redukcionizam i razine stvarnosti?

Redukcionizam je pretpostavka da se pojave koje su dobro opisane ili objašnjene u jednoj znanosti ili znanstvenoj disciplini zapravo mogu svesti na pojave iz druge znanosti ili druge znanstvene discipline. U fizici su primjeri osobito uspješne redukcije bili svođenje toplinskih pojava na gibanja molekula (odnosno termodinamike na statističku mehaniku), ili svođenje svjetlosnih pojava na elektromagnetske valove (odnosno optike na elektrodinamiku). Ti uspjesi iz druge polovine 19. stoljeća uvelike su potakli vjeru u jedinstvo znanosti. Pitanje je: može li se u načelu cijela raznolikost svih empirijskih znanosti i znanstvenih disciplina unutar njih, svesti na jedinstvo u takvom smislu? Načelno svođenje kemije na fiziku, ili načelno jedinstvo onoga čime se bave npr. antropologija i povijest se ne čini osobito spornim. Mogu postojati dobri metodološki razlozi da se te znanosti drže odvojenima, ili se mogu pojaviti ozbiljne poteškoće pri izvedbi takve redukcije radi prevelike kompleksnosti, ali malo tko će ozbiljno smatrati da se kemija bavi nekom bitno drugačijom razinom stvarnosti nego li fizika, ili antropologija nego li povijest. Ali čini se da nisu svi prijelazi između područja različitih empirijskih znanosti tako glatki – neki od njih izazivaju stalnu potrebu za dokazivanjem svoje mogućnosti (ili nemogućnosti). Prije svega se radi o onome što Thomas Nagel naziva „psihofizičkom redukcijom”, dakle o svođenju psiholoških pojava na fizičke, a zatim i o „fizičko-kemijskoj redukciji”, odnosno svođenju bioloških pojava na fizičke. Treći upitan prijelaz bio bi svođenje društveno-povijesnih pojava, uključujući umjetnost, pravo, religiju, itd., na psihologiju (kao što to pokušava npr. evolucijska psihologija).

Bez obzira vjerujemo li da je naposljetku redukcija moguća, ako je točna intuicija o upravo ta tri velika problema redukcije (bili ti problemi naposljetku rješivi ili ne) tad ima smisla govoriti o četiri razine (ili „sloja”) stvarnosti:

– fizičkoj,

– biološkoj,

– psihološkoj

– „duhovnoj” (iliti društveno-humanističkoj).

Iako će ta primjedba vjerojatno odbiti ponekog čitatelja, ipak možda valja napomenuti i to da bi četvrta, najviša od tih razina bila par exellance ljudska, dok bismo treću dijelili sa većinom razvijenijih životinja (za koje obično smatramo da također imaju neke psihičke doživljaje), drugu još i sa ostatkom živog svijeta (npr. biljkama), a prvu i sa neživim bićima. Naravno, takva razdioba ima drevne korijene, i u tradiciji se obično nije zaustavljala na čovjeku nego je išla dalje na razne anđeoske hijerarhije, sve do Boga na vrhu; ali s obzirom na tendencije ujednačavanja u Novom vijeku teško je očuvati bilo kakvu razdijeljenost na razine, pa je upitna i ova četveročlana sa specifično ljudskim poslovima na vrhu. Ipak, nalazimo je u tome obliku još u prošlome stoljeću kod zadnjeg velikog njemačkog filosofskog sistematičara Nicolaija Hartmanna.

[P]odjela koja je dana onim trima rezovima u strukturi realnog svijeta jest nešto neposredno vidljivo. A s njom je sasvim jednoznačno povezana slika slojevitosti svijeta, upravo kao jedan niz od četiri glavna sloja. Tu se ne radi o nekim teško shvatljivim karakterima oblasti i danosti, nego o uobičajenim podjelama koje su dobro poznate praktičnom mišljenju svakodnevice kao i kritičkom mišljenju znanosti. Tijekom stoljeća znanosti su se u svome nastajanju po određenoj nužnosti raspodijelile u skladu s ova četiri glavna sloja realnoga u unutarnje povezane skupine. … Shvatiti jedinstvo realnog svijeta može značiti samo shvatiti taj svijet u njegovoj strukturi i njegovoj razdiobi. (Nicolai Hartmann, Der Aufbau der realen Welt, 1940., str. 197. i d., preveo: ja)

Za njega nijedna od te četiri razine nije ni na koji način više ili manje realna od drugih. Nasumično gibanje molekula nije realnije od žive kože koja reagira na toplinu, niti od samog tog osjeta topline kojega ćutim, niti od društvenog rituala sunčanja na plaži tijekom ljeta. Svaka od tih realnosti je podjednako stvarna, ali na različitim razinama. Svakako, niža razina je uvjet da bi bilo više razine, ali svaka od viših razina ima određeni novum, koji ne proizlazi iz niže razine. Viša razina je po svome ponašanju i zakonima neovisna o nižoj.

Organska priroda ne lebdi slobodno za sebe, nego pretpostavlja veze i zakonitosti fizičkog materijala; počiva na njemu pa i ako on nikako ne dostaje za sačinjavanje onog živog. Isto tako je bitak duševnog i svijesti uvjetovan organizmom njihovog nositelja, na kome i s kim se jedino može pojaviti u svijetu. A nikako drugačije nije s velikim povijesnim pojavama: duhovni život vezan je na duševni život pojedinaca koji su uvijek njegovi nositelji. Od sloja do sloja, preko svakoga od rezova, nalazimo istu vezu počivanja, uvjetovanosti „odozdo“, a ipak istodobno i samostalnosti onoga što počiva u svojoj vlastitoj oblikovanosti i zakonomjernosti. (isto)

Glavni argument za to da ponašanje više razine nije određeno nižom jest teza o „višestrukoj ostvarivosti” (multiple realizability), kako ju je u raspravama o redukcionizmu nazvao H. Putnam. Što ona znači u ovome kontekstu? U prvom koraku je najlakše predočiti o čemu se u toj tezi radi na primjeru neke tehničke naprave, a potom to primijeniti na naše prirodne razine stvarnosti. Imamo primjerice sat koji točno pokazuje vrijeme, a ne znamo ništa o njegovom mehanizmu. Ipak znamo da on to pokazivanje točnog vremena može ostvariti na više različitih načina: možda se radi o kvarcnom satu, ili satu s oprugama, ili digitalnom satu. Bez obzira koji od mehanizama bio u podlozi, i neovisno o konkretnostima pojedinog mehanizma, funkcija sata bit će ostvarena na jednak način. Ta je funkcija, dakle, višestruko ostvariva. Zato što je višestruko ostvariva, način na koji je ostvarena je irelevantan za samu funkciju. Možemo se baviti pitanjima vezanima za vrijeme koje sat pokazuje bez da nas se tiče konkretni mehanizam u podlozi pojedinog sata. Naravno, ipak je u svakom slučaju nužno da neki mehanizam bude u podlozi.

Slično vrijedi i za razine stvarnosti: viša razina je ostvariva na višestruke načine, i u tome je smislu po svojim zakonima i svome ponašanju neovisna o nižoj razini. To bi značilo da je neka biološka funkcija ostvariva na fizički vrlo različite načine. Kod različitih organizama se primjerice funkcija reprodukcije ostvaruje na vrlo različite načine, a ipak ima smisla govoriti o jednoj te istoj funkciji reprodukcije kod vinskih mušica i kod slonova. U tom smislu bi biološka razina bila uvjetovana fizičkom razinom, ali ne i određena njome. Na isti način bismo mogli reći da primjerice psihološki osjet boli biva ostvaren na različite načine kod hobotnice i kod djeteta, a da ima smisla govoriti o jednom te istom osjetu boli u tako različitim načinima ostvarenosti. Pa bi psihička razina bila uvjetovana biološkom, ali ne i određena njome. Isto tako bi ljudi s vrlo različitim psihološkim stanjima mogli npr. provoditi istu zakonsku praksu, ili isto društveno uređenje, ili istu izvedbu neke simfonije, itd., pa bi utoliko društvena (duhovna) razina bila neovisna o konkretnostima pojedinih psiha u kojima je utjelovljena. Tako da svaka viša razina nije ostvariva bez niže, ali nije potpuno određena tom nižom razinom.

Kome ona početna osnovna intuicija o tri problematična prijelaza među razinama nije uvjerljiva, taj će svakako naći dovoljno protuprimjera koji će dovesti u pitanje upravo ovakvu podjelu; kome jest, tome gornji argumenti možda dodatno osnaže tu početnu intuiciju. Ako bi ova razmatranja bila u osnovi ispravna, onda bi slijedili i određeni zaključci koji možda idu usuprot suvremenim tendencijama u istraživanju života, svijesti i kulture. Da bismo razumjeli život nisu ključni fizički i kemijski mehanizmi nego životne funkcije koje u organizmima imaju (sami po sebi objekti fizike i kemije nemaju nikakve funkcije). Da bismo razumjeli svjesne doživljaje nije ključno istraživanje mozga. Da bismo razumjeli intersubjektivni ljudski svijet nije ključno istraživati psihološka stanja pojedinaca. Svaku od te četiri razine valja razumjeti unutar nje same, a ne na temelju one više ili niže od nje.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s