Amerika i svjetski građanski ratovi? (ulomci Erica Hobsbawma, Dana Dinera i Andrewa Bacevicha)

Dvadeseto stoljeće bilo je najubilačkije u zabilježenoj historiji. Ukupan broj smrti prouzročenih ili povezanih s ratovima procijenjen je na 187 milijuna, što odgovara više od 10% ukupnog svjetskog stanovništva 1913. Uzmemo li da je započelo 1914., to je bilo stoljeće skoro pa neprekinutog rata … kojim su dominirali svjetski ratovi… Razdoblje od 1914. do 1945. može se smatrati jednim “tridesetogodišnjim ratom” prekinutim samo pauzom u 1920-ima… Za njim je slijedilo, skoro pa odmah, nekih 40 godina Hladnog rata, koji je odgovarao Hobbesovoj definiciji po kojoj se rat sastoji “ne samo u bitci ili u činu borbe, nego u odjeljku vremena tijekom kojega je dovoljno poznata volja za borbom.” Predmet je rasprave ukoliko su djelovanja u koja je bila uključena američka vojska poslije Hladnog rata nastavak doba svjetskog rata. … Kronološki ono [stoljeće] se dijeli na tri razdoblja: doba svjetskog rata usredotočenog na Njemačku (od 1914. do 1945.), doba sukoba između dviju supersila (od 1945. do 1989.), i doba od kraja klasičnog međunarodnog sustava sila. … Ti se sukobi, za razliku od tradicionalnih ratova…, sve više vode za ciljeve oko kojih nema pregovora, poput “bezuvjetne predaje”.

ulomak iz Eric Hobsbawm, War and Peace in the 20th Century (2002), link, preveo: ja


Prigodom iskrcavanja američkih postrojbi u Sjevernoj Africi Ernst Jünger u svom je dnevniku 10. studenog 1942. zabilježio kako spram suvremene povijesti osjeća sućut čovjeka koji zna da nije toliko upleten u neki svjetski već prije u “svjetski građanski rat”. Takva je suprotnost očigledno drugačije naravi od ratova što ih inače međusobno vode nacionalne države. Oni se takoreći vode onako usput.

Čudno se doima ova bilješka. Nacionalsocijalistička Njemačka tada je već više od godinu dana bila u ratu s “boljševički” ozloglašenim Sovjetskim Savezom. Taj se rat odlikovao svim zamislivim obilježjima presudne ideološke bitke planetarnih razmjera. Bespoštedne metode toga rata nisu znale ni za kakve obzire. Na Istoku se radilo o pravom ratu do uništenja. Pa ipak je Ernst Jünger pojavi američkih postrojbi na europskom ratištu pridavao veću svjetskopovijesnu važnost. Čemu onda taj svjetskopovijesni test svjetskoga građanskog rata? I zašto baš Amerika?

0_20150413_Diner_8326-web_930

Dan Diner (1946.)

Uključenje Amerike u europski kovitlac moći ne podsjeća samo na njen prijašnji sudbonosni ulazak u rat početkom 1917. Ono dotiče nešto znatno načelnije: razlike između Europe i Amerike što ih je Jünger smatrao takoreći nepomirljivima. Pjesnikova slutnja o izbijanju “svjetskog građanskog rata” uskoro se potvrdila. Nekoliko mjeseci poslije, u siječnju 1943., Roosevelt i Churchill objavili su na Konferenciji u Casablanci unconditional surrender, “bezuvjetnu predaju”. Pregovori s neprijateljem bili su isključeni; od Osovinskih se sila zahtijevalo bezuvjetno polaganje oružja. Objašnjenje formule pod nazivom “bezuvjetna kapitulacija” ratni su moćnici pridodali na potom održanoj tiskovnoj konferenciji. Američki je predsjednik izložio koja je tradicija bila u osnovi “bezuvjetne predaje”. U središtu njegova izlaganja našao se Ulysses S. Grant – “Unconditional Surrender Grant” – general unionističke vojske u Američkom građanskom ratu i kasniji predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, koji je američkom Jugu nametnuo bezuvjetnu kapitulaciju.

Bezuvjetna je kapitulacija načelo podvrgavanja koje općenito slijedi nakon građanskih ratova. Isključen je kompromis koji potvrđuje pristanak obiju strana. Supostojanje dviju vladau jednoj državi ionako je logički nezamislivo. Na koncu je u jednoj nepodijeljenoj zajednici samo jedna frakcija kadra obnašati državnu i zakonodavnu vlast. Podčinjena strana mora odustati od svojih zahtjeva ili propasti. Zbog toga u građanskom ratu neprijateljstva rastu sve do posvemašnjeg nadvladavanja, pa i do uništenja druge strane. Suprotnost vjerskih sadržaja, svjetonazora i vrednota koja općenito prati građanske ratove u stanju je silu dodatno razjariti i opravdati, ali za njezin intenzitet kriva je samo a priori beskompromisna situacija. Namjera političkog uništenja povlači za sobom krajnje nesputanu mjeru radikalnosti, po čemu se građanski rat temeljno razlikuje od međudržavnog rata. Države se kao protivnici uzmažu međusobno priznavati već na temelju svoje institucionalne razlučenosti. Nasilje što ga nanose jedna drugoj kontrolirano je i na taj način u određenoj mjeri regulirano. Ono ne teži za protivnikovom propašću, nego se uz očuvanje egzistencije obiju strana zadovoljava time da drugu stranu učini uslužnom. Država i građanski rat su dakle pojmovno protusmjerni.

U povijesnoj stvarnosti građanski ratovi poprimaju različite oblike. Pitanja konfesije i vrednota, ideologije i načela znatno dobivaju na važnosti. Tako su građanski ratovi uvijek i ratovi vrednota. U skladu s time rat što se između država vodi zbog vrednota na temelju svoga intenziteta približava se karakteru građanskog rata.

Promišljanje Ernsta Jüngera nije dakle bilo baš tako apokrifno. Amerika je tijekom svoje povijesti pretežno bila upletena u obračune koji su kao ratovi vrednota nosili obilježja građanskog rata. Odgovarajuća tradicijska linija započinje s Američkim ratom za nezavisnost kao pobunom protiv engleskog kralja. No taxation without representation bila je parola pobunjenika. Američki građanski rat sjevernih protiv južnih država od 1863. do 1865. dominira američkim pamćenjem sve do danas. U Prvi svjetski rat Sjedinjene su Države stupile s naumom da svijet učine safe for democracy. Drugi svjetski rat Amerikancima je bio Crusade for freedom. A Hladni rat – više od četrdeset godina postojeći antagonizam između Istoka i Zapada – bio je rat vrednota sui generis. Nepomirljivo su međusobno na svjetskoj areni bili suprotstavljena načela slobode i ideal doslovne jednakosti.

Hegel usputno primjećuje da se u usporedbi s europskim državnim zajednicama u slučaju Sjeverne Amerike radi o građanskom društvu bez države. Iz europske perspektive sa Sjedinjenim se Državama uistinu povezuje nešto nadteritorijalno i u neku ruku bezgranično, za europsku predodžbu o državi i naciji iritantan fenomen. On se prije očituje u apstraktnim vrednotama i doktrinama negoli u konvencionalnim političkim formama kontinentalnih zajednica. I dok se geneza novovjekovne europske države u konačnici zasniva na neutralizaciji konfesionalnih, dakle “ideoloških” suprotnosti, Amerika se od samog početka izdigla iznad te tradicije. Tako Sjedinjene Države njeguju intervencionističku praksu pristranosti, ali za razliku od europskih običaja ne ostaju pri tome da druge zajednice priznaju onkraj njihova unutarnjeg ustrojstva, nego si zadržavaju pravo režime stranih država proglašavati legitimnima.

ulomak iz Dan Diner, Razumjeti stoljeće, Zaprešić: Fraktura 2013.,  str. 19.-22., preveo: Sead Muhamedagić, izvornik: Dan Diner, Das Jahrhundert verstehen, Eine Universalhistorische Deutung (1999)


U očima njegovih najostrašćenijih zagovornika globalni rat protiv terorizma sačinjava de facto četvrti svjetski rat: … [to] je zapravo nastavak triju prethodnih sukoba koji su, koliko god se razlikovali jedan od drugog u rasponu i trajanju, odredili suvremenu povijest. … Klasificiranje rata protiv terora kao Četvrtog svjetskog rata nudi važne povlastice. Smješta događaje od 11. rujna i nakon njega u historijski trop blizak skoro svim Amerikancima i tako nudi smirujući osjećaj neprekinutosti: već smo tu bili; znamo što treba; znamo kako to završava. …

Ali također i zavodi u krivom smjeru. Trpanje djelovanja SAD-a od 11. rujna u rubriku Četvrti svjetski rat može prelako prijeći u zavaravanje. … Ključno je ovo: na kraju Hladnog rata Amerikanci su rekli “da” vojnoj moći. Zapravo sve od Vijetnama Amerikanci su pokazivali sve dublju očaranost vojskom, vojnicima i militarističkim vrijednostima. Do kraja 20. stoljeća iščezao je skepticizam spram oružja i vojski koji je oblikovao američki eksperiment od njegovog početka. Političke je vođe, podjednako liberalne i konzervativne, zanijela vojna moć. Militarizam se upleo u američki život. …

[N]eustrašivo pouzdanje u snagu američkog oružja, u kombinaciji s nepokolebljivom odlučnošću za savršenom američkom slobodom, jest ono što je dovelo do našeg sadašnjeg stanja.

Tijekom 1980-ih i 90-ih ta je zapaljiva smjesa proizvela pomak u strateškom središtu gravitacije SAD-a, svrgnuvši geopolitičke prioritete koji su dugo izgledali sakrosanktnima. Pojavio se novi skup revidiranih strateških prioriteta, usredotočen zemljopisno na energijom bogati Perzijski zaljev, ali neraskidivo povezan s pretpostavljenim preduvjetima za održavanje američke slobode kod kuće. Niz administracija, republikanskih i demokratskih, opredijelilo se za oružanu silu kao preferirano sredstvo zadovoljavanja tih novih prioriteta. Drugim riječima, novi skup strateških imperativa koji naizgled pozivaju na vojno rješenje, i sklonost ka militarizmu, zajedno su do punog izražaja doveli militarizaciju američke politike, u tolikoj mjeri dokazanu od 11. rujna nadalje.

To … sugerira jednu posve drugu definiciju Četvrtog svjetskog rata: taj rat nije započeo 11. rujna, nema za svoju temeljnu svrhu uklanjanje terorizma, i ne pokazuje SAD kao nevinu stranu. To alternativno poimanje Četvrtog svjetskog rata ne nudi uvjerljivo opravdanje za vršenje vojne moći SAD-a, kako je to provodio George W. Bush, nego ga pokazuje kao konačan izraz opasnosti do kojih dovodi novi američki militarizam. U pripremi su peti i šesti svjetski rat koji će neizbježno biti opravdani navodnim zahtjevima slobode.

ulomak iz članka Andrew J. Bacevich, The Real World War IV (2005), preveo: ja


Knjigu Dan Diner, Razumjeti stoljeće možete kupiti u knjižarama ili kod nakladnika: Fraktura

razumjeti_stolje_e_300dpi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s