1.
Kad u tebi nijemo je božansko,
I vanjski osjet biva tada blijed,
Okružje tvoje gubi ures, red,
Što pokrećeš, tek je zlo i nisko.
Cvat života bez mirisa osta,
Zaveden si kamo drugi bira;
Jer sa Svime si izvan dodira,
Pa ti nijemim i vanjski glas posta.
Unutra mrtvo naizgled još sja,
Ali te vodi u žal bezmjeran,
Već te grabi val bez sustajanja.-
Stog’ mirno pri sebi ostajem ja
I njegujem dalje dječje smjeran
Zavjet ranijeg sretnog pristajanja.
2.
Što takvu silu dade oku mom,
Da sva kriva srastanja rastoči,
Da vedrim suncem postanu noći,
Redom nered, a raspad životom?
Kroz vrijeme, prostor, kakvo to tkanje
Vazda izvoru vječnome cilja
Lijepog, istine, dobra i milja,
Gdje ništi se moje nastojanje?
Otkad gledah Uraniji oko,
Jasno i plavo, mirno i čedno,
Kako plam svjetla tiho ogleda;
Otad počiva ono duboko,
U mom biću jest – to vječno Jedno,
Mene živi, mojim vidom gleda.
3.
Ništa jest do Bog, a Bog do život;
Znam, u jedinstvu sa mnom znaš i ti,
Al’ zar bi moglo znanja tu biti
Da baš znanje nije Božji život!
„Tako bih se rado tome dao,
Al’ gdje ga naći? Čim u znanje
predmet uđe, prijeđe u sanje.
Izmiješan, u njih se omotao.“
Baš je taj omot, kojim je zastrt,
tvoje Ja; uništivo će umrjet’,
a samo Bog u htijenju živjet’ tvom.
Motri što u htijenju ne dira smrt
Pa ćeš taj omot k’o omot vidjet’,
I život božanski nezastrt snom.
Johann Gottlieb Fichte, Sonette u Sämmtliche Werke, Op. 8., Berlin 1846., preveo: ja
Prekrasno, prekrasno
: moj naklon :
Oduševljena sam sonetima
Čisti eliksir pjesništvom darovanog duši
– nektar
božanskost riječi…
Nadahnuti – moć je ovih pjesama
Sviđa mi seSviđa mi se
Hvala tebi na poticaju, da toga nije bilo ne bih ni znao da postoje ti soneti.
Sviđa mi seLiked by 1 person