je li Krist Ja-jesam? (ulomak iz Pero Vidović, Vjerovati da je Isus Ja-jesam)

Ne (po)vjerovati da je Isus Ja–jesam ima za posljedicu smrt u vlastitim grijesima. To je sadržaj Isusova upozorenja židovima u Iv 8,24. Objekt vjere, o kojoj se ovdje govori, glasi: Isus je Ja–jesam. Svrha je ovoga istraživanja postići jasnoću o tome »objektu vjere«. …

Umrijet ćete u grijesima svojim.
Uistinu, ako ne povjerujete da Ja–jesam,
umrijet ćete u grijesima svojim.

Prva, jednostavna rečenica »Umrijet ćete u grijesima svojim« ustvari je Isusovo podsjećanje na nešto što je svojim sugovornicima ranije rekao (8, 21). Sada tu istu izjavu upotpunjuje, pojašnjuje. Priopćuje im uzrok njihove moguće smrti. … Dvije činjenice u vezi s tom izjavom valja razlikovati: predmet vjere kao uvjet života i posljedicu eventualnoga nevjerovanja. Predmet vjere, njezin objekt, mogao bi se u prvome pokušaju formulirati na sljedeći način: Isus je Ja–jesam. Posljedica nevjerovanja u takav Isusov identitet jest smrt. Rečenica koja označava posljedicu nevjerovanja dvaput je istovjetno rečena, prije i poslije iskaza predmeta vjere. Ponavljanjem posljedice nevjerovanja istaknuta je nužnost vjerovanja da je Isus Ja–jesam. Vjerovati da Isus jest Ja–jesam znači živjeti. Negativno formulirano: Ne vjerovati da je Isus Ja–jesam znači umrijeti. U toj je Isusovoj tvrdnji, dakle, temeljni naglasak na vjeri. …

I. Dugandžić u svježem komentaru Ivanova evanđelja … naznačuje smjer u kojem bi trebalo tražiti razumijevanje takve Isusove formulacije. Hrvatski egzeget piše:

Isus svjesno koristi tajanstvenu formulu Ja–jesam… kojom je Jahve označio svoju jedincatost. …

Uslijed Isusova predstavljanja izričajem Ja–jesam, njegovi suvremenici burno reagiraju. Njihovo je protivljenje agresivno u kontekstu Iv 8,24 (rr. 21–59). Na način reagiranja Isusovih suvremenika na njegov Ja–jesam osvrnut ću se u još dva slučaja u Ivana i jedan u sinoptika. To su pokušaj kamenovanja Isusa (Iv 10,22–39), jedno neobično klanjanje (Iv 18,1–12) i jedna službena presuda na smrt (Mk 14,53–64). …

»Uistinu, ako ne povjerujete da Ja–jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« Tek nakon te Isusove izjave, židovi postavljaju Isusu izravno pitanje o njegovu identitetu: »A tko si ti?« (r. 25a). On im ne daje odgovor na izravan način, nego ih usmjerava na svoje riječi i djela koje stavlja u relaciju s Ocem: Otac ga je poslao, s njim je, ne ostavlja ga sama, Isus govori što je čuo i naučio od Oca te čini što je Ocu milo (rr. 26–29). Budući da Isus pritom nije izgovorio nijednom samu riječ »Otac«, pisac komentira da židovi nisu shvatili da on to govori o Ocu (r. 27). Isus nastavlja još jednom izjavom koja sadrži izraz Ja–jesam:

Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja–jesam… (r. 28). …

Iz tih dviju Isusovih izjava čitatelj saznaje sljedeće o tvrdnji Ja–jesam:

1) Objekt je vjere (r. 24): ako to židovi ne povjeruju, umrijet će.
2) Objekt je spoznaje (r. 28): ona će se dogoditi židovima kad uzdignu Isusa.

Ja–jesam trebao bi, dakle, biti objekt i spoznaje i vjere Isusovih sugovornika. Međutim, taj Ja–jesam nema predikata, ni izravno ni neizravno, u evanđeoskome tekstu. U tome je njegova zagonetnost. Kad bi čitatelj Ivanova evanđelja postavio pitanje o Isusovu identitetu zajedno sa židovima (usp. r.25), jedini odgovor koji bi dobio na temelju tih Isusovih izjava glasio bi: Isus je Ja–jesam. Židovi bi morali povjerovati i spoznati da je Isus Ja–jesam. Međutim, što to znači? Kako su židovi na to reagirali? …

Na samome kraju susreta, na židovske prigovore da se Isus pravi većim od Abrahama i proroka (rr. 52.53) te da nije mogao vidjeti Abrahama jer nema ni pedeset godina, on im izjavljuje:

Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja–jesam! (r. 58).

Na taj način, slično kao na početku ovoga Ivanovog teksta, izranja židovsko pitanje, ili stavljanje u pitanje, Isusova identiteta. Jednostavnom izjavom Ja–jesam Isus daje odgovor koji, međutim, zbog nedostatka predikata izgleda neobičan i nejasan.

Shema završnoga židovskog pitanja o Isusovu identitetu i Isusova odgovora može biti ovako predstavljena:

Židovi: »Zar si ti veći od oca našega Abrahama…? Kime se to praviš?« (r. 53)
Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: prije negoli Abraham posta, Ja–jesam!« (r. 58)

Čitatelju toga teksta Isusov odgovor može zaista biti nejasan i enigmatičan, no čini se da je židovima bio sasvim jasan. Zbog čega bi inače pograbili »kamenje da bace na nj« (r. 59)? Zbog Isusove tvrdnje da je Ja–jesam, židovi smatraju da je Isus učinio toliko težak prekršaj da zbog toga treba biti odmah pogubljen. …

Neposredan razlog zbog kojeg su ga židovi (rr. 48.52.57) htjeli kamenovati bila je njegova izjava »…prije negoli Abraham posta, Ja–jesam« (8,58). Nešto kasnije (10,31), židovi su još jednom pokušali kamenovati Isusa. Povod za to ovaj je put bila Isusova izjava »Ja i Otac jedno smo« (r. 30). Rekli su mu pritom razlog zašto ga hoće pogubiti: »… zbog hule: što ti — čovjek — sebe Bogom praviš« (r. 33). Jesu li razlozi toga dvostrukog pokušaja kamenovanja različiti? Hula zbog Isusova izjednačavanja sebe s Bogom bila je razlog drugoga židovskog htijenja da kamenuju Isusa. Koji je bio povod prvoga takvog pokušaja? Razlog za to nikako nije mogao biti međusobni verbalni sukob nakon čega bi židovi eventualno izgubili samokontrolu. Nije li zapravo i u prvome slučaju (8,58–59) Isus smatran huliteljem? Naime, prve dvije Isusove izjave Ja–jesam (8,24–28), židovi su još nekako »podnijeli«. U trećoj izjavi Isus je iznio tvrdnju o svojoj preegzistenciji i na toj pozadini za sebe izjavio da je on Ja–jesam (8,58). Ima li još nešto zajedničko između dvaju pokušaja kamenovanja Isusa? Formulacija židovskoga razloga za kamenovanje Isusa vrlo je srodna formulaciji židovskoga pitanja Isusu prije prvoga pokušaja kamenovanja: »Kime se to praviš? (8,53)«. … U biti, u obim je situacijama istovjetan razlog pokušaja kamenovanja Isusa. Sa židovskoga gledišta, taj je razlog sljedeći: Isus se »pravi Bogom« (usp. 10,33), a to je hula koja povlači kamenovanje (usp. Lev 24,16). …

Na zasjedanju Sinedrija, prema Markovu evanđelju, u svojoj drugoj intervenciji Veliki svećenik upućuje pitanje Isusu: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« (Mk 14,61). Optuženikov odgovor počinje riječima: Ja–jesam (14,62). …

Isusov odgovor velikomu svećeniku bio je ustvari mesijanska »catena«, »lanac« koji se sastoji od sljedećih svetopisamskih citata: Pnz 32,39; Iz 41,4… + Zah 12,10 + Dn 7,13 + Ps 109,1. Jedini dio Isusova odgovora u kojem bi se Isus izjednačavao s Bogom i, prema tome, počinio hulu (usp. Mk 14,64), mogao bi biti početak toga odgovora: Ja–jesam. …

Prvim dijelom Isusova odgovora, početnim dijelom toga biblijskog lanca, izričajem Ja–jesam, ostala su četiri dijela optuženikova mesijanskoga, svetopisamskog odgovora dobila dublje značenje (Mk 14,62): Mesija, Sin čovječji (koji ima vječnu »vlast, čast i kraljevstvo«), Sudac (»zdesna Bogu«) te Onaj koji dolazi (»s oblacima nebeskim«). Isusova se »krivnja«, prema tome, »pokazala« pred cijelim sudom, cijelim Vijećem u izgovaranju riječi Ja–jesam. Stoga, upravo kako je veliki svećenik anticipirao sugestivnom gestom i riječima, svi su članovi toga suda presudili: optuženik »zaslužuje smrt« (Mk 14,64c), za »bogohuljenje«. Onaj tko »pohuli ime Jahvino, mora umrijeti« (Lev 24,17). …

Neupitne su stilske, tematske i terminologijske srodnosti između … izaijinskih Božjih parnica s poganskim narodima i svojim narodom (43, 9–15; 43, 22–28) te ivanovskoga teksta (8,21–59) u kojem se nalazi Isusov samostojni Ja–jesam (8, 24; usp. rr. 28.58). … Nastojat ću ispisati ta dva teksta na način da paralelni dijelovi Božje i Isusove izjave budu odmah uočljivi:

ja-jesam

Svojstvenim stilom skripturalnoga razmišljanja pisac Četvrtoga evanđelja postavio je u svome tekstu (8,21–59) dvostruku analogiju. Prva se sastoji u usporedbi između (grješnoga) naroda u Egzilu koji je suočen s Bogom i (grješnih) židova koji su suočeni s Isusom. Taj narod Egzila nije ipak nestao, nije se utopio u politeizmu. Nije se dogodila njegova smrt. Hoće li židovi koji se protive Isusu biti spašeni? Upravo im Isus nudi spasenje, ne smrt. Za njihovo je spasenje potrebno povjerovati da je on Ja–jesam (8,24).

Osim paralele Isusovih sugovornika s vlastitim narodom u sužanjstvu, Ivan ih, što je iznenađujuće i za židove uvredljivo, uspoređuje s poganskim narodima koji se, zajedno sa svojim »bogovima«, parniče s jedinim Bogom (43,9–15).

Druga, ustvari glavna ivanovska analogija sastoji se u paralelnosti između Isusa ivanovskoga teksta i Boga izaijinskih tekstova. Ona se pokazuje ne samo u istovjetnome predstavljanju izričajem Ja–jesam (ego eimi), no ta je činjenica u ovome istraživanju najvažnija. …

Kad Isus govori (i djeluje), Bog tada govori (i djeluje) i to ne više isključivo za Hebreje (kao tijekom Egzodusa), niti samo za židovske sužnjeve (kao tijekom Egzila). U Isusu, koji je nositelj Božjega imena Ja–jesam (Iv 8,24), Bog se objavio kao Spasitelj svakoga čovjeka, cijeloga svijeta (usp. Iv 4,42). Vjerovati da je sâm Isus Božji Ja–jesam znači prihvatiti spasenjsku Božju Riječ i spasenjsko Božje djelo u Isusu. To je opredjeljenje za život (usp. Iv 8,24).

ulomak iz članka Pero Vidović, Vjerovati da je Isus Ja-jesam (2013.) link

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s