indoeuropska društvena tročlanost? (ulomak iz C. Scott Littleton, The Comparative Indo-European Mythology of Georges Dumézil)

Dumézil tvrdi da je značajka većine, ako ne svih, … ranih indoeuropski društava, barem u njihovim najranijim razdobljima, jedna hijerarhijski uređena tročlana društvena organizacija čiji je svaki sloj bio u mitovima i epovima predstavljen po jednim njemu prikladnim skupom bogova i heroja. Ti društveni slojevi, koji su uključivali, redom prvenstva, svećenički sloj, ratnički sloj i stočarski-uzgajivački sloj, zajedno sa svojim mitskim odgovarajućim predstavnicima, davali su svaki svoj doprinos održavanju cijelog društvenog i/ili nadnaravnog sustava, i zbog tog razloga, izgleda, Dumézil kao njihovu oznaku koristi pojam fonction, dakle „funkcija“. Tako se prva ili najvažnija „funkcija“ (tj. svećenički sloj i njegove mitske predstave) brinula o održavanju magijsko-religijskog i pravnog reda; druga je „funkcija“ (tj. ratnički sloj i njegovi predstavnici) brinula o fizičkoj sposobnosti; a treća ili za Indo-Europljane najmanje važna „funkcija“ (tj. stočarsko-uzgajivački sloj i njegovi predstavnici) bila je zadužena za održavanje, brigu za fizičku dobrobit, plodnost životinja i biljaka, i druge s tim povezane djelatnosti. U podlozi toga funkcionalno međupovezanoga tročlanog društvenog i nadnaravnog sustava bila je jedna tročlana ideologija; jedno nagnuće da se pojave uopće shvaćaju kao raščlanjene u tri međupovezane kategorije, određene pomoću triju gore navedenih „funkcija“. …

Georges Dumézil (1898.-1986.)

Dobro je poznato da je klasična indijska društvena organizacija sačinjena od četiri glavne kaste: brahmana, ili svećenika, kšatrija, ili ratnika, i vajšija, ili uzgajivača, te šudra, odnosno onih koji su obavezni služiti svima ostalima. Samo su prve tri od tih kasti određene kao Arija, što, čini se … izvorno znači naprosto „ljudi“; šudre su, dakle, bili „izopćenici“ u pravom smislu riječi i, barem u teoriji, uključivali su pokorene, strane narode. U širokim crtama se taj sustav i dalje održava, unatoč množenju pod-kasta unutar svake od glavnih skupina…

Analizira li se drevna sanskrtska literatura, kaže Dumézil, vidi se da je najraniji indijski panteon odražavao tu slojevitu društvenu organizaciju, osobito tri arijske kaste. Čak i u najstarijem od svih indijskih tekstova, Rg Vedi, mogu se naći tri hijerarhijski rangirana, funkcionalno raščlanjena sloja bogova – i taj se obrazac uvijek nanovo ponavlja u kasnijim vedama i brahmanama, te zapravo traje, u donekle izmijenjenom obliku, još i u onom velikom indijskom epu, Mahabharati.

Na najvišoj od tih triju božanskih razina pojavljuju se vrhovni bogovi Mitra i Varuna. Značajke tih dvaju božanstava su takve da su ona, po Dumézilovom mišljenju, projekcije – ili zajedničke predstave – brahmanske kaste koja, dakako, u smrtničkom svijetu jest na vrhuncu društvenog sustava. Nadalje, Dumézil je zaključio da među tim dvama bogovima postoji sasvim određena podjela natprirodnog posla upravljanja svemirom. S jedne strane Mitra brine o racionalnim i pravnim vidovima vrhovništva; zapravo je Meillet već 1907. ukazao da bi Mitra mogao biti oličenje ideje „Ugovora“. Varuna, s druge strane, predstavlja čudesne i ponekad strašne magijsko-religijske vidove vrhovništva. Tako Mitra i Varuna redom predstavljaju dvije temeljne funkcije brahmana: 1. služiti kao sudac u poslovnim i pravnim razmiricama, i 2. služiti kao magijski i religijski praktičar, vršiti žrtvovanja, obožavanja, sklapati brakove, itd. Tu je, dakle, jedan primjer onoga što je Dumézil nazvao „prvom funkcijom“: odnos ili odgovaranje Mitre i Varune, zajedno s njihovim zemaljskim „pomoćnicima“ (skupom nižih božanstava koji dijele određene vidove vrhovništva; npr. Bhaga ili Aryaman) i svećeničke kaste ili klase (kakva je, izgleda, bila u najranijem razdoblju). Sabirući narav te „prve funkcije“ Dumézil kaže da se ona brine o

…podjednako misterijskom i pravnom upravljanju svijetom.

Na drugoj natprirodnoj razini nalazi se skup mlađih, krepkih, ratničkih bogova (npr. Maruts) kojima dominira upadljivi lik Indre, oličenja ratničkog ideala. Indra je onaj koji se bori s čudovištima (npr. Vritrom), vodi vojske, i, za razliku od Mitre i Varune, svoje ciljeve postiže izvršenjem tjelesne snage. Indra je, dakle, zajednički predstavnik kaste kšatrija, čija je prvotna funkcija čuvati društvo od prijetnji ili zbiljskih vojnih napada. Taj odnos između ratničke kaste ili klase i njenih [božanskih] oličenja sačinjava onda onu „drugu funkciju“ određenu kao

…igru krepke tjelesne snage, prvenstveno ali ne isključivo ratničke.

Naposljetku, na najnižoj razini, pojavljuje se niz božanstava čija je prvenstvena funkcija održavati i obnavljati biljnu i životinjsku plodnost, osigurati bogate žetve, te općenito nadgledati stvarima ljudske tjelesne dobrobiti i udobnosti. … To uključuje i (ne samo ovdje) i ženski lik, božicu Sarasvati. Taj najniži božanski sloj, čiji stanovnici zajednički predstavljaju klasu proizvođača hrane, sačinjava „treću funkciju“, koja je određena kao

…plodnost, sa mnogim posljedicama i suzvučjima, poput zdravlja, dugovječnosti, spokoja, naslade, tame. 

To je ukratko slika drevnog indijskog mita i društva koju crta Dumézil: tri funkcionalno ujedinjena sloja ljudi i bogova, kojima dominira poimanje dvostrukog ili zajedničkog vrhovništva para bogova koji predstavljaju pravne i magijsko-religijske procese. Zajedno ti slojevi, ili „funkcije“, oblikuju jednu ujedinjenu društvenu i natprirodnu cjelinu.

Da je taj sustav bio ograničen na vedske Indijce bilo bi teško poopćiti ga kao indoeuropski. Ali Dumézil je pokušao pokazati prisutnost istih tih triju funkcija, kao i poimanja zajedničkog vrhovništva u mitovima i društvenim strukturama većine drevnih zajednica indoeuropskog govornog područja. Izvan Indije mu najbolji dokazi stižu iz ostatka indo-iranskog područja, kao i iz drugih područja povijesno povezanih s italskim, germanskim i keltskim narodima. …

Dumézil smatra da se jedan zanimljiv (mada po našem mišljenju nipošto izvjestan) primjer trajnosti indo-europskog društvenog nasljeđa u grčkom mišljenju može naći u Platonovoj Državi. Platonovo poimanje idealne države doista jest tročlano:

Ona [idealna država] je ustavljena skladnim uređenjem triju funkcija … vladajućih filosofa, borbenih ratnika, i trećeg staleža, ujedinjenih radnika i obrtnika, koji stvaraju bogatstvo. …

Ako je taj francuski mitolog u pravu kad vidi Platonovo tročlano poimanje idealne države kao odraz indoeuropskog društvenog nasljeđa, čini nam se da bi to značilo jednu od ove dvije stvari: 1. da se unatoč odsutnosti tročlanih tema u svim osim nekoliko fragmenata grčkog mita i epike, da ne spominjemo pred-platonsku filosofsku literaturu, to nasljeđe – možda prepoznatljivo u ranoj društvenoj organizaciji Jonije – nekako uspjelo potiho zadržati barem od četvrtog stoljeća pr. Kr., ili 2. da je Platon posudio svoje poimanje iz nekog drugog (tj. ne-grčkog) indoeuropskog izvora, možda iz Irana. Naravno, postoji i treća mogućnost, koja se ne slaže s Dumézilovom teorijom: da je taj grčki filosof posve neovisno dospio do upravo tog poimanja društvene tročlanosti; ali s obzirom na rijetkost posve novih zamisli čak i kod Platona, skloni smo drugoj gore navedenoj mogućnosti.

ulomak iz C. Scott Littleton, The Comparative Indo-European Mythology of Georges Dumézil, 1964, preveo: ja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s