lenjinizam? (ulomak iz Gary Saul Morson, Leninthink)

Lenjin je bio grublji. (Vjačeslav Molotov, jedini viši dužnosnik koji je radio i za Lenjina i za Staljina, kad su ga pitali da ih usporedi)

Lenjin … je izumio onaj oblik vlasti što ga danas nazivamo totalitarnim, koji načelno odbacuje ideju o bilo kakvoj privatnoj sferi izvan državnog nadzora. Da bi uspostavio tu moć izumio je jednostranačku državu, pojam koji bi prije njega izgledao proturječan budući da je stranka, po definiciji, jedna od strana. Kao štovatelj francuskih jakobinaca Lenjin je vjerovao da državna moć treba biti zasnovana na čistom teroru, pa je stvorio terorističku državu. … [O]no što je novo i jedinstveno užasno kod Sovjeta i njihovih nasljednika jest da su svoj gnjev usmjeravali na vlastiti narod. … U Trećem rajhu neki etnički Nijemac lojalan režimu nije imao razloga strahovati od uhićenja, ali Lenjin je započeo a Staljin uvelike proširio politiku u kojoj su uhićenja posve proizvoljna – to je istinski teror. … Članovi NKVD-a koji su sumnjali da će biti uhićeni često bi počinili samoubojstvo jer nisu imali iluzija o tome što uhićenje podrazumijeva. … I samo “član obitelji izdajnika domovine” bilo je kriminalna kategorija, pa su čitavi logori uspostavljani za supruge “neprijatelja naroda”. …

Mnogi su, zbog dobrih razloga, te prakse povezali s Lenjinovim naukom. S njegovog gledišta Marxov najveći doprinos nije bila zamisao klasne borbe nego “diktature proleterijata”, a još 1906. Lenjin je definirao diktaturu kao

ništa drugo do moći koja je potpuno neograničena bilo kakvim zakonima, posve nesuspregnuta apsolutno bilo kakvim pravilima, i zasnovana izravno na sili.

Tvrdio je da revolucionarna Partija mora biti sačinjena u potpunosti od profesionalnih revolucionara, uglavnom iz “inteligencije” i podvrgnuta apsolutnoj disciplini, sa spremnošću da učini doslovno bilo što ako to zatraži vodstvo. …

Uvedite odmah masovni teror, smaknite i deportirajte stotine prostitutki, pijanih vojnika, bivših oficira, itd. (Lenjinova naredba vlastima u Nižnji Novgorodu, kolovoz 1918.)

Lenjin je sva međudjelovanja smatrao igrama nulte sume. Da upotrijebimo frazu koju je učinio poznatom, temeljno je pitanje uvijek “tko koga?” – tko dominira nad kim, tko što čini kome, u konačnici tko uništava koga. U mjeri u kojoj mi dobivamo, vi gubite. Usporedite to s gledištem koje se uči u osnovama mikorekonomije: gdje god postoje ne-prisilne transakcije na dobitku su obje strane, jer u suprotnom ne bi pristale na razmjenu. Za prodavača je određeni novac vredniji od dobara koje prodaje, a za kupca su ta dobra vrednija od toga novca. Lenjin je mrzio tržište, i njegova nastojanja da ga potpuno ukine proizlaze iz suprotne zamisli, da je svako kupovanje i prodavanje nužno izrabljujuće. Kad Lenjin govori o “profitiranju” i “spekulaciji” (oboje zločini za smrtnu kaznu), govori o bilo kakvoj razmjeni, koliko god malenoj. Seljački “torbari” koji su prodavali urod bili su streljani. …

Takvo mišljenje automatski podržava ekstremna rješenja. Ako je jednu vrstu ljudi Lenjin istinski mrzio više nego bilo koju drugu, to su – da upotrijebim neke od njegovih pristojnijih pridjeva – mekušni, bolećivi, beskičmeni, tupavi liberalni reformatori. I u filosofskim pitanjima nigdje nema nekog srednjeg puta. Ako nisi materijalist točno u Lenjinovom tumačenju, onda si idealist, a idealizam je naprosto prikrivena religija koja podržava buržoaziju. Tipičan je sljedeći iskaz iz njegove najpoznatije knjige, Što da se radi? (naglašavanja u tekstu su Lenjinova):

Jedini izbor je buržoaska ili socijalistička ideologija. Nema srednjeg puta (jer čovječanstvo nije stvorilo “treću” ideologiju, a, osim toga, u društvu podijeljenom klasnim antagonizmima nikad ne može biti neke izvan- ili iznad-klasne ideologije). Stoga umanjivanje socijalističke ideologije na bilo koji način, okretanje od nje i u najmanjem stupnju, znači osnaženje buržoaske ideologije.

Ili vlada buržoazija ili imamo diktaturu proleterijata:

Svako rješenje koje nudi srednji put je prevara … ili izraz tupavosti sitno-buržoaskih demokrata.

ngram communism

Učestalost pojma “komunizam” na engleskom govornom području (via Ngram) – vidljivo je da je upotreba toga pojma u najvećoj mjeri određena onim što se dogodilo od 1917. nadalje (jer je prije te godine riječ bila daleko manje korištena), odnosno da se za veliku većinu govornika pojam “komunizam” odnosi prije svega na prakse komunističkih partija proizašlih iz Lenjin/Staljinove.

Nasuprot željama čak i drugih boljševika, Lenjin je kategorički odbacio zamisao o širokoj socijalističkoj koalicijskoj vladi. Pad kratkotrajne koalicije s Lijevim socijalističkim revolucionarima donio mu je neizmjerno olakšanje. Neposredno nakon što je preuzeo vlast proglasio je da su lijevo-liberalni Kadeti “izvan zakona”, što je dovelo do linčovanja dvoje njihovih bivših ministara u peterburškoj bolnici. Uskoro će uhititi menjševike i najbrojniju grupu lijevih radikala, Socijalističke revolucionare, poznate po nebrojenim napadima na carističke dužnosnike. Montirane sudske procese smatramo staljinističkima, ali Lenjin je organizirao montirani proces Socijalističkim revolucionarima 1922.

Isto tako je Lenjin je uvijek insistirao na najnasilnijim rješenjima. … [Ne radi se o tome] da je nasilje dopušteno kad je to potrebno. Ta mekušna formulacija sugerira da bi druga rješenja bila poželjnija. Ali za Lenjina je maksimalno nasilje početni stav. Neprestano je zamjerao podređenima da nisu koristili dovoljno sile, da su susprezali gomilu od linčovanja i da su oklijevali pucati u nasumično odabrane taoce. … Radnike je novačio u radničku vojsku gdje je svako zabušavanje ili kašnjenje kažnjavano osudom na koncentracijski logor. Da, boljševici su od početka s ponosom koristili termin koncentracijski logor. Dok ekonomski slom nije natjerao Lenjina da prihvati Novu ekonomsku politiku, zahtijevao je da se žito ne otkupljuje od seljaka nego oduzima pod prijetnjom oružjem. Naravno, seljaci – Lenjin je nazivao neposlušne seljake “kulacima” – su se bunili diljem Rusije. Kao odgovor na jednu od takvih “kulačkih” pobuna Lenjin je izdao sljedeću naredbu:

Kulački ustanak u [vaših] 5 okruga mora se skršiti bez sažaljenja. … 1) Objesite (pritom mislim, objesite tako da ih ljudi mogu vidjeti) ne manje od 100 poznatih kulaka, bogataša, krvoloka. 2) Objavite njihova imena. 3) Uzmite im svo žito. 4) Identificirajte taoce. … Učinite to tako da stotinama kilometara naokolo ljudi to mogu vidjeti, drhtati, znati i plakati. … Vaš Lenjin. P. S. Pronađite tvrđe ljude.

Dmitrij Volkogonov, prvi biograf koji je imao pristup tajnim Lenjinovim arhivima, zaključio je da je za Lenjina nasilje bilo cilj po sebi. Navodi kako Lenjin 1908. preporučuje

stvarni teror diljem zemlje, koji okrepljuje narod i kojim je velika Francuska revolucija postigla slavu. 

Lenjin stalno podsjeća da ljude valja streljati “bez sućuti” ili “istrijebiti nemilosrdno” (Leszek Kołakowski se pitao što bi značilo istrijebiti ljude milosrdno). “Istrijebiti” je termin koji se koristi za nametnike, i puno prije nego su nacisti opisali Židove kao Ungeziefer (nametnike) Lenjin je uobičajeno pozivao na

čišćenje ruskog tla od svih štetnih kukaca, nitkova, muha, stjenica – bogatih i tako dalje.

Lenjin je postupao po načelu anti-sućuti, i taj je pristup definirao sovjetsku etiku. Ne znam ni za jedno drugo društvo, osim onih po uzoru na to koje je stvorio Lenjin, gdje su djeca u školi poučavana da su milosrđe, ljubaznost i sažaljenje poroci. Naposljetku, takvi osjećaji mogu dovesti do toga da netko oklijeva pucati u klasnog neprijatelja ili prijaviti vlastite roditelje. Riječ “savjest” izišla je iz upotrebe, i zamijenjena je “svjesnošću” (u smislu marksističko-lenjinističke klasne svjesnosti). … U svom slavnom obraćanju mladeži, Lenjin se žali da buržoaski mislioci klevetnički odriču boljševicima bilo kakvu etiku. Dok zapravo:

Mi odbijamo bilo kakav moral zasnovan na … izvan-klasnim pojmovima. Mi kažemo da je to obmana. … Mi kažemo da je moral potpuno podređen interesima klasne borbe proleterijata. … Kad nam ljudi govore o moralu, mi kažemo: za komunista je sav moral u toj ujedinjenoj disciplini i svjesnosti masovne borbe protiv eksploatatora. 

… Moralnost koja ti kaže da moraš činiti ono što smatraš vlastitim interesom nije nikakva moralnost – isto vrijedi i za moralnost koja kaže da je Komunistička partija moralno obavezna činiti što god smatra svojim interesom. … Ako se pod zakonom smatra kodeks koji obavezuje državu koliko i pojedinca, određuje što jest a što nije dozvoljeno, i ukida proizvoljnost, tad je Lenjin potpuno odbacio zakon kao “buržoaski”. Izražavao je krajnji prezir za načela poput “nema zločina bez zakona” i “nema kazne bez zločina”. Sjetite se da je diktaturu proleterijata definirao kao vladavinu zasnovanu potpuno na sili apsolutno nesuspregnutoj bilo kakvim zakonom. Njegovi naivniji sljedbenici su zamišljali da će vladavina čistim terorom prestati kad se osigura boljševičko držanje vlasti, ili kad je Nova ekonomska politika olabavila restrikcije trgovanja, ali Lenjin ih je naglašeno razuvjerio:

Najveća je pogreška smatrati da će NEP okončati teror. Vratit ćemo se teroru, i ekonomskom teroru.  

Kad je D. I. Kurski, Narodni komesar za pravdu, formulirao prvi sovjetski zakonski sustav, Lenjin je tražio da teror i proizvoljna upotreba moći budu upisani u sam sustav! “Zakon ne smije ukinuti teror”, insistirao je. “Treba ga potvrditi i ozakoniti načelno, bez vrdanja ili uljepšavanja.” Ne znam da je ikad ranije zakon propisivao bezakonje. … Dužnosnici su bivali kažnjeni zbog suzdržavanja [od proizvoljne upotrebe moći], koju je Lenjin naziva nedopustivom labavošću a Staljin bi je smatrao nedostatkom budnosti. … Zločin nije bio čin ili propust određen formalnim kodeksom, jer je svaki “društveno opasan” čin (ili propust) automatski bio zločin. Članak 1. građanskog zakonika iz 1922. kaže da su građanska prava

zaštićena zakonom osim kad je njihova provedba suprotna društvenim i ekonomskim svrhama. …

Lenjinov je jezik, ne manje od njegove etike, služio kao model u sovjetskim školama i preporučavao se u knjigama s naslovima poput Lenjinov jezik i O Lenjinovom polemičkom umijeću. S Lenjinovog se gledišta pravi revolucionar nije za ispravnost svojih vjerovanja pozivao na logiku, kao da bi postojao neki standard istinitosti iznad društvenih klasa. Radije “blati protivnikovo lice tako da mu treba vječnost da se očisti.” … Kad su menjševici imali primjedbe na Lenjinove osobne napade, iskreno je odgovorio da njihova svrha nije uvjeriti nego uništiti protivnika. Lenjin ne nudi argumente koji bi opovrgnuli ostale socijaldemokrate, nego ih stalno ponovo označava “otpadnicima” od marksizma. Marksisti koji se ne slažu s njegovom naivnom epistemologijom su “filosofski šljam”. Pobunite li se protiv njegove grubosti vaši su argumenti “moralizirajuća pljuvotina”. … Nešto nije tek ustvrdio, nego insistira da je to apsolutno sigurno i uglavnom ponavlja istu stvar drugim riječima. Apsolutno je sigurno, izvan je svake sumnje, savršeno jasno bilo kome tko nije tupav. Bilo kakav savez s demokratskom buržoazijom može biti samo kratkotrajan, objašnjava:

U to nema sumnje. Otud apsolutna nužnost jedne odvojene … strogo klasne partije… Sve to je izvan najmanje moguće sumnje.

Ništa nije istinito osim ako je apsolutno, neupitno tako; ako je neki stav pogrešan, on je u potpunosti i nepovratno takav; ako nešto valja učiniti, to valja učiniti “odmah, bez odgađanja”; predstavnici Partije ne smiju činiti “nikakve ustupke”. Pod Lenjinovim vodstvom Partija je zahtijevala “raspuštanje svih grupa, bez iznimke, okupljenih oko bilo koje platforme”. Nije bilo dovoljno samo streljati kulake općenito, trebalo ih je “streljati na licu mjesta bez suđenja”, kako kaže fraza koju je u jednome kratkom uputstvu uspio navesti u svakoj od šest numeriranih zapovijedi prije zaključka: “Ovu naredbu valja provesti strogo, nemilosrdno.” Čovjek bi pomislio da je dovoljno jasno i bez toga.

Bez ustupaka, kompromisa, iznimaka ili činova pomirljivosti; sve mora biti totalno, apsolutno, bezuvjetno…

I Lenjin i Plehanov, prvi ruski marksist, insistirali su da nema potrebe razumjeti suprotna gledišta prije nego ih napadnemo, budući da sama činjenica da su to suprotna gledišta dokazuje da su pogrešna – a ono što je pogrešno služi neprijatelju i stoga je zločinačko. Lenjinov navod:

Marksizam je jedno monolitno poimanje svijeta, ono ne podnosi razrjeđivanja i vulgariziranja raznim umetanjima i dodatcima. Plehanov mi je jednom ovo rekao o nekom kritičaru marksizma …: ‘Najprije mu prilijepi značku zatvorenika, a tek potom ćemo istražiti njegov slučaj’. I mislim da moramo prilijepiti ‘značku zatvorenika’ na bilo koga i svakoga tko pokuša podrivati marksizam, pa i ako ne istražimo njegov slučaj. Tako bi svaki zdravi revolucionar trebao reagirati. Kad vidiš smrdljivu hrpu na putu ne moraš pipkati da vidiš što je to. Nos ti kaže da je govno… 

Lenjin nije tek izumio novu vrstu stranke, nego je i postavio osnove onoga što će se ubuduće u službenom žargonu nazivati “partijnost“. … Trocki, prisiljen da promijeni jedan od svojih stavova da bi se prilagodio partijskoj liniji, objašnjava:

Nitko od nas ne želi niti se može raspravljati s voljom Partije. Jasno je da je Partija uvijek u pravu. … Možemo biti u pravu samo unutar i pomoću Partije, jer povijest nije pronašla neki drugi način da se bude u pravu.

ulomak iz Gary Saul Morson, Leninthink, 2019., link, preveo: ja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s