pasivnost strasti? (ulomak iz Hans Ruin, The Passivity of Reason)

U cijeloj klasičnoj filosofiji strasti (passions) su tema od najveće teorijske brige. Zapravo, strasti su ono što mora biti znano da bi bilo filosofije. Samo se shvaćanjem smisla i značenja strasti filosofija, kao vrhovna aktivnost razuma, može uspostaviti i zadobiti pristup samoj sebi. Dopustite mi da predložim sljedeću generalizaciju: odnos između razuma i strasti u klasičnoj filosofiji (a time mislim na filosofiju do Kanta) zapravo se može shematski prikazati pomoću najelementarnije dihotomije koja nam je dostupna, naime one aktivnosti (activity) i pasivnosti (passivity). [Prijevod teško može efektno prenijeti ovdje ključni odnos passionspassivity, op. d.] Razum sebe razumije kao aktivnost, nasuprot pasivnoj oblasti strasti (passions). To je sasvim jasno kod Aristotela koji u Nikomahovoj etici postavlja pitanje jesu li vrline, od kojih je filosofska mudrost najviša, strasti [odnosno čuvstva, kako Ladan prevodi Aristotela, op. d.] ili nisu. Njegov je odgovor niječan, a njegov je argument da su čuvstva [passions] pasivna, odnosno u čuvstvima smo pokrenuti, dok su vrline stanja karaktera, sposobnost za djelovanje [action]. Uloga je praktične etike stoga uvesti aktivnost tamo gdje je početno bila samo pasivnost, drugim riječima naučiti se postaviti spram svojih čuvstava [odnosno strasti, passions]. Veza između strasti [passions] i pasivnosti može se pratiti kroz čitav raspon pojmova koji označavaju taj fenomen: grčko pathe i pascho, latinsko affectus, patior, afficio, emoveo, englesko passion i affect, njemačko Leidenschaft… Strasti su nešto što trpimo, što nas pogađa, čemu smo podložni, itd., naspram čega se kao lijek mora obrazovati aktivnost razuma.

Ta organizacija razuma i strasti u pojmovima aktivnosti i pasivnosti također upravlja najpodrobnijim aristotelovskim opisom strasti, kojega ne nalazimo u njegovoj etici, niti u njegovom nauku o duši, nego u Retorici. U tome je djelu čuvstvo [passion], pathos, određeno kao ono što navodi ljude da promijene svoja mnijenja. Osim logičkih i dijalektičkih vještina, umijeće retorike uključuje i znanje o osnovnim strastima, pod kojim se uvjetima pojavljuju i kako se mogu potaknuti. Sam Aristotel je izričito podvojen pri bavljenju tom temom; on prepoznaje da je stvaranje čuvstava i dovođenje slušatelja u određena stanja uma bitna značajka dobrog govornika. Istodobno višekratno ponavlja da je pogrešno pokušati uvjeriti samo tim sredstvima jer su oni čiji su umovi smućeni osjećajima nesposobni vidjeti istinu i primjereno prosuditi. Tek nakon što su činjenice primjereno iskazane moramo također znati kako potaknuti prikladne osjećaje kod sudaca ili slušatelje. U Retorici se analiza provodi strogo s obzirom na praktičnu upotrebu govornika. Pa ipak ona pokušava vrlo potanko analitički odrediti narav čuvstava… Tako je, npr. strah (phobos) određen kao “bolan osjećaj ili uznemirenost izazvana predstavom o predstojećem zlu koje nas može uništiti ili pričiniti patnju”. (Rhet. 1382a)

Ukratko, Aristotelova rasprava pokazuje vrlo jasno filosofsko shvaćanje čuvstava, ne samo njihove strukture i ustrojstva, nego i uloge koju igraju u ukupnom čovjekovom orijentiranju u svijetu. On čak predlaže, na slavnom mjestu u prvoj knjizi Metafizike, da sama filosofija započinje jednim određenim čuvstvom, naime “čuđenjem”, thaumazein. Pa ipak, kroz njegovo pisanje o toj temi ostaje temeljna dihotomija, prema kojoj bi pasivnost svojstvena čuvstvima [passions] trebala biti kultivirana i dovedena pod nadzor aktivnosti (energeia), čiji je naviši izraz um, nous, kako ga izvršava filosofska mudrost. To je osobito iskazano u raspravi o mudrosti, teorijskoj kontemplaciji i sreći [blaženstvu] u posljednjoj knjizi Nikomahove etike.  Izvršenje mudrosti u mišljenju jest najviše dobro upravo zato  jer je najaktivnije i samodovoljnije među vrlinama.

To se, navodno klasično, ustrojstvo uma i strasti može također prikazati jednom drugom Etikom, iz druge ere, naime Spinozinom. Njegova je Ethica djelo čiji je središnji cilj upravo prokrčiti put za vladanje čuvstvima, ili strastima [affects, Žunec Spinozine “afekte” prevodi kao “strasti”, op. d.], pomoću razuma. Spinoza zapravo ide dalje od Aristotela utoliko što ne dijeli dušu na pasivno i aktivno počelo; umjesto toga opisuje jedan zatvoren sustav strasti većeg ili manjeg stupnja aktivnosti. Neka se strast može zamijeniti samo drugom strašću, mada možda aktivnije naravi. Na početku četvrte knjige svoje Etike Spinoza kaže

nesposobnost čovjeka da nadzire i potisne svoje strasti nazivam njegovim ropstvom.

Usvojiti pasivnost strasti [passions] aktivnošću razuma – to je klasična figura koja ustrojava odnose između tih dviju ljudskih sposobnosti. Drugim riječima, strasti nisu nešto što klasični razum zanemaruje, nego nešto u odnosu na što se definira sama filosofska borba. Isti taj stav pokreće i Descartesove Strasti duše sačinjene nekoliko desetljeća ranije. Motivacija u podlozi toga djela, koje vrlo potanko opisuje razne strasti, povezano s njegovom teorijom tijela i duše, jest opisati najprikladniji odnos spram strasti, a taj je opet strogi nadzor.

Ova argumentacija je zasnovana na grčkom naslijeđu, u kojemu dihotomija pasivnosti i aktivnosti ustrojava filosofske rasprave o strastima i njihovom odnosu spram razuma, mišljenja i znanja. Valja ipak dodati da je opis “grčko” ovdje dvojben. Argumentacija stoji dok je u žarištu Aristotel i klasična filosofska tradicija. Ali već uvođenje Platona jako komplicira stvari. Ne ponajmanje svojim opisom Erosa i istine, Platon bi se mogao sasvim dobro prikazati kao predvodnik sjedinjenja strasti i razuma, što je naposljetku implicirano samom riječju philo-sophia. Ipak, kultiviranje razuma kao jednog vida autonomije s obzirom na strasti ostaje bitno za sokratsko naslijeđe.

ulomak iz Hans Ruin, The Passivity of reason: On Heidegger’s Concept of Stimmung, članak iz 2000., preveo: ja

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s