Supek i genealogija znanosti? (ulomci iz Jasmina Lelas, Teorije razvoja znanosti)

Ivan Supek naglašava da nam povijesno istraživanje prirodnih znanosti razotkriva razvitak znanosti u obilku posebnog “rodoslovlja”, tj. lanca međusobno čvrsto povezanih sustava zakona ili teorija s postupno proširenim predmetom istraživanja. Slijed izgleda ovako:

geometrija – mehanika – elektrodinamika, termodinamika, kemija – teorija relativnosti – kvantna teorija.

Na pitanje da li je to rodoslovlje baš tako moralo teći, Supek odgovara potvrdno i drži slijed znanstvenih sustava duboko “determiniranim”. … U prvim fizičkim granama, Euklidovu geometrijskome i Newtonovu mehaničkom sustavu, iskristalizirano je svo dotadašnje ljudsko iskustvo, one se “odnose na prostor, vrijeme i silu”, a u njima su “postignute primarne i nužne spoznaje, primarne i nužne s obzirom na čitavu ljudsku konstituciju i vezu sa svijetom”. Tim je početkom slijed znanstvenih grana utvrđen, jer autor kaže:

Neko znanstveno područje nije se moglo razviti prije nekog drugog područja. Newtonova je mehanika nezamišljiva bez Euklidova prostora i astronomskog vremena; Maxwellove jednadžve s predodžbom elektromagnetskog polja izašle su iz Newtonovog pojma sile; prvi princip termodinamike odnosi se na mehanički rad i sačuvanje energije općenito, a drugi princip biva sveden na mehaniku atoma; bez vage i mjerenja topline ne bi osnovni zakoni kemije bili izrečeni; zakoni pak atomskog podsvijeta i ne mogu se drukčije formulirati ni interpretirati nego s obzirom na zakone klasične (makroskopske) fizike.

supek.png

Ivan Supek (1915.-2007.)

Genealoškom shemom razvitka znanosti Supek želi reći ne samo to da su pojedina znanstvena područja prije drugih nego naglašava njihovu međuzavisnost i organsko nadovezivanje. Prethodni znanstveni sustavi preduvjeti su i čvrsta uporišta iz kojih se daljnje znanstveno istraživanje poduzima, jer aktivno sudjeluju u gradnji kasnijih. Pritom je odsudna uloga zakona očuvanja ili principa invarijantnosti.

Dakle, znanstveno je istraživanje od geometrije, mehanike i optike nužno vodilo do elektrodinamike i atomistike, i to samim onim načelima koja su bila temeljna prvi znanostima. Principi invarijantnosti, sadržani u Euklidovoj geometriji, geometrijskoj optici i Newtonovoj mehanici prelazili su domašaj svojih matičnih sustava i bili su mostovi do novih područja istraživanja, do novih struktura opstojnosti, nepristupačnih izravnom iskustvu ljudskih osjetila.

“Genealoški” model razvitka prirodnih znanosti suprotan je logičkopozitivističkom modelu. Umjesto linearnog rasta i redukcije teorija on postavlja uzajamnu uvjetovanost sklopa znanstvenih sustava, umjesto deduktivnologičke naglašava “genetičku” vezu. Nove grane znanosti izrastaju iz prethodnih, jednako kao buduća pokoljenja iz prošlih, i u tome je bit analogije biološkoga i znanstvenog rodoslovlja. U toj genealogiji povijesnost znanosti očituje se kao genetička povezanost, vrsta kontinuiteta u kojem je dio starog znanja konstitutivni činilac dijela novog znanja. Srž genetičke veze nisu, naravno, nikakvi geni, nego zakoni sačuvanja, što u sebi sadrže mogućnost transcendencije u nova područja iskustva ili istraživanja. …

Genealogija znanosti ili “genealoški” model njezina razvitka jedno je posebno objašnjenje povijesti znanosti. Njegov je cilj da pojedine grane istraživanja shvati kao pojedine grane sveukupne znanosti, i u tom je kontinuitetu znanosti genealoška ili genetička povezanost jedna opća karakteristika ili oblik znanstvenog zbivanja u vremenu. Kako je, dakle, genetička povezanost znanstvenih sustava permanentno svojstvo razvitka znanosti, ona konkretizira i određuje pojam povijesnosti znanosti. U tom je smislu genealoški model i jedan primjer “filozofije povijesti znanosti”. Međutim, genealogija znanosti pokazuje i okupljanje znanstvenih sustava u dvije u dvije markantno različite cjeline, klasičnu i kvantnu, iz različitosti kojih će pojam povijesnosti znanosti u ovom modelu dobiti na dubini, a s njime i sam genealoški model kao primjer filozofije povijesti znanosti.

Naime, u prijelomnim se trenutcima smjene znanstvenih teorija preispituju i preocjenjuju znanstveni pojmovi, postupci, uvjerenja i principi, na djelu je ona samosvijest spoznavanja što se drži za posao teorije spoznaje. Štoviše, rezultati preispitivanja mogu iznijeti na vidjelo da se čovjek u odnosu na predmet svoje spoznaje našao u posve novoj spoznajnoj situaciji. Takav je trenutak u povijesti fizike bilo rađanje kvantne teorije, kada su N. Bohr i W. Heisenberg ukazivali na to da je prijelaz s makroskopske na mikroskopsku fiziku doveo do drastične promjene u klasičnom subjekt-objekt odnosu u spoznajnom procesu, jer se u novom istraživanju ne može više jasno postaviti granica između istraživača i predmeta istraživanja, između subjekta i objekta spoznaje. Ne vrijedi više “spoznajni autoportret” što ga je filozofija na pragu novog vijeka pretpostavljala: čovjek, racionalni spoznavatelj suočen prirodi, nepromjenjivom objektu spoznaje. Složena se kvantna teorija ne odnosi na mikroskopski svijet kao nezavisan objekt istraživanja, nego na istraživačev zahvat u svijet atoma i elementarnih čestica. Kvantna teorija opisuje interakciju čovjeka i mikrosvijeta, a ne mikrosvijet sam za sebe, jedna je od glavnih Supekovih teza:

Kvantna mehanika ne kazuje o samim atomskim procesima. Atomski se procesi ne daju prikazati kao objektivno događanje u prostoru i vremenu. Kvantna teorija zahvaća transformaciju mikrokozmosa u makroskopske učinke u našim aparatima, s pomoću stanovitih zakona interakcije. Što je mikroproces prije tog svog učinka, besmisleno je pitanje u kvantnoj mehanici. Kvantna teorija gradi most od naše makroskopske stvarnosti k nevidljivoj realnosti, a da nikad ne napusti to svoje uporište.

Prijelaz od klasične na kvantnu fiziku neosporno zaslužuje pažnju filozofije, jer pouzdano upućuje da je stari “spoznajni autoportret” potrebno zamijeniti novim. Stoga, postoje li u povijesti znanosti takove promjene koje izražavaju oštru razliku u načinu ljudske istraživačke djelatnosti (u načinu interakcije čovjeka i svijeta), ali i proširenom predmetu istraživanja, postoji li više različitih načina spoznavanja u znanosti, to istodobno govori da se i samo shvaćanje znanosti mijenja. Stoga se i filozofija znanosti kao promišljanje znanstvene spoznaje mora mijenjati. Drugim riječima, povijesnost znanosti vodi na povijesnost razumijevanja znanosti. Genealoški model znanosti savršeno je to pokazao. Genetička povezanost znanstvenih sustava, kao opće svojstvo razvitka znanosti u tom modelu, u posebnoj točki grananja, kada se zbiva prijelaz s klasične na kvantnu fiziku, iznosi na vidjelo sasvim nov oblik spoznavanja. To što se istim genetičkim izrastanjem stvara potpuno nova vrsta spoznaje, kvantna fizika, karakterizira genetičku povezanost kao obilježje povijesnosti znanosti par exellence.

ulomak iz Jasmina Lelas, Teorije razvoja znanosti, Zagreb: ArTresor 2000., str. 43.-48.


Supekovo rodoslovno stablo, kao i znanost sama, izranja iz onoga egzistencijalnoga, iz čovjekove usađenosti u svijet.

Porijeklo tog rodoslovlja potražit ćemo u čovjekovoj situiranosti u svijetu, u tome kako se ljudska struktura razvijala spram drugih struktura ili okoliša, kakav je karakter ljudskog rada i zajednice.”

Jer “ljudsko je mišljenje sraslo sa čitavim djelovanjem”, te iz toga svakodnevnog međudjelovanja s prirodom izrasta deblo znanosti oblikovano ponajprije u onome što je tom međudjelovanju najbliže, u geometriji, statici i mehanici.

Mi se gibamo, guramo predmete i gradimo, mi gledamo svoje pokrete i stvari pred sobom, a taj tisućljetni rad, koji se ustalio u stanovitim radnim navikama i u čitavoj podignutoj materijalnoj kulturi, kristalizirao se i u stanovitim pojmovima i riječima.

Čovjekova egzistencijalna situacija i fizička interakcija s prirodom ono je tlo iz kojega se stablo uspostavlja i koje stablo hrani. Stoga su, kad je o prirodnim znanostima riječ, geometrija i mehanika primarni pojmovni sustavi, sustavi koji svim ostalima prethode i njihov su nužan preduvjet. Ta sva se mjerenja, ističe Supek, izražavaju u mjernim jedinicama prostora, vremena i sile.

Zatim se širi krošnja kojoj su glavne grane velike teorije, dok se male teorije nižu rasijane uzduž njih. … Neke od ovih glavnih grana stabla … [su] teorije koje imaju donekle zatvoren aksiomatski oblik i zaokruženo područje primjene. U tome se aksiomatiziranom obliku razvojna linija naizgled gubi, aksiomi kao da stoje sami za sebe. No Supek s pravom ističe da se aksiome, ma kako ih izabrali, ne može razumjeti niti ispravno interpretirati, a stoga ni iz njih deducirati, ako se oni promatraju izvan cjelokupnog razvoja. Supek ide i dalje i tvrdi da se, u području prirodnih znanosti, znanstvenim ne može smatrati išta što na neki način ne proizlazi iz ovog razvoja, što ne pokazuje nužni kontinuitet karakterističan za svako rodoslovlje. Nabrojene se teorije ili discipline, naime, ne nižu kao odvojeni članovi nekog slijeda, nego se jedna na drugu nadovezuju i jedna iz druge izrastaju. Neka disciplina ili teorija pripada korpusu prirodnih znanosti samo ako se razvila u tome porodičnom kontinuitetu. …

[M]ože li se rodoslovlje znanosti protegnuti i dalje od nabrojenog, na humanističke i društvene znanosti? Odgovor je … negativan. Unatoč za Supeka neupitnom jedinstvu znanosti, koje svoj temelj ima ne samo u tome što su sve znanosti ljudske djelatnosti i dijelovi jedinstvene ljudske prakse, zbog čega “će u njima dolaiti isti ili slični pojmovi i načini zaključivanja”, nego i u “tradicionalnim načelima istraživanja” kao što su: “kritičnost spram svih predrasuda, upornost u traženju istine, tolerantnost spram mišljenja drugih, hrabrost i maštovitost”, unatoč dakle tomu jedinstvu “ulog ljudske volje”, njega sloboda “priječi nas da analogno produžimo rodoslovlje znanosti prema ljudskoj psihologiji i povijesti.” Zemljište je zasigurno zajedničko, jedinstveni ljudski način opstanka, ili točnije jedinstveni ljudski načini opstanka kako su se razvili kroz ljudsku povijest, ali se možda ipak radi o dva posebna stabla kojih se orijenje i poneke grane isprepleću, o dva stabla koja se ponekad i međusobno oplođuju, ali koja ipak čine dva paralelna rodoslovlja. Interakcija s prirodom, koja je u biti fizička, i interakcija dvaju ljudskih bića, koja je u biti duhovna, ipak su dvije vrlo različite interakcije.

S tim se u vezi može postaviti i … pitanje: u kakvu je odnosu genealogija znanosti sa stvarnom povijesti znanosti? Postoji jedna Supekova rečenica koja na to pitanje odgovara i u kojoj se izričito tvrdi da se njegova genealogija “ne smije izjednačiti s poviješću prirodnih znanosti”. Međutim, slijed teorija i disciplina kako je naveden u rodoslovlju ne pokazuje samo organsku “logiku” nasljeđivanja nego, kao i u svakome pravom rodoslovlju, i vremenski raspored. Drugim riječima, organski je slijed ujedno i povijesni slijed. Poznavatelju povijesti znanosti bit će odmah uočljivo to podudaranje “genetskog” i vremenskog rasporeda. Ono što rodoslovlje znanosti, … s osloncem na velike dovršene teorije kao jedinice razvoja, čini različitim od stvarnoga povijesnog razvoja, jest ignoriranje napuštenih teorija, od kojih su neke također bile velike i dovršene (poput, na primjer, Aristotelove fizike). No u načelu nema nikakve zapreke da se i te osušene grane naznače u stablu. U organskoj evoluciji poznajemo mnoštvo izumrlih vrsta i rodoslovnih linija koje se dalje ne nastavljaju. Nadalje, ne treba zaboraviti da nijedna shema, pa ni rodoslovna karta, ne može izraziti svo stvarno bogatstvo povijesnog događanja, svu živost individualnih doprinosa i sudbina, svu dinamiku prihvaćanja i odbacivanja ideja, hipoteza i teorija. Svako rodoslovno stablo prikriva mnoge biografije i fascinantne sudbine.

ulomak iz Srđan Lelas, Pogovor, u Jasmina Lelas, Teorije razvoja znanosti, Zagreb: ArTresor 2000., str. 297.-302.


Knjigu se može kupiti kod nakladnika: ArTresor

02004-big

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s