kako fizičko djelovanje mozga može dovesti do svjesnih subjektivnih iskustava? (ulomak iz Benjamin Libet, Mind Time)

Kako fizička djelovanja živčanih stanica u mozgu mogu dovesti do nefizičkih pojava  svjesnih subjektivnih iskustava, koje uključuju osjetilno opažanje vanjskog svijeta, misli, osjećaje ljepote, nadahnuća, duhovnosti, duševnosti, i tako dalje? Kako se može premostiti jaz između “onog fizičkog” (mozga) i “onog mentalnog” (našeg svjesnog, subjektivnog iskustva)? Na ta su duboka pitanja predlagani mnogi odgovori. Uglavnom su dolazili iz filosofskih i religijskih izvora, iako su se posljednjih godina počeli pojavljivati doprinosi neuroznanstvenika. Jasno je da su religijski prijedlozi metafizička uvjerenja koja se ne mogu znanstveno provjeriti. Prijedlozi filosofa bili su uglavnom teoretski spekulativni modeli koji su uglavnom neprovjerljivi. Kao što je istaknuo filosof znanosti Karl Popper, ako se prijedlog ili hipoteza ne može ispitati na način koji bi potencijalno mogao opovrgnuti taj prijedlog objašnjenja, predlagatelj može ponuditi bilo kakvo mišljenje bez mogućnosti da mu se proturječi. U takvom slučaju prijedlog može nuditi bilo kakav stav bez da bude osporen. Prijedloge objašnjenja koji su u tome smislu neprovjerljivi predlagali su ne samo filosofi i teolozi, nego i neki znanstvenici. Mnogi znanstvenici vole misliti da njihova vlastita eksperimentalna istraživanja – na primjer, u imunologiji ili motoričkoj kontroli ili teorijskoj fizici i kosmologiji – pružaju temelj za informirane spekulacije o prirodi svjesnog iskustva i mozga. Mada su često zanimljive, te su spekulacije uglavnom neprovjerljive. Međutim, neki od tih prijedloga daju sugestivne znanstvene pristupe problemima, a neke od filosofskih analiza pomažu definirati prirodu problema i neka ograničenja o vrstama odgovora kojima se možemo nadati. …

Moguće je eksperimentalno se baviti problemima odnosa između mozga i svjesnog iskustva. Naša vlastita proučavanja proizvela su izravna otkrića s temeljnim implikacijama, što čini glavninu ove knjige. Naša intrakranijalna fiziološka promatranja bila su izravno povezana s izvješćima o svjesnim iskustvima budnih ljudskih subjekata. Taj pristup je relativno jedinstven u ovome području…

Opći pogledi na um i materiju

Na jednom polu je determinističko materijalističko stajalište. U toj je filosofiji jedina stvarnost vidljiva materija i sve se, uključujući misli, volju i osjećaj, može objasniti samo pomoću materije i prirodnih zakona koji upravljaju materijom. Ugledni znanstvenik Francis Crick elegantno izražava to gledište:

Vi, vaše radosti i tuge, uspomene i ambicije, vaš osjećaj osobnog identiteta i slobodne volje, zapravo nije ništa više od ponašanja golemog skupa živčanih stanica i njihovih molekula. Kao što je Alice Lewisa Carrolla mogla reći: “Vi niste ništa drugo nego skup neurona (živčanih stanica).”

Prema tome determinističkom pogledu, vaša svijest o sebi i svijetu oko vas naprosto je nus-proizvod ili epifenomen neuronskih djelovanja, bez ikakve samostalne sposobnosti da utječe na neuronska djelovanja ili ih kontrolira.

Je li ta pozicija neka “dokazana” znanstvena teorija? Izravno tvrdim da je to determinističko materijalističko gledište jedan sustav vjerovanja; to nije neka znanstvena teorija potvrđena izravnim ispitivanjima. Istina je da su znanstvena otkrića pružila sve više snažnih dokaza o načinima na koje umne sposobnosti, pa čak i priroda osobnosti, ovise o specifičnim strukturama i funkcijama mozga, i mogu pomoću njih kontrolirati. Međutim, nefizička priroda subjektivne svjesnosti, uključujući osjećaje duhovnosti, kreativnosti, svjesne volje i mašte, nije niti opisiva niti objašnjiva izravno samo fizičkim dokazima.

Kao neuroznanstvenik koji istražuje ova pitanja duže od trideset godina, mogu reći da ti subjektivni fenomeni nisu predvidljivi poznavanjem funkcije neurona. To je u suprotnosti mojim ranijim gledištima dok sam bio mladi znanstvenik, kada sam vjerovao u valjanost determinističkog materijalizma. To je bilo prije nego što sam počeo moje istraživanje o procesima u mozga pri svjesnom iskustvu, u dobi od četrdeset godina. Nema jamstva da će fenomen svjesnosti i njoj popratnih pojava biti objašnjen pomoću sada poznate fizike.

Libet portrait

Zapravo, svjesni mentalni fenomeni ne mogu se objasniti ili reducirati na znanje o aktivnosti živčanih stanica. Mogli biste pogledati u mozak i vidjeti međudjelovanja živčanih stanica i neuralnih poruka koje se pojavljuju u golemom obilju. Ali ne biste promatrali nikakve svjesne mentalne subjektivne pojave. Samo vam izvješće pojedinca koji doživljava takve pojave može reći o njima.

Francis Crick je pokazao svoju znanstvenu vjerodostojnost nazivajući svoj fizikalno-deterministički pogled “zapanjujućom hipotezom“, čekajući budući razvoj koji bi mogao proizvesti primjerenije odgovore. Međutim, čini se da mnogi znanstvenici i filosofi ne shvaćaju da je njihovo kruto stajalište da je determinizam valjan još uvijek utemeljeno na vjeri. Oni doista nemaju odgovor.

Doista čak i nementalni fizički svijet pokazuje neodređenosti (kvantna teorija) kao i kaotična ponašanja koja onemogućavaju determinističku predvidljivost događaja. Na jednoj maloj konferenciji o ovim pitanjima, ugledni teoretski fizičar Eugene Wigner  upitan je može li fizika ikada objasniti svijest. Odgovorio je: “Fizika ne može čak ni objasniti fiziku”, a kamoli svijest! Značajnije bi pitanje, dakle, bilo: poštuje li pojava svjesnog iskustva i njen odnos s fizičkim mozgom u potpunosti poznata pravila i zakone fizičkog svijeta?

Na suprotnom polu od determinističkog materijalizma su uvjerenja da je um odvojiv od mozga (dualizam). Religijska verzija dualizma može zadržati vjerovanje u postojanje duše koja je na neki način dio tijela tijekom života, ali se može odvojiti i otići na različito definirana odredišta besmrtnosti nakon smrti. Odmah ću navesti da je potonje apsolutno održivo kao vjerovanje. Isto vrijedi i za većinu drugih filosofskih i religijskih prijedloga. Nema ničega u svim znanstvenim dokazima što bi izravno proturječilo takvim vjerovanjima. Doista, oni ne spadaju u djelokrug znanstvenih spoznaja (vidi ranije opisano stajalište Karla Poppera).

ulomak iz Benjamin Libet, Mind Time, 2004, str. 2.-6., preveo: ja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s