čisto mišljenje i studij filozofije? (ulomak iz Kristijan Gradečak, O studiju filozofije u vezi s nekim pitanjima života)

Oni koji upisuju studij filozofije obično nisu zadovoljni formom konfesionalnih istina, a opet su nedovoljno „naivni” da bi se prirodnom lakoćom (zapravo talentom) mogli predati interesu užeg područja neke znanosti. Grublje rečeno, pretašti su za vjeru i prenesposobni za znanost. Tako to izgleda izvana. Iznutra pak, odabir studija filozofije je najosobnija stvar, nastaje iz potrebe da se duša oslobodi okova vlastitog egoizma, nudeći sebe na raspolaganje spoznajnim zahtjevima duha svijeta. Jer u religiji se ipak ne izlazi iz okvira vlastitosti – iako se u njoj priželjkuje ekstatičko iskustvo nadilaženja sebe, ipak se u toj zamisli čuva odnos vlastite (navodno istinske, prave) jezgre s onim božanskim –, a u znanosti osobnost gotovo mora iščeznuti da bi se moglo biti „dobar” (objektivan) znanstvenik.

U filozofijskom pozivu živi osjećaj da se u oba slučaja nešto gubi, tako da filozofija odgovara potrebi da se u spoznaji sačuva vlastito biće i da se svemu pristupa kao čovjek u cijelosti. Taj unutrašnje-tragajući odnos spram samoga sebe u cijelosti, projicira se u zahtjev filozofijskog spoznavanja kao cjelovite spoznaje odnosno spoznaje cjeline. Njega ne zadovoljava nijedna pojedinačna spoznaja, ma kako oštroumna bila. Tko u filozofiji hoće spoznavati, mora se moći iznutra oslanjati na cijeloga sebe, na cijelu svoju bivstvenost. U takvoj spoznaji nije dovoljno logički zaključivati (što je najniži oblik mišljenja), mora se imati odgojen osjećaj da spoznaja dodiruje bitak spoznavajućeg bića, i mora se istom tom spoznajom biti motiviran na pravo djelovanje (priziv volje). A upravo se u akademskoj filozofiji (u formi studija), filozofijske istine iznosi tako da one djeluju samo na čovjekovu „glavu”. U ostalome se ostaje zakinut. Usto, misli kakve razvijamo kao razumska bića, razrješuju život, one ga usmrćuju kočenjem njegove pokretljivosti (duhovni rahitis).

Tako se može reći da student filozofije zapravo osjeća proturječje između mišljenja i života; takvim ljudima taj sukob probija u budnu svijest i uznemiruje ih. A zato što im studijski program nudi osebujno oblikovan sadržaj i metodu misaonog pristupa, oni se snažnije okreću životu, što često poprima oblik borbe protiv ljudskih misaonih tvorevina nanijetih na život (npr. borba protiv društvenih institucija, vjerskih tradicija itd.), jer one navodno koče istinski život, koji bi bez njih – po toj predodžbi – probio na vidjelo u čitavoj svojoj nevinoj ljepoti. Naivnost takvog stajališta danas bi svakome trebala biti očita. Pitanje je, kako ga prevladati?

Polazište ne može biti unošenje misli u život, u smislu neke primjene, jer se kao student zapravo nema misli, nego se ima samo ovako ili onako moralnim osjećajem nabijene predodžbe, usađene na mnogobrojne načine. Zato polazište jedino može biti unošenje života u misli. Ali kako to činiti?

Život se prema ljudskoj duševnoj nutrini odnosi kao nužnost, dok je duševna nutrina doživljavana kao sjedište i izvorište slobode. Ali i u njoj postoji, kao jedna od tradicionalno takozvanih duševnih moći, ona koja se podjednako javlja kao nužnost, a to je volja. Tako je vanjskom životu duševni analogon volja. Stoga je drugačiji izraz za unošenje života u misli unošenje volje u mišljenje. To ne znači misliti volju, nego voljevati u mišljenju. Na taj način se volju, koja inače kao svoju fiziološku podlogu koristi fizičko tijelo (probava, kretanje) i zbog toga se javlja u obliku nužnosti, djelomično oslobađa i pretvara u slobodnu volju. Stoga je čovjek u pogledu volje slobodan samo u mislilačkoj djelatnosti. U svim ostalim oblicima pretpostavlja se nešto kao dano. Jedino se u mišljenju može imati čistu volju kao slobodnu čistu misao. A ono bivstvo, nastanjeno u našoj duševnoj nutrini, koje je s jedne strane moguće kao čista volja, a s druge kao čisto mišljenje, to bivstvo je Ja. Zbog toga je presudno moći se osloboditi, odvojiti od svojih misli, da bi se moglo biti slobodan u pogledu volje. Tako se Ja u čistom mišljenju jedino može iskustveno spoznati (doživjeti) kao slobodno i od svega ostalog odvojivo bivstvo. …

Jedinu misao, koja preostaje čistom Ja u čistom mišljenju, Fichte je izrazio kao „Ja jesam” (apsolutni identitet jastva sa samim sobom). No, apsolutno samopotvrđivanje u formi identiteta ipak je najviša apstrakcija, čiji je sadržaj logičko načelo identiteta. Volja je pritom posve u službi mišljenja te misli i u tom pogledu se može reći da je život uveden u mišljenje. Ali da bi se time postiglo proširenje spoznajnih moći, na scenu mora stupiti ponavljanje, ritam. Dovođenje svojih duhovnih snaga do samozahvaćanja čiste djelatnosti jastva treba postati prirodna navada, karakterna pozicija čovjeka kao mislećeg bića. Ponavljanjem postupka dolaženja do čistog mišljenja u njegovoj krajnjoj formi Ja = Ja – Ja jesam, razvija se sposobnost uskakivanja u svoju duhovnu nutrinu koja je u tom smislu čista djelatnost. Kad to čovjeku postane prirodna pozicija iz koje razvija misli, tada se treba na to „mjesto” puštati „tuđe” misli (bez obzira radi li se o čitanju nekog teksta ili živom razgovoru s nekim). Tada smo u stanju misliti, a da se pritom ne miješa nikakva buka iz naše nutrine – nikakvo „obrazovanje, odgoj, socijalni, kulturni, jezični uvjeti, klasni položaj” itd. –, u stanju smo iznutra posve šutjeti i puštati „tuđe” misli da se pojavljuju na pozornici naše čiste duhovne djelatnosti. Naravno da pritom te misli ne možemo primiti ako ih sami iznova ne produciramo (jer ipak se radi o djelatnosti, a ne pasivnosti), ali smo se osposobili nepristrano ih promatrati, jer smo kadri stati u onaj na početku spomenuti „prazan prostor” između misli – u poziciju jastva kao djelatnosti čiste volje.

Ako dosad ispisanu vježbu mišljenja zaokruženo označimo, skupa s njenim rezultatima, kao stanovito iskustvo mišljenja, tada s tim iskustvom kao kriterijem možemo pristupati raznim misaonim pojavama. Njime možemo „isprobavati” kako se „ponašaju” razna, pa i filozofska učenja. Stječe se svojevrstan „ukus” u stvarima mišljenja, nalik umjetničkom ukusu. Ali važnije je da se pritom određene ideje otkrivaju kao duhovne moći, koje snažno diraju naš moralni karakter s jedne strane, a s druge izazivaju intuitivne bljeskove veza s drugim, naizgled nepovezivim idejama i sadržajima – veze koje se snažno opiru apstraktnim, razumskim, logičko-matematičkim prikazima, jer prirodno obitavaju u slikovno-pokretnim formama.

Čemu dakle studij filozofije treba služiti i koja je njegova veza sa spoznajnom, socijalnom i povijesnom bīti čovječjeg života? Najsažetije kazano: osposobiti čovjeka da postane član zajednice slobodnih duhova. Takva duhovna zajednica, po svojoj ulozi bitno je drugačija od primjerice religijskih zajednica, koje su isto tako oblik zajednice u duhu. Ali bitnu razliku među njima svakako čini to da religijske zajednice puno svjedočanstvo svoje vjere očekuju nakon smrti – krajnje nužnosti –, dok se zajednica onih u filozofijskom nastojanju temelji na slobodi, dakle spoznaji za života. A život slobode, koji premašuje krajnju nužnost, mora se moći kao takav – po sebi, u svojoj istini, spoznajno – objaviti i s ove strane praga smrti. Istražujući uzroke bića, iskon, filozofija je usmjerena takoreći u ono prednatalno, osobito zato što se mišljenje kao duševna moć – za razliku od htijenja i osjećanja – razvija iz prošlosti.

Prema tome, prvenstvena uloga studija filozofije spoznajno je orijentiranje života u vidu njegove prošlosti. Spomenuta Goetheova vježba, pregledavanje nizova usvojenih pojmova do otkrića njihova prvotnog pojavljivanja na polju naše svijesti, mora se studijem filozofije proširiti na opći studij povijesti pojmova. Odatle nužnost studiranja filozofije od tzv. grčke filozofije do danas. Tada se može otkriti da je povijest naših vlastitih pojmova uvijek nekako u živoj (a ne tradiranoj) vezi s prošlim razvojnim fazama tih pojmova. U tome leži viša univerzalnost mišljenja od one kakva se očituje u općenitosti pojma.

ulomak iz Kristijan Gradečak, O studiju filozofije u vezi s nekim pitanjima života, 2019., članak objavljen u časopisu “Čemu?”

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s