slobodno tržište protiv kapitalizma?

O ekonomiji ne znam ništa, a i znam da ne znam. Kaže za sebe Nietzsche:

Netko tko nakon svoje četrdesetčetvrte godine može reći da se nikad oko časti, oko žena, oko novca potrudio nije! – Ne da mi je toga manjkalo…

Prva rečenica vrijedi i za mene, a dvotrećinski i druga: časti i novca mi doista, hvala Bogu na sretnim okolnostima, nije nedostajalo. (Da ne bi bilo nesporazuma, ni žena mi sad ne nedostaje. 🙂 ) Tako da niti imam sklonosti za ekonomska pitanja, niti me život natjerao da se njima ozbiljno bavim. Čemu onda ovaj tekst? Politika je uvelike i politička ekonomija, pa bi se za politiku zainteresiran građanin (a demokracija počiva na pretpostavci da će građani biti zainteresirani za zajedničke poslove (res publica)) trebao nekako moći orijentirati u ekonomiji. U tom smislu ovaj tekst možda može nekome biti zanimljiv: kako se jedna ekonomska neznalica zainteresirana za politiku nosi s  potrebom da razumije osnove političke ekonomije?

Socijalizam ili tržište?

Kako bismo kao ekonomski ne-eksperti (a to smo skoro pa svi), svjesni da pojedini eksperti mogu imati skrivenu političku agendu zbog koje se međusobno ne slažu, mogli doći do nekog razumnog odgovora na to pitanje? Empirijski pristup obično pomaže. Ali čini se da vlastito iskustvo ili obiteljska povijest ovdje više zamračuju nego otkrivaju, budući odgovor na to pitanje u pravilu više slijedi iz sudbina u ovdašnjim ratovima (i poraćima) iz prošloga stoljeća nego li iz nekog racionalnog promišljanja. Okrenemo li se statistici problematično je uspoređivati različite zemlje budući da imaju različite početne uvjete, i ekonomske i kulturne. Idealno bi bilo neku zemlju, ili dvije, podijeliti tako da pola zemlje ima tržišnu a pola socijalističku ekonomiju. Tako bismo osigurali jednake početne uvjete. Ali kako bismo mjerili uspješnost tih polovica? Možda jedna ima veći BDP ali su u drugoj zadovoljniji svojim seksualnim životom; možda jedna ima bolju tehnologiju ali u drugoj više djece svira glazbene instrumente. Kako ćemo mjeriti što je važnije, ekonomska uspješnost ili zadovoljstvo seksualnim životom, tehnologija ili muzika? Čini mi se da ipak imamo jasan kriterij: ako bi iz jedne polovice zemlje ljudi masovno htjeli u drugu, toliko da vojska i zidovi trebaju sprečavati takav masovni bijeg, onda imamo nedvosmislen odgovor. Bolje je tamo kamo ljudi bježe riskirajući pritom svoje živote, lošije je tamo od kud bježe.

East-Asia_Korea_reunification-comparison-420x280.jpg

Kad bismo vjerovali da postoje neki skriveni iluminatski vladari svijeta mogli bismo im samo zahvaliti na socijalnim eksperimentima provedenima na Njemačkoj i Koreji budući da smo time dobili odgovor na gornje pitanje koji je dovoljno uvjerljiv svakome (osim onih koji baš žele ne dati se razumno uvjeriti). Tržište, točka.

Mada je ta empirija dovoljna pa bih se nakon “točka” trebao zaustaviti, ne uspijevam odoljeti i ovome zdravorazumski lijepom objašnjenju zašto je tržište učinkovitije. Naime, čest je argument socijalista kako postoje uspješna poduzeća u vlasništvu ove ili one države. I po svemu sudeći nema razloga da neko državno poduzeće ne bi moglo biti jednako uspješno kao privatno, ako se posreći da ima dobru upravu, itd. Ali problem je na drugoj strani: nijedno loše privatno poduzeće u tržišnim uvjetima ne može biti onoliko loše koliko to može biti neko loše državno poduzeće. Jer će loše privatno poduzeće u tržišnim uvjetima jednostavno propasti, dok će loše državno poduzeće mijenjati uprave, mijenjati poslovne modele, biti spajano s drugim poduzećima, biti rastavljano na manje komponente, itd., u beskraj, ali neće propasti. Uvijek će biti dovoljno “javnog interesa” da se pokuša još jednom, s javnim novcem. Evolucija, pa i ekonomije, nemoguća je bez odumiranja neuspješnih – tržište omogućuje tu blagotvornu smrtnost, državno upravljanje ne.

(Dobio sam primjedbu da je dilema iz gornjeg podnaslova lažna, jer postoji “market socialism“. Kao najizrazitiji primjer wiki navodi SFRJ, a drugi je npr. Lukašenkova Bjelorusija. Ne vjerujem da itko ovu drugu ozbiljno uzima za uzor, a ne mislim niti da bi trebalo onu prvu – ekonomsko rasulo te zemlje tijekom osamdesetih pripremilo je teren za opći rat devedesetih.)

No, kakav je ono naslov?

Naslov je preuzet od Matta Ridleya:

Moj je naslov antikapitalizam slobodnog tržišta. Želim ustvrditi da zagovornici tržišta i poduzetništva moraju ponovno pronaći svoj radikalizam, ponovno potvrditi pravo da budu remetilačka, čak subverzivna, a ne reakcionarna snaga u svijetu.

Potrebno je razlikovati, s jedne strane, slobodna tržišta koja služe potrošačima, i s druge strane, rodijački [ortački, kronistički, crony] kapitalizam ovisan o korporativnom blagostanju [corporate wellfare, državno subvencioniranje], jer je korporativizam ono što ljudi ne vole, ali ih to navodi na nepovjerenje u slobodna tržišta budući da ne vide razliku.

“Kapitalizam” i “tržišta” znače isto za većinu ljudi. I to uvelike zavodi u krivom smjeru. Trgovanje, poduzetništvo i tržišta su – za mene – upravo ono suprotno od korporativizma, pa čak i “kapitalizma”, ako ta riječ znači kapitalno-intenzivne organizacije s monopolističkim ambicijama.

Tržišta i inovacije su stvaralačko-razorne snage koje potkopavaju, izazivaju i preoblikuju korporacije i javne birokracije u ime potrošača. Tako da je big business podjednako neprijatelj kao i velika vlada [big government], a sprega jednog i drugog ponekad je najgora od svega.

Ključni je problem, dakle, sprega velikog biznisa i političkih partija. Taj problem je dvostruk jer ugrožava i demokraciju i tržište. Demokracija je ugrožena jer šanse za uspjeh na izborima u većini demokracija jako ovise o količini novca kojim kandidat raspolaže (što je razlog zbog kojega postoje sumnje da je i tako stara i ugledna demokracija poput USA prešla u oligarhiju). Mada može izgledati da će bogati uvijek imati jako neproporcionalan utjecaj na politiku, bilo bi važno to prepoznati kao problem i pokušati taj utjecaj smanjivati. Sjetimo se da su vojske i crkve tijekom povijesti uvijek imale ogroman utjecaj na politiku, pa ipak u građanskim društvima pokušavamo (a donekle i uspijevamo) taj utjecaj smanjiti. Osim toga, taj utjecaj bogatih na politiku ne slijedi naprosto iz količine njihovog novca. Evo jedan podatak vrijedan razmišljanja:

billionersgovernment

Dakle, država je neusporedivo bogatija od bogataša. Politička moć bogataša ne slijedi naprosto iz njihovog bogatstva (koje je daleko manje od novca kojim raspolaže država), nego iz mogućnosti da svoje bogatstvo iskoriste tako da preko zastupničke demokracije steknu političku moć. A to ne narušava samo ravnopravnost građana u demokracijama, nego i slobodno tržište. Političke veze omogućuju velikom biznisu teško nadoknadivu prednost u odnosu na male poduzetnike.

Rješenja koja idu ka što slabijoj državi mi se čine naivnima, budući da potpuna sloboda tržišta u tko jači taj kvači stilu onemogućuje hvalevrijedne tekovine građanskih država: kakvu-takvu vladavinu prava, kakvu-takvu mogućnost političkog sudjelovanja za sve građane (ili barem veliki broj), kakvu-takvu minimalnu socijalnu sigurnost svih građana (ili barem velike većine), kakvu-takvu ekološku održivost. Osim toga, nedavna istraživanja pokazuju da bi tržište samo po sebi, bez redistribucije, vodilo prema nekom winner takes all sustavu, u kojemu dugoročno samo najbogatiji dobiva, a svi ostali siromaše. Što nam onda preostaje?

Država treba biti jaka (i, da se ne lažemo, svugdje jest jaka), jer je funkcija države donošenje pravila igre i briga o tome da se ta pravila poštuju. Ona to ne može obavljati ako je slaba. To odmah implicira i to da država ne bi trebala biti sudionik nadmetanja na tržištu, onako kako sudac u sportskim natjecanjima ne bi trebao istodobno i sudjelovati u natjecanju i suditi. Porezna politika, a ne sudjelovanje na tržištu, jest način na koji država treba redistribuirati bogatstvo i čuvati slobodno tržište od “kapitalno-intenzivnih organizacija s monopolističkim ambicijama”. Čini se da takvu ulogu država ima u njemačkom ordoliberalizmu:

Za razliku od austrijske škole ekonomije koja tradicionalno zagovara što je moguće manju državu, ordoliberali vjeruju da kapitalizam zahtijeva snažnu vladu kako bi ona stvorila okvir za uspostavljanje reda (latinski ordo) koji bi slobodnom tržištu omogućio najdjelotvornije funkcionisanje. No, snažna država u očima ordoliberala je samo ona koja postavlja pravila, ne i ona kejnzijanska koja otvoreno interveniše i vodi ekonomiju. Ordoliberali snažno i eksplicitno odbacuju državni intervencionizam i mješovitu privredu. Za njih je slobodno tržište etički poredak. Negiraju koncept pune zaposlenosti, subvencija, državne kontrole i politike cijena. Prema njima, državni intervencionizam je neprihvatljiv jer deformiše pravila igre na tržištu. Državnim intervencionizmom određeni privredni subjekti se stavljaju u povlašten položaj u odnosu na druge. Država jedino može podsticati ekonomiju ako stalno unapređuje institucije i pravila. No, ordoliberali su istvoremeno i zagovornici snažne i kvalitetne socijalne zaštite te su izvorni ordoliberali jednu od najvećih mana svijeta u godinama prije Prvog svjetskog rata vidjeli u njenom nedostatku. U tom smislu stvari poput univerzalnog zdravstvenog osiguranja i obezbijeđenih penzija ordoliberali smatraju neupitnim civilizacijskim dostignućem. Ipak, prema ordoliberalnoj teoriji sve vrste redistribucije bogatstva moraju biti zasnovane na čvrstim i jasnim pravilima koja će biti jednaka za sve i nijednoj grupi neće pružati posebne povlastice nauštrb druge.

Preko Ludwiga Erharda, prvog ministra ekonomije u Zapadnoj Njemačkoj ispred CDU-a i drugog kancelara poslije Konrada Adenauera, ordoliberalizam je snažno utjecao na njemačku poslijeratnu ekonomsku politiku.

Da se u mojoj sklonosti tome modelu ne radi tek o tradicionalnoj balkanskoj fascinaciji svime što je njemačko vidi se iz toga što u USA jedna od kandidatkinja Demokratske stranke za predsjednicu 2020. (koja je ujedno i ekspert u ekonomskom pravu) nudi upravo njemački model za “spas kapitalizma”, odnosno, da ostanem u skladu s naslovom, model za pravednije tržišne odnose.

Jedna misao o “slobodno tržište protiv kapitalizma?

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s