Wagnerov ‘Parsifal’: kronos i kairos? (ulomak iz Roger Scruton, Wagner’s Parsifal)

Grci su razlikovali dva poimanja vremena nazvana kronos i kairos. Prvo od njih je vrijeme u uobičajenom značaju, mjereno otkucajima trenutaka. Kairos nije takvo mjereno vrijeme: ono je sačinjeno od prekretnica [cruxes] za koje je kasnije u kršćanskom mišljenju paradigmom postao križ (crux). Na tim se prekretnicama svijet obrće: strijela nalazi metu, loptica napušta ruku, poljubac dodiruje obraz. Vrijeme kronosa je poput zastora navučeno nad golemim bezdanom u kome se jedva nazire krajolik. U trenutcima kairosa zastor se podiže i raskriva nam se jedna druga dimenzija bitka. Svi istinski mitovi su pokušaji da se ljudski vijek ispripovijeda kao da se zbiva u vremenu kairosa a ne u vremenu kronosa. I religije nastoje predstaviti naš svijet susljednih trenutaka kao „pokrenutu sliku vječnosti“, da upotrijebimo slavni Platonov izraz iz Timeja. Tako je i Parsifal drama u vremenu kairosa, i to je pravi smisao Gurnemanzovih riječi Parsifalu dok idu u hram Grala [“Du siehst mein Sohn, zum Raum wird hier die Zeit“]. …

Richard Wagner (1813.-1883.)

Ona pokušava dramatizirati naše metafizičko stanje kao zatočenika vremena čije su misli upravljene ka bezvremenom. Zato u Wagnerovoj drami, kao i u svakoj trajnoj religiji, ritual ima tako važno mjesto. Ritual se zbiva u trenutku vremena: ali događaj niti započinje niti svršava svojim ritualnim predstavljanjem. Kažemo da on vječno jest, da se vraća navijeke, da leži „izvan vremena i mijene“ – sve su to metafore za ono što se ne može doslovno opisati, što je drugačija i dublja svjesnost svijeta, u kojoj se trenutak rastače u svome značenju.

Stvari nastaju i nestaju, ali mi tu činjenicu teško prihvaćamo. Ljudi su svugdje i u svim epohama vjerovali da postoje vrata van vremena ka mjestu gdje se ništa ne mijenja i sve miruje u svome bitku. A ključ za ta vrata je ponavljanje: vrijeme se koristi kao poricanje mijene, a ne kao ozbiljenje mijene. To je ono što pružaju sveti rituali: molitve, pjevanja, običaji, koraci i geste koje valja točno ponavljati i za koje nema drugog objašnjenja nego da se to tako čini, tako se oduvijek činilo i tako će se zauvijek činiti. …

Nisu samo smrt i tjelesna patnja ono što nas muči u ovom životu: tu je žalost srca, žudnja za ljubavlju i blaženstvom kakve smo mogli iskusiti u djetinjstvu, tuga zbog naše prolaznosti i prolaznosti svega što cijenimo. Ta je tuga istinski odraz onoga što jesmo, i oni koji je barem donekle ne osjećaju nisu potpuni ljudi. Sva prava ljubav donosi tugu onima koje spaja, i ta tuga prati spolnu ljubav, ljubav roditelja i djece, ljubav spram ljepote, spram zemlje i staza i svetkovina naše mladosti. Parsifalova majka, čije ime Herzeleide utjelovljuje tu tugu, od nje i umire, a njenu narav neusporedivo priziva Preludij nizom „jadajućih septakorda“ kojima okončava. Taj dio je naveo Nietzschea da (u pismu Peteru Gastu siječnja 1887.) slavi Preludij radi

suosjećanja s onim što se vidi i prikazuje, koje reže kroz dušu kao nožem… Je li ijedan slikar ikad prikazao tako tužan izgled ljubavi kao Wagner u završnim naglascima svoga Preludija?

Taj tužni izgled ljubavi zvuči kroz cijelu partituru Parsifala, ujedinjujući sve što se događa. Ali postavlja i … životno pitanje o [viteškoj] religiji Monsalvata [prikazanoj u Parsifalu]: na koji način i dokle ta vjera, koja ne nudi kompenzaciju života nakon smrti, ipak tješi našu tugu? Koja je pritom uloga Spasitelja koji je odavno napustio svijet? … Pokušaj da odgovorimo na ta pitanja završava u zbunjenosti i paradoksima. Ali na njih odgovara muzika, koja povezuje patnju i sućut, grijeh i oprost, pad i spasenje, u jednu mrežu nužde, iscjeljivanja i lomova, te zaraćene dijelove ljudskog života ujedinjuje na jedan način koji je jasan, uvjerljiv i neobičan. … Sve nas to, sadržano u proganjajućoj melodiji kojom djelo započinje, uzdiže iz našeg običnog vremena, te nam kazuje da ono što stvarno jesmo, na svetome mjestu našega pripadanja, ostavlja trag u vječnosti. Osuđeni smo na vrijeme kronosa; ali naša je stvarnost kairos. …

Roger Scruton (1944.-2020.)

Wagnerova nas pripovijest … vodi razumijevanju izvansvjetovnog značaja Monsalvata, koji se može pojaviti bilo gdje i bilo kad. Upravo u ovom trenutku možete naletjeti na nj, propustiti postaviti pitanje na koje čeka, i tako se vratiti običnim stvarima nesvjesni da ste upravo promašili prigodu spasenja. Trenutak kairosa tone, obično vrijeme i prostor se zatvaraju nad njim i gledajući unatrag na neuzburkanu površinu vašega života ne nalazite trag „onoga što je moglo biti“, trenutka kada ste bili pozvani.

Parsifal ima formu triptiha. Prvi i treći čin su smješteni u Monsalvat, drugi u čarobni dvor Klingsora. Glavni likovi miruju, ocrtani licem u lice, kao na slici. Ako tu ima kretanja, ono što se kreće je mjesto a ne ljudi, osim kad su ljudi tek svojstva mjesta, poput vitezova i cvjetnih djevojaka. Zbivanje predstavljeno na pozornici ne događa se u vremenu kronosa; poput euharistije, ono je „sjecište bezvremenog i vremena“ [T. S. Eliot], koje se uvijek vraća i nikad ne prolazi.

Melodija u As-duru koja otvara Preludij (Grundthema) prepliće niti povezane s pričesti, žudnjom, patnjom i spasenjem neposredno evocirajući religijski način života. Ponavlja se pod treperavom pratnjom, a potom slijedi tišina, prva od mnogih. U religijskom načinu života, razumijemo, tišina se uvijek zadržava. Potom dolazi Grundthema u C-molu, za kojom slijedi jednostavan iskaz motiva Grala i motiva vjere, omeđenih istom onom tišinom, prije nego se Grundthema raspadne i rastoči u tuzi.

Čak i prije podizanja zavjese osjećamo ulazak u svijet tugovanja i preklinjanja. Preludij završava dominantnim septakordom koji traje osam taktova, poput srčane molitve zajednice koja zaziva onoga koji će je spasiti. Ali akord ostaje nerazriješen, orkestar ponovno prelazi u tišinu i, dok se zavjesa podiže, čujemo samo trombone na sceni koji ponavljaju prve note Preludija…

ulomak iz Roger Scruton, Wagner’s Parsifal, 2020., preveo: ja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s