istina je cjelina? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(osmi zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

Istina je cjelina. (G. W. F. Hegel, Predgovor za Fenomenologiju duha)

Nasuprot holizmu – po kojemu dijelovi ne mogu postojati niti se u potpunosti objasniti odvojeno od cjeline – stoji redukcionizam, koji smatra da dijelovi mogu postojati neovisno o cjelini, odnosno da se cjelinu može u potpunosti objasniti kao sumu svojih sastavnih dijelova. S obzirom na tu dilemu, stotinjak godina nakon one slavne rečenice iz Fenomenologije duha stvari nisu izgledale povoljno za nju. U prirodnim znanostima, gdje se ionako Hegela u boljim slučajevima ignoriralo a u lošijima ismijavalo, upravo je Einsteinovo objašnjenje Brownovog gibanja definitivno potvrdilo postojanje molekula i atoma, a otkrivene su i manje „čestice“ poput elektrona i atomskih jezgri. Tako je snažno potvrđen onaj fizički atomizam kojega je Hegel prezirao kao „najgori vid atomističke metafizike (!)“ (primjerice u vezi s Daltonovim otkrićem kemijskih elemenata i hipoteze o kemijskim atomima), i narasla je nada da će se sve fizičke pojave u načelu moći reducirati na ponašanje takvih elementarnih čestica.

Još gore za majstora dijalektike, i na polju logike je Bertrand Russell, nakon što je s A. N. Whiteheadom dovršio epohalno trodijelno utemeljenje matematike u logici  Principia Mathematica, zastupao logički atomizam (i pritom se pozivao na zamisli koje mu je u razgovorima iznio tada tajanstveni austrijski wunderkind Ludwig Wittgenstein): 

Russell termin „atomizam” koristi kao suprotnost oblicima idealizma koje su zastupali savremeni hegelovci poput F. H. Bradleya i J. E. McTaggarta. Oni su bili monisti jer su smatrali da stvarnost obrazuje totalitet čiji su delovi unutarnje i nužno povezani jedni s drugima te da se stoga ne mogu razdvojiti bez iskrivljavanja, čak ni u cilju opisa. Jedna implikacija ovog oblika monizma jeste to da nijedan pojedinačni iskaz nije ni u potpunosti istinit ni u potpunosti lažan; ukoliko se pojmovi istine i laži mogu primeniti na pojedinačne iskaze, ovi su u najboljem slučaju delimično istiniti ili delimično lažni.

Russell je odbijao da prihvati ovu ideju. Umesto toga, on dokazuje da postoje diskretne činjenice sastavljene od pojedinačnih stvari. Te pojedinačne stvari su „atomi” koji predstavljaju osnovne jedinice Russellove filozofije. Činjenice koje ih sadrže se mogu individuirati i opisati, te su stoga propozicije o njima ili istinite ili lažne u najneposrednijem smislu tih termina. link

Tako je analitička filosofija uvelike započela upravo u znaku suprotstavljanja našoj naslovnoj rečenici.

Ipak, ne zadugo. Već sredinom prošlog stoljeća filosofi potpuno ukorijenjeni upravo u toj analitičkoj tradiciji dolaze do suprotnih zaključaka. Tako filosof znanosti Hempel kaže:

spoznajno značenje nekog iskaza u empirijskom jeziku je reflektirano u cjelokupnosti logičkih odnosa toga iskaza spram svih drugih iskaza toga jezika.

A W. v. O. Quine, kojega barem neki analitički filosofi smatraju najvažnijim filosofom prošlog stoljeća, to izriče ovako:

Na pogrešku zavodi govor o empirijskom sadržaju pojedinačnog iskaza.

Ili:

jedinica empirijskog značenja je cjelina znanosti.

Sve do radikalnog:

Bilo koji iskaz se može smatrati istinitim, što god da se dogodi, ako drugdje u sustavu načinimo dovoljno drastične promjene.

Sličan razvoj prema holizmu dogodio se i u fizici. U 19. je stoljeću zakon o očuvanju mase u kemijskim reakcijama dao je veliki zamah atomizmu, pa se masa shvaćala kao svojstvo pojedinačnih zasebnih komadića tvari. Ali već je slavna Einsteinova formula za ekvivalenciju mase i energije ukazala u suprotnom smjeru. Naime, mada kažemo da se atomska jezgra „sastoji“ od protona i neutrona koji imaju svoju masu, masa jezgre kad je sklopljena je manja od zbroja masa njenih „sastavnih dijelova“. Dakle, masa „čestice“ (npr. protona dok je u jezgri) ovisi o njenim odnosima sa drugim „česticama“ i nije zasebno svojstvo te „čestice“. Ali to nije neka specifičnost nuklearne fizike nego vrijedi sasvim općenito: masa bilo kojega tijela ovisi i o ukupnoj potencijalnoj energiji toga tijela, a ona pak ovisi o prostornim odnosima toga tijela sa svim ostalim tijelima u svemiru. Utoliko masa, koja se najprije čini kao jedinstveno svojstvo nekog upojedinjenoga tijela, zapravo ovisi o cjelini svega u svemiru. U kvantnoj mehanici je taj smjer prema holizmu dodatno pojačan otkrićem raznih „nelokalnih“ veza, i mogućnošću da je doslovno sve spregnuto sa svime, i da je zbog toga naša analiza (i teorijska i pomoću pokusa) pojedinačnih događaja uvijek samo približna pa zato i samo više ili manje primjerena a nikad konkluzivna. Stoga je fizikalni „atom“ ili „elementarna čestica“, kao što je Hegel govorio, prije svega „misao“ ili, kako bi smo to danas rekli, matematički ili pojmovni „model“.  

Tako smo i na polju jezika/logike i na polju prirode/fizike morali odustati od atomizma i priznati valjanost Hegelove naslovne holističke teze.

Ali otkud onda ta neporeciva tendencija našega poimanja ka atomizmu? Ako nije inherentna ni jeziku/mišljenju ni prirodi, što je potiče, zašto je toliko česta i rasprostranjena?

Uistinu, međutim, atomistička hipoteza nije drugo nego samoprojekcija umu svojstvenih biti u prazninu njegove odvojenosti i napuštenosti od bitka. Budući da je svojstvena svrha uma ustanovljavanje biti, a bit je, normalno, paslika bivstva bića, to u praznini svoje odvojenosti i napuštenosti od bivstva bića um ove biti, kao svoju intencionalnu svrhu, mora i može ustanovljavati i pronalaziti bilo gdje i bilo kako, na primjer u vidu atoma i praznog prostora. (MM, 107.)

I u tome da je egoitet kao misaona paslika jastva ono što u svojoj odvojenosti od sopstva projicira atome u prirodu Cipra slijedi Hegela. Naime, zbog

relativno kasnog pojavljivanja samog pojma jastvenog individualiteta uopće kao filozofijske teme (počevši od Augustina s kulminacijom u njemačkom idealizmu) … tek [je] Hegel mogao dovesti u vezu pojam atoma i individualne zasebičnosti – das Fiir-sich-sein – pretpostavljajući onda već i za grčki atomizam određeni karakter subjektivnosti – das Atom ist das Individuelle, Unteilbare, die Bestimmung der Subjektivität – za koju pretjeranost odista još nema osnove u svjedočanstvima ranih grčkih atomista. (MM, 137.)

Ipak, Cipra tome, kao i inače, dodaje presudnu zasnovanost u metafizici vremena:

Ali atomičku, individualnu, zasebičnu subjektivnost dovesti još i u vezu s trenutkom »sada« kao bitnim momentom vremena, to nije mogao niti Hegel, budući da je tema vremena i za njega uokvirena granicama filozofije prirode. (MM, isto)

O tome više u nekim budućim nastavcima. Za kraj samo napomena da je ta teza o atomizmu kao projekciji usamljeničkih ega nakon Hegela plodonosno preuzeta kao svojevrsno opće mjesto. Tako npr. Nietzsche naše doba opisuje ovako:

Žestinom i isključivošću misle na sebe kao što ljudi još nikad nisu mislili na sebe, grade i sade za svoj dan, a lov  na sreću nikad neće biti veći nego onda kad se ona mora ugrabiti između danas i sutra jer će se prekosutra možda sasvim okončati svako vrijeme lova. Živimo razdoblje atoma, atomističkog kaosa.

Može se, također, primijetiti da atomizam u nekoj kulturi često istodobno nastupa na tako raznolikim poljima poput fizike, psihologije, logike i politike: sklonost ka fetišiziranju „elementarnih čestica“ u fizici (i fizikalističkom redukcionizmu kao ontologiji), ego-psihologija, analitička filosofija kao „logički atomizam“ te oni vidovi liberalizma koji prenaglašavaju shvaćanje čovjeka kao neovisnog pojedinca (“ne postoji nešto poput društva”). Čak je i eros, ta iskonska moć sjedinjavanja sebe s drugim, postao ego-centričan: zaboravivši da je istina cjelina, u pričinu autistične odvojenosti od bitka, ljudi postaju houellebecqueovske elementarne čestice.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s