logos apophantikos? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

(trinaesti zapis u nizu: čitanje M. Cipra, Metamorfoze metafizike)

Metafizika je odgovor na pitanje što je biće kao biće ili što je bivstvo bića. Ovaj odgovor zbiva se u govoru – logos i to u onoj njegovoj vrsti koja objavljuje nešto o istini ili neistini – apofantikos logos. Riječ sama po sebi nije niti istinita niti lažna, samo u svezi riječi, gdje se tvrdi nešto o biti ili ne biti te sveze u odnosu na stvari, dolazi do istine ili laži. Istina je istina suda apofansis – za Aristotela i jednu dugotrajnu od njega poteklu tradiciju sve do u naše dane. Cjelina istinitih sudova čini cjelinu znanosti – episteme. (MM 17.)

Da odmah otklonim moguću sumnju kako se ovdje radi o nekom preživjelom aristotelizmu koji se nas suvremenih više ne tiče evo dvaju navoda koji kazuju isto to, a čiji autori sebe vjerojatno ne bi vidjeli kao dio neke aristotelovske tradicije:

Ukupnost istinitih rečenica cijela je prirodna znanost (ili ukupnost prirodnih znanosti). (Ludwig Wittgenstein, TLP 4.11)

U idealiziranom krajnjem slučaju, dovršena znanost predstavlja istinit opis stvarnosti: nema neke druge Istine ni neke druge Stvarnosti. (Patricia Churchland, Neurophilosophy, 1989., str. 249.)

Radi se, dakle, o teorijskom stavu naprosto. Aristotelovski termin iz naslova u širu je upotrebu vratio Martin Heidegger; dapače, Cipra smatra da je tek nakon Heideggera

postalo unekoliko moguće misliti bivstvenu cjelinu onkraj aristotelovsko-hegelovskog određenja istine kao istine logičkog iskaza i [tako se] približiti transcendentalno-transcendentnom iskonu i izvorištu svakog konačno povijesnog određenja istine, a s njime i filozofijske znanosti. (MM 18.)

Kao što je tradicionalno neupitni teorijski stav neizainteresiranog promatrača sveo na puku znatiželju (vidi ljudi po naravi teže znanju? (uz M. Cipra, Metamorfoze metafizike)), Heidegger je isto tako iznio optužbu i protiv ovog drugoga temelja teorije, protiv iskaza koji ne ovisi o kontekstu, odnosno protiv logos apophantikos. Oboje zvuči neobično – što bi uopće moglo biti sporno sa zahtjevom da znanstvenik bude motritelj koji promatra objekte bez da u njih unosi vlastite interese, te sa zahtjevom da se u znanosti svakodnevni labavi govor fiksira u iskaze koji će što je manje moguće (po mogućnosti nimalo) ovisiti o kontekstu, odnosno koji će vrijediti u svim kontekstima? Nisu li te neuvjetovanosti pojedinim znanstvenikom i lokalnim kontekstom upravo jamci znanstvene objektivnosti?

Heidegger ih sumnjiči da su posve srodni dvama vidovima neautentičnog čovjekovog bivanja (koje on naziva „propalost“): znatiželji i govorkanju. Znatiželja tu ne znači naprosto želju za znanjem, nego onaj stav pri kome želimo nešto saznati ali bez da nas se to doista tiče. Želimo znati što se događa, ali bez da bilo kako preuzmemo odgovornost za to, bez da se osjećajno uključimo u to, i bez da nam je to naposljetku bilo kako važno, osim kao kratkotrajni predmet bavljenja kojega će odmah potom zamijeniti neki drugi, s prvim posve nepovezan. Današnje skrolanje po društvenim medijima je utjelovljenje takve znatiželje, ali i Heidegger ju je prepoznao u ondašnjim medijima:

… ako se istovremeno može “doživeti” neki atentat na nekoga kralja u Francuskoj i neki simfonijski koncert u Tokiju… (Martin Hajdeger, Uvod u metafiziku, Beograd 1976., str. 53)

Svakako je nemoguće baviti se znanošću bez da čovjek bude angažiran oko te same stvari koju proučava; pa ipak se kao ideal teorijskog stava postavlja nekog bezinteresnog čistog promatrača koji nije ništa nego golemo oko koje skrola preko stvarnosti pri čemu nimalo ne utječe na predmet svoga motrenja. Utoliko je moguće sumnjičiti taj stav za bliskost pukoj znatiželji, a time i odmaknutost od autentičnog života. 

Jedan drugi vid propalosti, po Heideggeru, je govorkanje – radi se o govoru koji je lišen vlastitog doživljaja toga o čemu govori. Lako je opet pronaći npr. u medijima nebrojene primjere u kojima se nečije riječi prenose lišene konteksta i lišene bilo kakvog suživljavanja s rečenim koje bi omogućilo autentičnije razumijevanje. Opet, zapravo se nemoguće baviti znanošću samo usvajanjem hrpe iskaza, bez da se bude dotaknut pitanjima na koja ti iskazi odgovaraju i bez da se implicitno razumije kontekst u kojima su ti odgovori dani. Ali nasuprot onome što je zbilja znanstvenog rada, ideal teorijskog stava je upravo: sustav iskaza koji važe za bilo koga bilo gdje, posve neovisno o kontekstu.  

Treba postaviti u pitanje tradicionalno fiksiranje filozofijskog mišljenja na teorijski logos apophantikos, tj. na pokaznu izjavnu rečenicu koja je ”teorijska utoliko što apstrahira sve što izričito ne kazuje.” Želimo li prikovati jezik uz ono što je tako teorijski iskazano, to je sužavanje jezika. ”Gradnju logike na izjavi” Gadamer s Heideggerom smatra ”jednom od najkobnijih odluka zapadnjačke kulture”. … Nasuprot logici izjave, za koju je rečenica samodovoljna jedinica smisla, hermeneutika podsjeća da se izjava nikada ne može odvojiti od svoga motivacijskog sklopa, tj. od dijaloga u koji je smještena i iz kojega jedino stječe smisao. Iskaz je konačno apstrakcija koju nikada ne susrećemo u životu jezika. Tako Gadamer izaziva: „Ima li takvih čistih izjavnih rečenica, i kada, i gdje?“ … Gadamer razvija svoju hermeneutičku logiku pitanja i odgovora, koja razumijevanje razumijeva kao dioništvo, kao dioništvo u smislu, tradiciji, konačno i dijalogu. U tom dijalogu ”nema” iskaza, već samo pitanja i odgovora koji opet pobuđuju nova pitanja.

“Nema iskaza koji možemo shvatiti samo prema sadržaju koji nosi, ako ga želimo shvatiti u njegovoj istini. Svaki je iskaz motiviran. Svaki iskaz ima pretpostavke koje ne iskazuje. Jedino onaj tko misli i te pretpostavke može doista sagledati istinu nekog iskaza.” (Jean Grondin, link)

Istina, za Heideggera, nije ispravnost iskaza. Riječ “apo-fantičko” ima isti korijen kao riječ “fenomen”, ono što se pokazuje:

Istina kao aletheia za Heideggera označava akumulaciju čovjekovog iskustva nastalog putem kontakta u nekoj specifičnoj situaciji. Tubitak je skup njegovih odnosa sa svijetom, a kako je svaki tubitak u unikatnom odnosu sa svijetom, svaki čovjek na svoj način akumulira to iskustvo svijeta. Sportaš koji nekoliko godina neumorno trenira na istom nogometnom terenu imati će drugačiji odnos prema tom prostoru od nekog investitora koji u njemu vidi mogućnost gradnje trgovačkog centra i zarade. …  Prema  tome,  ne  može bilo  tko spoznati bilo što – bitak nije apsolutno i bezuvjetno inteligibilan, a čovjekov razum  ne  može transcendirati  vlastitu  akumulaciju  iskustva. … Spoznati nešto znači stati u brižljiv, vremenski zahtjevan, odnos sa time i angažirati se oko toga mijenjajući vlastiti život. Istina nije neutralan odnos sa svijetom, nego proizlazi iz ‘bitka tubitka’, odnosno iz načina na koji čovjek provodi svoj život. Gianni Vattimo smatra da se takvo shvaćanje istine može objasniti jedino pomoću pojma iskustva: “…treba pojam istine kao podudaranja suda i stvari zamijeniti jednim širim pojmom, utemeljenim na pojmu Erfahrung (iskustva), i to iskustva kao promijene koju subjekt trpi pri susretu s nečim za njega uistinu značajnim.” (Matko Sorić, link)

Ipak, zar na Gadamerovo pitanje „ima li takvih čistih izjavnih rečenica, i kada i gdje?“ ne bismo mogli odgovoriti ukazivanjem na matematiku? Nije li Pitagorin poučak isti neovisno o pojedinačnim činovima njegova promišljanja i kontekstima u kojima se on uvijek ponovno misli? (vidi: idealnost i psihologizam?) Je li Heidegger dao uvjerljiv odgovor na zagonetku ab-straktnosti matematike ili logike? Heideggerov učenik i matematičar, Oskar Becker, zaključio je da „matematičko i hermeneutičko mišljenje stoje u značajnom odnosu komplementarnosti” ali to nas teško može zadovoljiti, osobito s obzirom na pitanje o „nerazumnoj učinkovitosti“ matematike i logike za empiriju, i znanstvenu i pragmatično-tehničku.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s