umjetnost između svjesnog i nesvjesnog? (ulomak iz F. J. W. Schelling, Sistem transcendentalnog idealizma, i Robert J. Richards, Nature is the Poetry of Mind)

Schelling je držao da je krajnji cilj transcendentalne filosofije dovesti do intuitivne istovjetnosti svjesnog i nesvjesnog djelovanja koje sačinjava jedinstvo sopstva. Zajedno s Fichteom odbacio je kantovski pojam neke stvari-u-sebi kao nedosljedan i neopravdan. Radije je obrazlagao da je nesvjesno djelovanje jednog apsolutnog sopstva stvorilo i empirijsko sopstvo i prirodu kao korelat sopstva. Transcendentalna filosofija je imala zadaću s jedne strane učiniti to stvaralačko djelovanje reflektivno izvjesnim, a s druge ujediniti u intuitivnoj sintezi prirodu, taj nesvjesni proizvod sopstva, i svjesno sopstvo, koje stoji nasuprot prirode – objektivnu oblast sa subjektivnom, nužnost sa slobodom. Filosof je stoga imao zadaću izvođenja intelektualnog zrenja (intuicije) – onoga djelovanja koje proizvodi sopstvo i ne-sopstvo – iz mraka nesvjesnog rada na svjetlo reflektivne svjesnosti. Ali ta se intelektualno zrenje (intuicija), po Schellingu, najrazgovjetnije može modelirati prema estetskom činu, koji ujedinjuje nesvjesne zakone ljepote i svjesne namjere umjetnika. Bliže ispitivanje stvaranja estetskog predmeta od strane genijalnog umjetnika moglo bi, stoga, rasvijetliti stvaranje prirodnog svijeta i empirijskog sopstva od strane genija apsolutnog sopstva.

Schellingova vlastita teorija genija je ovisila o zamislima preuzetima od Kanta, Friedricha Schillera i Friedricha Schlegela. Tumačio je Kantovu definiciju genija (tj. “urođeno svojstvo uma (ingenium) kroz koje priroda daje pravila umjetnosti”) u smislu da umjetnikova nesvjesna priroda određuje ona načela ljepote koja se izražavaju u ne-pojmovnim osjećajima koji nadalje pokreću svjesno djelovanje. Umjetnik boji platno ne u svjetlu svjesnih pravila nego u osloncu na estetski osjećaj – tu opipljivu površinu dubljih nesvjesnih zakona – koji vodi kist. Sa Schellingovog gledišta neizrecivi zakoni koji vode estetsko proizvođenje izbijaju s neodoljivom određenošću iz nesvjesne prirode genija. Ti se zakoni, ili pravila, moraju slijediti. Ipak, svaki nužni udarac kiparovog dlijeta, svaka savršena pjesnikova metafora, izvire iz slobodne volje genija. Ustrajne sile bujaju iz nesvjesne prirode umjetnika i izviru u virovitim vodopadima kroz tjesnace svijesti. To stvara, prema Schellingu, burne vrtloge proturječja koja “pokreću umjetničku potrebu.” Ta se proturječja mogu smiriti jedino izvršenjem umjetničkog djela. Kako umjetnik dospjeva do smiraja u dovršenom, objektivnom proizvodu, osjetit će jedinstvo prirode i sopstva, nužnosti i slobode, i – naposljetku – nesvjesnog i svjesnog sopstva. Tako će cilj transcendentalne filosofije biti dosegnut: ono što je početno neko istovjetno sopstvo – fragmentirano, doduše, svojevrsnim dijalektičkim razvojem u kojem samorefleksija objavljuje subjektivne strukture razuma i objektivne strukture prirode – to će se jedno sopstvo vratiti svojoj izvornoj istovjetnosti. Razum će

osjećati iznenađenje i sreću radi tog jedinstva, to jest vidjet će to jedinstvo kao jedan darežljiv poklon neke više prirode koja je kroz tu vezu učinila nemoguće mogućim.

U svojoj analizi prirode umjetničkog genija, Schelling je pokušao prikazati stvaralačku bit sopstva, kako konstruira i sebe i prirodu. Svoju analizu je sažeo u zaključak da “estetsko zrenje (intuicija) naprosto intelektualno zrenje (intuicija) koje je postalo objektivnim.” Umjetnost je tako za Schellinga postala model za prirodu. Tako je mogao uvesti romantičnu uobrazbu da ono

što mi nazivamo prirodom jest pjesma zatvorena u tajnom čudesnom pismu.

ulomak iz Robert J. Richards, Nature is the Poetry of Mind, or How Schelling Solved Goethe’s Kantian Problems, link


Da se svaka estetička produkcija osniva na opreci djelatnosti, s pravom se dade zaključiti već po izjavi svih umjetnika da ih nešto nehotimično goni na proizvođenje njihovih djela, da svojom produkcijom zadovoljavaju samo neki neodoljivi nagon svoje prirode, jer ako onaj nagon polazi od nekog protivurječja, tako da, pretpostavivši protivurječje, slobodna djelatnost postaje nehotimična, onda i umjetnički nagon mora proizlaziti iz takvog osjećaja nekog unutrašnjeg protivurječja. To protivurječje, pak, budući da stavlja u gibanje cijelog čovjeka sa svim njegovim snagama, bez sumnje je protivurječje koje dira u ono posljednje u njemu, u korijen njegova cijelog bitka. To je, u neku ruku, tako kao da je u rijetkih ljudi, koji su ispred drugih umjetnici u najvišem smislu te riječi, ono nepromjenljivo identično, na koje je nanesen svaki bitak, odbacilo svoj ovoj kojim se u drugima ovija, a upravo onako, kao što ga stvari aficiraju, ono i reagira neposredno na sve. To, prema tome, može biti samo protivurječje između svjesnoga i besvjesnoga u slobodnom djelovanju koje umjetnički nagon stavlja u gibanje, kao što opet samo umjetnosti može biti dano da zadovolji naše beskonačno teženje i da u nama razriješi i posljednje i krajnje protivurječje. Kao što estetička produkcija proizlazi iz osjećaja prividno nerazrješiva protivurječja, isto tako ona, prema priznanju svih umjetnika i svih koji dijele njihovo oduševljenje, završava u osjećaju neke beskonačne harmonije. Da je taj osjećaj, koji prati savršenstvo, ujedno neko ganuće, to već dokazuje da umjetnik potpuno razrješenje protivurječja koje vidi u umjetničkom djelu, ne pripisuje (samo) samome sebi, nego nekom svojevoljnom nagnuću prirode, koja mu, koliko ga je god neumoljivo dovela u protivurječje s njime samim, isto tako milostivo oduzima bol tog protivurječja, jer kao što se umjetnik nehotimice, pa čak i s unutrašnjim opiranjem goni na produkciju (otuda kod starih izrazi: pati Deum itd., otuda uopće predodžba o oduševljenju pomoću tuđeg nadahnuća), isto tako i ono objektivno pridolazi njegovoj produkciji, tako reći, bez njegove pripomoći, tj. prosto objektivno. Isto tako kao što sudbonosni čovjek ne izvodi ono što on hoće ili namjerava, nego ono što on mora izvršiti po nekoj neshvatljivoj sudbini, pod čijim utjecajem stoji, tako se čini da umjetnik, koliko je god namjeran u pogledu onoga što je zapravo objektivno u njegovu proizvođenju, stoji pod utjecajem neke moći koja ga dijeli od svih drugih ljudi, prisiljavajući ga da izrekne ili prikaže stvari koje on sam ne prozire potpuno i čiji je smisao beskonačan. Kako se, pak, svako apsolutno sastajanje dviju djelatnosti koje bježe jedna od druge upravo ne da dalje razjasniti, nego je samo pojava koja se, premda neshvatljiva, ipak ne može poricati, zato je umjetnost jedino i vječno otkrivenje koje uopće opstoji, i čudo koje bi nas, da je samo i jedanput egzistiralo, moralo uvjeriti o apsolutnom realitetu onoga najvišega.

Ako se umjetnost nadalje izvršava pomoću dvije međusobno različne djelatnosti, onda genijalnost nije ni jedna ni druga, nego ono što je iznad obiju. Ako mi u jednoj od onih dviju djelatnosti, naime u svjesnoj, moramo tražiti ono što se potajno naziva umjetnošću, ali što je samo jedan njezin dio, naime ono što se u njoj izvršava pomoću svijesti razmišljanja i refleksije, a što se može i učiti i naučiti, predajom i vlastitom vježbom postići, onda ćemo, naprotiv, u ovome nesvjesnome, što također ulazi u umjetnost, morati tražiti ono što se u njoj ne može naučiti, što se ne da postići ni vježbom ni na neki drugi način, nego što može biti prirođeno samo po milosti prirode, a to je ono što jednom riječi možemo nazvati poezijom u umjetnosti.

No upravo na osnovu toga jasno je samo po sebi da bi bilo nadasve suvišno pitanje kojemu od oba sastavna dijela pripada prednost, jer uistinu ni jedan od njih bez drugoga nema nikakve vrijednosti, a samo oba zajedno proizvode ono najviše.

ulomak iz F. W. J. Schelling, Sistem transcendentalnog idealizma, Zagreb 1986., str. 287.-293., preveo: Viktor Sonnenfeld, izvornik: F. W. J. Schelling, System des transzendentalen Idealismus (1800)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s