što je bivstvo? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(dvanaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

Sumnjanje pak u egzistenciju istine sa filozofijskog je stajališta protusmisleno (apsurdno), jer svaki akt filozofiranja neminovno pretpostavlja već prethodno nužno prihvaćeno uvjerenje da istina jest. Ono nepoznato nije nikad njeno bivstvovanje [existentia], nego njeno bivstvo, ne da li istina jest, nego što je ona – što je bivstvo istine ili što je istinsko bivstvo? – tis  he ousia – to je pitanje koje se od starine, kao i sada, kao i uvijek postavljalo i predmet je dvoumljenja – pitanje: što je biće – ti to on – a to nije ništa drugo do pitanje: što je bivstvo – tis he ousia (Met. 1028b). (MM 16.)

Središnja riječ Aristotelove metafizike ousia prevodi se i sa „suština“, „suće“, „bitstvo“, „bistvo“, „jestvo“, „bićevnost”, itd. Cipra je, kao i Ladan, prevodi sa „bivstvo“:

Termin bivstvo stoji na mjestu grčke riječi – ousia i latinske – substantia. Konzekventno upotrebljavamo bivstvo (od biv-, »bivati«, a ne »bistvo«, od bi-, »biti«)… (MM 17.)

Razlika između „biti“ (einai) i „bivati“ (gignesthai) je platonička (nalazimo je i u Evanđelju po Ivanu, vidi ovdje): „bivaju“ vremenita bića, ona koja nastaju i nestaju, a „jesu“ u pravom smislu samo ona nadvremenska. Time što naglašava da ousia prevodi riječju koja ima u korijenu „bivati“ (a ne „biti“) Cipra odmah uvodi vrijeme u središte svoje metafizike.

Cipra upozorava na to da riječ “bivstvo” uzima kao onu koja se izvodi od glagola “bivati”, a ne od glagola “biti”, no budući da je riječ ousia, koja se njome prevodi, po svom postanku i po smislu u svezi s glagolom einai – “biti”, jasno je da “bivstvo” upotrebljava u svezi s glagolom “biti” i istovremeno u razlici prema – od njega izvedenim – riječima “bistvo” ili “bitstvo”. Takva je upotreba etimologijski opravdana stoga što glagol “bivati” i nije drugo nego iterativ od glagola “biti”. Filozofijsko opravdanje međutim treba tražiti u tome da iterativ izražava učestalost, uzastopnost, opetovanje, te stoga naglašava nesvršenost, trajnost “glagolske radnje”. Takva filozofijska upotreba glagola “bivati” uključuje i odluku da se grčki glagol gignesthai ne prevodi na hrvatski s “bivati”, nego s “rađati se” ili “postajati”. (Igor Mikecin, Ciprina interpretacija Parmenida, u zborniku Vrijeme metamorfoza, str. 61.)

Što je Aristotelova ousia? Prethodno valja napomenuti:

Aristotel – u suprotnosti spram tradicije koja se na njega poziva – ne pozna čvrstu i jedinstvenu terminologiju: upravo svaka od njegovih riječi preuzeta je od živog običnog govora i tamo ima neki izvorni i neprecizni smisao koji je grčkom čitatelju ili slušatelju mogao još biti neposredno prisutan. (Wolfgang Wieland, navod ovdje)

Latinski prijevod je, kako navodi Cipra, najčešće substantia, ali često i essentia (također i još neki drugi). Iz današnjeg pak pogleda latinsko essentia najčešće označava ono što Cipra naziva „bit“:

bit [nam] označava intencionalni objekt mišljenja i u tom »formalnom«, čisto pojmovnom smislu kao »species intelligibilis« – essentia, quidditas. (MM 17.)

Za Cipru je, dakle, bit ono što se dohvaća samim mišljenjem. S druge strane riječ substantia, u doslovnom značenju „ono što stoji ispod“, pod-met, u Novom vijeku je započela označavati materiju, dakle ono što leži pod misaonim formama, odnosno upravo ono što čisto pojmovna „bit“ nije. Kao da se da se jedinstvena Aristotelova ousia tijekom povijesti metafizike razdvojila na misaonu essentia i tvarnu substantia. Međutim niti jedna od njih ne odgovara Aristotelovoj ousia, a također ni neki njihov puki sklop: jer za njega je ousia prije svega neko „ovo tu“, tode ti, nešto što se može pokazati u svojoj konkretnosti.

Na jedan čudnovati način objedinjuje ousia u Aristotela pod jednim samo filozofiranju dokučivim obuhvatnim značenjem ono naoko najraznorodnije. Jer i [1.] svaka pojedinačna stvar u svojoj konkretnosti i [2.] ono što ta stvar jest (njen vid-lik, eidos) jest ousia. No, ne samo to: čak i [3.] ono bezoblično u podlozi svega, ono iz čega svako nešto nastaje i biva, hyle kao hypokeimenon, jest na neki način još ousia. Pogled na cjelinu i jedinstvenost smisla koji ujedinjuje sve to prividno najudaljenije nije se održao nakon Aristotela. Svojevrsno svjedočanstvo o tome imamo i u povijesti prevođenja njegova izraza ousia. (Damir Barbarić, ovdje)

Pritom Cipra naglašava Platonovu formulaciju hole ousia (Ep. VII 344b2), cjelina bivstva, koju smatra izvornijom od Aristotelovog tode ti.

Po svom izvornom pojmu bivstvo je cjelina bivstva, bivstvo u cjelini ili bivstvena cjelina, a po svom izvedenom pojmu bivstvo se svodi na neko određeno bivstvo, te na bivstvo nekog bića, a potom na štostvo bića ili bit… (Mikecin, isto)

Bivstvo bismo stoga trebali pokušati pojmiti kao još-nerazdvojenost odnosno cjelovitost tih momenata ousia koji su se tijekom povijesti razišli. O toj raz-dvojenosti Kant govori kao o

dva debla čovjekove spoznaje koja možda proizlaze iz jednog zajedničkog, ali nama nepoznatog korijena, od kojih nam jedan, osjetnost, daje predmete, a pomoću drugog, razuma, mi predmete pomišljamo.

Je li ono što Cipra misli pod „bivstvom“ dohvatljivo upravo kroz taj „jedan zajednički, ali nama nepoznati korijen“ mišljenja i osjetilnosti? On

… ako je uopće moguć, ne može biti različit od ta dva ogranka spoznaje. On može počivati ne u nečem što je različito od uma i zrenja, već samo u nečem što je različito od razlike uma i zrenja — on se može postići samo u nerazlici, u indiferenciji uma, razuma i osjetnosti. … Spoznaja koja ne počiva na razlici uma i osjetnosti kao na dva odvojena debla, već leži u nerazlučenom jedinstvu njihovu prije i poslije svakog razlikovanja, može se dakle nazvati korjenitom spoznajom. Ona se ne odnosi na debla kao na ogranke, ona nije poput ogranaka ograničena drugim ograncima, ona je kao njihov zajednički korijen korjenita i neograničena spoznaja. Kant je još naziva i »intelektualnim zrenjem«. Ono ne sadrži ništa od ogranaka stabla doli njihove korijenske i još neograničene mogućnosti — prije svega one mogućnosti koja omogućuju bivanje uma kao i zrenja. (M. Cipra, O genezi čovjekove povijesti)

A u svom predavanju o Rudolfu Steineru iz 1970. na sličan način govori o „zbiljskom duhu

čiji je proizvod jednako tako misao kao tvar. … U zbiljskom duhu isto tako je porijeklo svijeta misli i osjetila… (M. Cipra, Rudolf Steiner. Znanost unutarnjeg iskustva – antropozofija)

To da je bivstvo ujedno i „zbiljski duh“ kasnije će se u Metamorfozama metafizike izraziti u formuli „sopstvo, koje jest ujedno bivstvo“, koja suzvuči sa srodnom Hegelovom „supstancija je ujedno i subjekt“, a valjda i s advaitističkom „atman je brahman“. Potraga za tom cjelinom, tim jedinstvom, je sadržaj metafizike.

Potraga za bivstvom … [je] određenje filozofije koja je znanost istine. Ono je drugačije ukoliko je upotpunjenje određenja filozofije s obzirom na njen najsvojstveniji sadržaj. Sadržina filozofije kao znanosti istine jest bivstvo. Istina je istina bivstva ili bivstvena istina. Znanost istine jest znanost bivstva. Cjelina istine poklapa se sa cjelinom bivstva hole ousia (Platon) – ukoliko ništa ne može biti u bivstvu ili s bivstvom što filozofija ne bi imala da istraži. Tek cjelina bivstva smiruje čežnju filozofije. Filozofija je kao znanost istine bivstva potraga za bivstvenom cjelinom hole ousia. Cjelina onoga što je biće kao biće – to on he on – istovjetna je sa cjelinom bivstva – ousia – i predmet je jedne znanosti – mia episteme – koja je prva filozofijahe prote filosofia – ili kasnije zvana metafizika. Metafizika je odgovor na pitanje što je biće kao biće ili što je bivstvo bića. (MM 17.)

2 misli o “što je bivstvo? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s