naum u povijesti? (ulomak iz Aldous Huxley, Majmun i bit)

“Čim duže proučavate modernu povijest, tim više nalazite dokaza Belialove Ruke Vodilje”. Namjesnik pravi znak rogova, osvježava se još jednim gutljajem, pa nastavlja: “A zatim je tu bio prisutan i Nacionalizam – teorija da je država, koje si ti slučajni podanik, jedino istinsko božanstvo, a sve ostale države lažna božanstva; da sva ta božanstva, istinska kao i lažna, imaju duhovno ustrojstvo malodobnih delikvenata; i da svaki sukob zbog prestiža, snage ili novca jeste križarska vojna za Dobro, Istinito i Lijepo. Činjenica da su takve teorije, na određenom stupnju povijesnog razvoja, bile opće prihvaćene jest najbolji dokaz Belialovog postojanja, najbolji dokaz da je na koncu konca On dobio bitku.”

“Ne bih se baš u potpunosti složio”, kaže dr Poole.

“Ali to je zaista očito. Imate dva stanovišta. Svako je u biti apsurdno, i svako vodi u smjeru djelovanja od kojih su oba dokazivo fatalna. Pa ipak, čitavo civilizirano čovječanstvo odlučuje, gotovo iznenada, da prihvati ova stanovišta koja neminovno vode u sukob. Zašto? I na Čiji nagovor, Čije nutkanje, Čiji poticaj? Za to postoji samo jedan odgovor.”

“Hoćete reći, mislite da je… da je to bio Đavo?”

“A tko drugi želi propast i uništenje ljudskog roda?”

“Svakako, svakako”, prihvaća dr Poole. “Ali svejedno, kao protestant, ja zaista ne mogu…”

“A tako?”, sarkastično će Namjesnik. “Onda znate bolje od Luthera, znate bolje od čitave Kršćanske Crkve. Jeste li svjesni, gospodine, da od drugog stoljeća naovamo niti jedan ortodoksni Kršćanin nije vjerovao da čovjek može biti opsjednut Bogom? On je mogao biti opsjednut samo Đavolom. A zašto su ljudi u to vjerovali? Zato što im činjenice nisu dozvoljavale da vjeruju drukčije. Belilal je činjenica, Moloh je činjenica, opsjednutost Đavolom je činjenica.”

“Prosvjedujem”, uzvikne dr Poole. “Kao čovjek od nauke…”

“Kao čovjek od nauke dužni ste prihvatiti pretpostavku koja s najvećom vjerojatnošću objašnjava činjenice. No, kakve su činjenice? Prva je činjenica praktičnog iskustva i opažanja, ona koju nitko ne želi iskusiti: ne želi biti degradiran, ne želi biti osakaćen niti ubijen. Druga je činjenica povijesti – činjenica koja, u određenoj epohi, uslijed prihvaćenih vjerovanja i usvojenih pravaca djelovanja ogromne većine ljudskih bića, ne može rezultirati ničim drugim do sveopćom patnjom, masovnom degradacijom i općim uništenjem. Jedino prihvatljivo objašnjenje jest da su u tim trenucima nadahnuti ili opsjednuti nekom tuđom sviješću, sviješću koja potiče njihovu propast, potiče ju snažnije no što su oni sami u stanju željeti svoju sreću i vlastiti opstanak.”

Uslijedi tišina.

“Naravno”, odvaži se konačno dr Poole, “te bi se činjenice mogle obrazložiti i na druge načine.”

“Ali ne tako prihvatljivo, ni izbliza tako jednostavno”, ne popušta Namjesnik. “A zatim, uzmite u obzir i sve ostale praktične dokaze. Da ljudi i političari nisu bili opsjednuti, bili bi poslušali Benedikta XV ili lorda Lansdownea – bili bi se sporazumjeli, bili bi ugovorili mir bez pobjede. Ali nisu mogli, oni to jednostavno nisu mogli. Bilo im je onemogućeno da djeluju u svom vlastitom interesu. Morali su raditi onako kako im je Belial u njima nalagao – a Belial u njima htio je Komunističku Revoluciju, htio je Fašističku reakciju na tu revoluciju, htio je oskudicu, inflaciju i ekonomsku krizu; htio je progone Židova i Kulaka; htio je da Nacisti i Komunisti podijele Poljsku i zatim se zarate jedni s drugima. Da, On je htio i opće oživljavanje ropstva u njegovom najbrutalnijem obliku. On je htio prisilna raseljavanja i masovno osiromašenje. On je htio koncentracione logore i plinske komore i krematorije. On je htio zasićeno bombardiranje (slasnog li i sočnog izraza); On je htio da se preko noći razori vjekovima nagomilavano bogatstvo i sve potencijalne mogućnosti za buduće blagostanje, umjerenost, slobodu i kulturu. Belilal je bio taj koji je htio sve ovo, a budući da je bio Velika Muha u srcima političara i generala, novinara i Običnog Čovjeka, nije mu bilo teško postići da Papu ignoriraju i sami Katolici, da Lansdownea proglase lošim rodoljubom, gotovo izdajnikom. I tako se rat protezao pune četiri godine; kasnije je sve išlo točno po Planu. Svjetska je situacija nepokolebljivo napredovala iz lošeg u gore, a, s pogoršanjem, muškarci i žene postajali su sve pokorniji vodstvu Nesvetog Duha. Stara vjerovanja u vrijednost individualnog duha su iščezla; stara ograničenja izgubila su svoju moć; stara su kajanja i sažaljenja ishlapjela. Sve što je ikad Onaj Drugi utuvio ljudima u glavu je iscurilo, a nastali vakuum ispunjen je suludim snovima o Progresu i Nacionalizmu. Zahvaljujući pravovaljanosti tih snova, uslijedilo je da obični ljudi nisu ništa bolji od mrava i stjenica, i u skladu s time moglo se s njima tako i postupati. A s njima se i jeste tako postupalo, uglavnom jeste!”

Namjesnik se piskutavo zahihoće i prihvati se posljednje nogice.

“U svoje vrijeme”, nastavlja, “stari Hitler bio je prilično dobar primjer opsjednutog čovjeka. Ne tako cjelovito opsjednutog, naravno, kao što su to bili mnogi od velikih narodnih vođa u godinama između 1945. i početka Trećeg svjetskog rata, ali u svakom slučaju iznad prosjeka svog vremena. Više od gotovo svih svojih suvremenika imao je pravo da kaže: “Ne ja, nego Belilal u meni.” Ostali su bili opsjednuti samo djelomično, samo s vremena na vrijeme. Uzmite naučnike, na primjer. Uglavnom čestite, dobronamjerne ljude. Ali On ih je svejedno uzeo pod svoju vlast – uzeo pod svoju vlast u trenutku kad su prestali da budu ljudi i postali specijalisti. Otuda sakagija i sve one bombe. A prisjetite se zatim onog čovjeka – kako li se ono zvao? – onoga što je bio Predsjednik Sjedinjenih Država dugo vremena…”

“Roosevelt”, pomaže mu dr Poole.

“Tako je – Roosevelt. Dakle, sjećate li se one rečenice što ju je neprestano ponavljao za Drugog svjetskog rata? ‘Bezuvjetna predaja, Bezuvjetna predaja.’ Potpuno nadahnuće – evo što je to bilo. Neposredno i potpuno nadahnuće!”

“Tako Vi kažete”, usprotivi se dr Poole. “Ali gdje Vam je dokaz?”

“Dokaz?”, ponovi Namjesnik. “Čitav naredni tok događaja je dokaz. Pogledajte samo što se dogodilo kad je ta fraza postala praktičnom politikom i bila primijenjena u praksi. Bezuvjetna predaja – koliko milijuna novih slučajeva tuberkuloze? Koliko milijuna djece prisiljene da se posvete krađi ili oda prostituciji za krišku čokolade? Belial naročito voli djecu. I, ponovno, bezuvjetna predaja – slom Evrope, kaos u Aziji, posvuda gladovanje, revolucije, tiranije. Bezuvjetna predaja – i više nevinih osuđenih na patnje negoli i u jednom povijesnom razdoblju do tada. A kao što Vam je dobro poznato, nema toga što Belial više voli od patnje nevinih. I konačno se, naravno, pojavilo Biće. Bezuvjetna predaja i bang! – upravo ono što je oduvijek namjerava. A sve se to dogodilo bez ikakvog čuda ili posebne intervencije, isključivo prirodnim sredstvima. Čim više netko razmišlja o činima Njegove Providnosti, time mu to nedokučivije čudesnijim izgleda.” Pobožno, Namjesnik napravi znak rogova.

ulomak iz Aldous Huxley, Majmun i bit, Zagreb: August Cesarec, 1986., str. 142.-149., preveo: Nenad Marijanović-Zulim, izvornik: Alodous Huxley, Ape and Essence (1948)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s