983.) 
  4. Roger Penrose, u predgovoru za novo izdanje E. Schrödinger, Nature and the Greeks/Science and Humanism (1996), preveo: ja
  5. Platon, Timej, 48b-49d, preveo: Damir Barbarić, u Damir Barbarić, Skladba svijeta: Platonov Timej, Zagreb: Matica hrvatska 2017.
  6. W. K. C. Guthrie, A History of Greek Philosophy, vol. 5., 1978., str. 266 i d., preveo: ja (navod Immanuel Kanta iz Kritika čistoga uma, Zagreb 1984., str. 379., preveo: Viktor Sonnfeld)  
  7. Damir Barbarić, Skladba svijeta: Platonov Timej, Zagreb: Matica hrvatska 2017., str. 411.
  8. Numenios, F33, in Porphyry, Cave of the Nymphs, Section 34 

Jedna misao o “četiri elementa?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s