platonizam i Proslov Evanđelja po Ivanu? (ulomak iz Ivan Miroshnikov, The Gospel of Thomas and Plato)

Da bismo stekli bolji uvid u Ivanov Proslov moramo prepoznati činjenicu da je njegov pisac usvojio određene pojmove iz platoničke metafizike. Četiri glavne dodirne točke između Ivanovog Proslova i platonizma jesu: suprotstavljanje bitka i bivanja [postajanja], pojam Logosa, metafizika prijedloga i pojam istinskog svjetla.

1. Suprotnost bitka i bivanja

Ivanov Proslov naglašeno suprotstavlja Logos i stvorenje. To se suprotstavljanje očituje u upotrebi grčkih glagola eimi [biti] i gignomai [postati, bivati]: dok Logos „bijaše“, stvorenje „postade“. Opreka bitka i bivanja pomno se održava kroz Ivanov Proslov i postaje očita već u prvim stihovima teksta:

U početku bijaše (en) Riječ (ho logos), i Riječ bijaše (en) u Boga. I Riječ bijaše (en) Bog. Ona bijaše (en) u početku u Boga. Sve (panta) postade (egeneto) po njoj i bez nje ne postade (egeneto) ništa. (Ivan, 1, 1-3)

Jedino mjesto gdje se to terminološko razlikovanje prekida jest Ivan 1, 14, s tvrdnjom da je Riječ postala tijelom (ho logos sarx egeneto). … Razlikovanje između Logosa koji „bijaše“ i stvorenja koje „postade“ u punom je suglasju s terminološkom tradicijom platonizma. Sam Platon je osjetilnu oblast opisivao kao „ono što uvijek biva ali nikad jest (to gignomenon men aei, on de oudepote)“, a mislivu oblast kao „ono što uvijek jest a nema bivanja (to on aei, genesin se ouk echon)“ (Tim. 27d-28a). Još bliža usporednica s Ivanovim Proslovom jest Tim. 28b, gdje Platon pita je li svijet oduvijek bio (en) ili je postao (gegonen), i odmah odgovara: „Postao je (gegonen).“

2. Pojam Logosa

Tri glavne osobnosti Ivanovog Proslova su Bog, svijet i Logos, koji djeluje kao posrednik između ostalih dvaju. Najvažniji prethodnik Ivanovog Logosa je Filonov Logos. Taj Logos, koji je … „božansko počelo uma“, „djelatni čimbenik Božje stvaralačke misli“, i „’mjesto’ Ideja“, igra središnju ulogu u Filonovoj metafizici. Valja ipak primijetiti da je Filonova filosofija Logosa jedva originalna: ona je uvelike … „pravovjerni nauk srednjega platonizma“. Prije svega je po svome posredničkom metafizičkom značaju Filonov Logos funkcionalno istovjetan drugim srednjeplatoničkim posrednicima – npr. Numenijevom demijurgičkom bogu (ho demiourgikos theos). Štoviše, Filon nije jedini srednji platonist koji je koristio pojam logos kao metafizičko počelo. …

3. Metafizika prijedloga

Jedna je osobita značajka Ivanovog Proslova ponavljano naglašavanje instrumentalne djelatnosti Logosa. Svemir je stvoren pomoću Logosa: “Sve postade po njemu (panta di autou egeneto)“ (Ivan, 1,3), “svijet po njemu posta (ho kosmos di autou egeneto)” (Ivan 1, 10).  … Poimanje da je svemir stvoren „kroz“ (dia) Logos neposredno podsjeća čitatelja na metafiziku Filonovog korpusa. Prema Filonu, Bog je koristio Logos kao instrument kroz koji je stvorio svijet. Filon ponekad primjenjuje taj jezik instrumentalnosti na Mudrost i kaže da je svijet kroz nju stvoren, što „nije strašno iznenađujuće jer tako može izjednačiti Logos i Mudrost“. Za svrhe ove rasprave ključan je … ulomak u kojemu Filon predstavlja svoje stajalište o uzrocima. Prema njemu, “da bi nešto postalo, mnoge stvari se moraju sklopiti”. Naime, četiri takve stvari: uzrok, tvar, instrument i svrhe. Filon kaže da je uzrok “ono čime”, tvar je “ono iz čega”, instrument je “ono po čemu” i svrha je “ono za što”. Potom primjenjuje tu četverostruku razdiobu na stvaranje svemira:

njegov uzrok je Bog kojim je postao, tvar su četiri elementa iz kojih se sastavljen, instrument je Božji Logos po kojemu je uobličen, a svrha građevine je dobrota graditelja.

Ovaj ulomak je najizrazitiji primjer onoga što se ponekad naziva metafizikom prijedloga, definiranom kao “postupci, česti u srednjem platonizmu i u novoplatonizmu, korištenja fraza s prijedlozima da bi se izrazili uzroci potrebni za postanak nekog objekta (a posebno kosmosa)”. … Filon nije bio jedini srednjeplatonist koji je spekulirao o posredničkom liku “po kojemu” je Bog stvorio svemir, niti je bio jedini srednjeplatonist koji je prepoznao to “po čemu” kao jedan od uzroka. Ono jedinstveno kod Filona je to da je u svojoj kosmologiji instrumentalnu funkciju pripisao Logosu. Koliko se tiče pojma stvaranja po Logosu, izgleda da Ivanov Proslov ne duguje općenito srednjem platonizmu, nego prije izravno Filonu, ili, pretpostavimo li da je bilo i drugih Židova sa sličnim metafizičkim uvjerenjima, platonizirajućem trendu unutar helenističkog židovstva. …

4. Pojam istinskog svjetla

U Ivanu 1,9 Logos se opisuje prilično platonički kao “svjetlo istinsko (to phos to alethinon), koje prosvjetljuje svakog čovjeka”. … Ivanov pojam istinskog svjetla … može se pratiti sve do eshatološkog mita u Platonovom Fedonu, gdje Sokrat govori o “istinskom nebu, istinskom svjetlu (to aletheinon phos), i istinskoj zemlji” (109e). …

U čitavoj proizišloj platoničkoj tradiciji to istinsko svjetlo, alethinon fos, također je poznato kao razumsko svjetlo, noeron fos, ili pak kao umsko svjetlo, noeton fos, svjetlo koje spada u oblast nous-a [uma], nasuprot vidljivom, estetičkom [osjetilnom] svjetlu.

Mislivo svjetlo je “istinsko” jer je osjetilno svjetlo tek izvedeno iz njega. Prema Platonovoj analogiji sa Suncem, Sunce je “porod dobra (tagathon), koje je ono dobro začelo kao vlastitu podobu.” Odnos Sunca spram vidljive oblasti je tako isti kao dobra spram mislive oblasti (Resp. 508b-c). Štoviše, iz alegorije o spilji smo naučili da svjetlost ognja spram sunčeva svjetla jest kao što je Sunce spram ideje dobra (he to agathou idea). Ta je ideja ono što porađa i vidljivo svjetlo i Sunce kao njegovog vladara u vidljivoj oblasti, dok je u mislivoj oblasti vladar samo dobro. (517b-c).

“Istinsko svjetlo” kao izraz tako ima platoničku pozadinu, i ta nam tradicija omogućuje da zadobijemo uvid u značenje toga neobičnog izraza u Ivanovom Proslovu. Dapače, platoničko tumačenje tog izraza slaže se s neposrednim kontekstom u kojemu se taj izraz koristi. … [P]oimanje da istinsko svjetlo “prosvjetljuje svakog čovjeka” (Ivan 1,9) ima smisla u svjetlu platoničke metafizike: prema Resp. 540a, samo dobro (to agathon auto) jest “ono što pruža svjetlo svima”. …

to phos to elethinon iz Proslova jest arhetipsko svjetlo, auto to phos [svjetlo samo], kojega je svako vidljivo svjetlo ovoga svijeta jedna mimema [slika] ili simbol.

Čini se da nam te četiri dodirne točke platonizma i Ivanova Proslova pružaju dovoljno dokaza za tezu da se pisac toga teksta oslanjao na platoničku metafiziku. Svakog od četiriju Ivanovih gore ocrtanih pojmova valja smatrati dijelom ukupnog argumenta za platonizirajuću narav Proslova. Promatramo li ih pojedinačno, tim se pojmovima možda mogu dati drugačija objašnjenja; zajedno, pokazuju u jednom smjeru – prema platonizmu.

ulomak iz Ivan Miroshnikov, The Gospel of Thomas and Plato. A Study of the Impact of Platonism on the “Fifth Gospel”, 12011.,preveo: ja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s