Fichteova teleologija? (ulomak iz Edmund Husserl, Fichtes Menschheitsideal)

Biti subjekt je potpuno i ništa drugo do biti djelatnik. A ono što subjekt uvijek ima pred sobom kao supstrat djelovanja, kao objekt svoga činjenja, to i samo mora biti, kao nešto njemu imanentno, nešto već ranije od-djelovano. Stoga se ne podudaraju samo biti subjekt i biti djelatan, nego također i biti objekt za subjekt i biti proizvod radnje. Pođemo li do iskona, prije djelovanja ne leži ništa; … početak nije neka činjenica (Tatsache) nego neki „čin“ (Tathandlung). Stoga tu moramo misliti jednu „povijest“. Biti subjekt jest eo ipso jedna povijest, ima neki razvoj, biti subjekt nije ništa do djelovanje, mada također napredujuće od radnje ka radnji, od proizvoda djela u novo djelovanje ka novim proizvodima. U biti djelovanja leži da je usmjereno ka nekom cilju. Djelatno Ja bi već pri prvom ozbiljenju cilja bilo mrtvo a ne živuće Ja, kad ne bi u beskrajnom nizu iz svakog ozbiljenja iznicali novi ciljevi, iz svake zadaće nove zadaće. Ali taj beskrajni lanac ciljeva, svrha, zadaća ne može biti nepovezan, inače Ja ne bi bilo Ja, inače ne bi jedno ozbiljenje, ispunjenje neke prve zadaće, motiviralo neku novu i tako dalje. Svaki cilj je jedan telos, ali svi se ciljevi moraju povezivati u jedinstvo telosa, dakle u teleološko jedinstvo. A to može biti samo najviša moralna svrha.

Fichteovo Ja … jest samog sebe postavljajući čin, iz kojega u beskrajnom nizu proizlaze uvijek novi činovi. To Ja (ili, kako Fichte također kaže, inteligencija) mora sebi postavljati uvijek nove „prepreke“, uvijek ih nanovo prevladavati, mora uzdizati uvijek nove zadaće, iz čijih rješenja opet izniču nove zadaće. Rješenje ne može i ne smije biti potpuno zadovoljavajuće, da bi omogućavalo novo postavljanje ciljeva i da ne bi zaustavilo Ja-djelatnost. U svemu tom postavljanju i ozbiljavanju ciljeva nužno važi jedna jedinstvena teleologija, beskraj činova ima jedno smisleno jedinstvo…

Moramo nadalje obratiti pozornost na to da nam Fichte, učenik Kantove filosofije, govori da to Ja ne može biti nijedno individualno ljudsko Ja. Ljudski subjekti su sudionici svijeta, oni su u smislu idealizma vrlo posredovani oblici subjektivnosti. Fichteovo Ja, čisto ili apsolutno Ja, nije ništa drugo do ta subjektivnost u kojoj (primjereno zakonomjernoj igri činova) tek postaje fenomenalni svijet sa svim ljudskim jastvima. Pisati povijest toga Ja, te apsolutne inteligencije, stoga jest pisati povijest nužne teleologije u kojoj svijet kao fenomenalan dospijeva do napredujućeg stvaranja, do stvaranja u toj inteligenciji. Ona nije nikakav predmet iskustva, nego jedna metafizička potencija. Ali budući da smo mi, spoznavajući ljudi, ipak upravo ona Ja u koja se to apsolutno Ja razdijelilo, možemo zadubljenim zrenjem onoga što pripada čistoj biti toga Ja, subjektivnosti, rekonstruirati nužni slijed teleološih procesa iz kojih je teleološkom nužnošću oblikovan cijeli svijet i naposljetku mi sami (jednom nama nesvjesnom odlukom apsolutne inteligencije).  

Postupamo li tako, filosofi smo, i jedina prava zadaća filosofije leži upravo tu, sastoji se u ovome: pojmiti svijet kao teleološki proizvod apsolutnog Ja, te, u razjašnjenju stvaranja svijeta u apsolutnom Ja izložiti njegov posljednji smisao. Fichte smatra da je to moguće postići, i da on to jest postigao. On vjeruje da je svojim međutim često proizvoljnim i apstruznim konstrukcijama deducirao u njihovoj teleološkoj nužnosti sve forme zrenja i mišljenja, sve osnovne zakone čistog uma koji, po Kantu, čine apriorni okvir iskustvenog svijeta, dakle deducirao zašto, ili, što je ovdje isto, čemu apsolutno Ja čineći u sebi uspostavlja osjetilni materijal, proteže ga prostorno-vremenski, pa tako oblikovanu materiju zrenja, silu, uzročnu zakonitost supstituira, dakle zašto mora graditi jedan materijalni svijet i jedan na njega naposljetku navrnut ljudski svijet sa socijalnim formama. Kažem „čemu“. Što daje, moramo se pitati, ovoj svjetotvoračkoj teleologiji njen posljednji smisao? Što daje beskrajnosti činova i tipičnosti njihovih postignuća jedan čvrst teleološki smjer? Odgovor glasi: kroz to beskrajno djelovanje prolazi jedan beskrajan, ka svom zadovoljenju čeznući poriv. Kamo on ide? Samo prema onome što jedino jamči čisto zadovoljenje, u čemu se jedinome može sastojati sebe-svrha, što jedino u sebi uključuje apsolutnu vrijednost.

Što je to, izložila je Kantova etika. Jedino i samo moralno djelovanje ima apsolutnu vrijednost i ništa drugo u cijelom svijetu. Ono mora stoga biti konačni teleološki razlog koji održava u kretanju igru činova u inteligenciji. Drugim riječima, teleološko je proizvođenje svijeta u apsolutnom Ja od početka usmjereno … [tako da u njemu] moralno djelovanje ima svoje mjesto; stoga je usmjereno na koncu ka stvaranju jednog ljudskog svijeta, jednog svijeta slobodnih duhova, koji međusobno stoje u moralnim odnosima i koji, vođeni uzvišenom dužnošću, realiziraju jedan moralni red svijeta.

Tom moralnom redu svijeta pripada materijalna priroda kao njegova teleološka podloga, nužni preduvjet. Mora biti neke prirode, da bi moglo biti ljudi i ljudskih zajednica… Jedan moralni red svijeta jest jedina zamisliva vrijednost i svrha svijeta, i kao takav je razlog zbiljnosti svijeta. Ali on sam nije realna zbiljnost, on kao neko postojano treba-biti jest jedna normativna ideja. Pa ipak je on više od realnosti, on je ono što vodi svo svjetsko oblikovanje u apsolutnom Ja, pa je stoga svjetotvorni princip. Ono Ja nije svjetotvorac, mada se u njemu, u njegovom činu, konstituira svijet; ali zašto? Zato što njime uvijek vlada umski poriv, poriv za realiziranjem te normativne ideje jednog moralnog reda svijeta. Ta je ideja stoga teleološki prauzrok ovog svijeta, drugim riječima, ona je Bog. Jer tom se riječju uvijek označava teleološki stvaralački razlog svijeta.

Tako je dakle zapravo kod Fichtea: Bog je moralni red svijeta, nekog drugog ne može biti. S druge je pak strane taj Bog potpuno imanentan apsolutnom Ja. On nije nikakva izvanjska supstancija, nikakva realnost izvan Ja koja bi utjecala na nj. To Ja je apsolutno autonomno, ono nosi svoga Boga u sebi kao svoju nadahnjujuću i vodeću svršnu ideju, kao princip svoga vlastitog autonomnog uma. (Ovo je možda već donekle slobodna interpretacija koja bi trebala razjasniti tamu Fichteovih intencija.)

U svakom slučaju prepoznajete čudesnu konsekventnost kojom Fichte provodi jedan čisti idealizam u smislu jednog čistog teleološkog svjetonazora i istodobno jedan čisto moralistički svjetonazor. Prihvati li se priroda jednostavno kao danost, na tome se tlu ona može objasniti pomoću prirodne uzročnosti, svaki se iskustveni doživljaj prirode može vratiti na njene uzročne zakone. Ovdje je [pak] postignuto jedno totalno drugačije objašnjenje … smisla prirode, sveprirode, smisla njene zbiljnosti kao materijalne prirode i poprišta ljudskog svijeta, toliko da se čini razumljivim čemu je ona tu, i da je pokazan krajnji telos njenog razloga da jest: ali upravo to, i ništa drugo, hoće pružiti njemački idealizam, a prije svih Fichte. Može se reći da u Fichteu slavi uskrsnuće veličanstveni, ako i nezreli, tip platoničkog tumačenja svijeta. Jer također i kod Platona je Bog jedna ideja, ideja Dobra, koju označava Suncem oblasti ideja, izvorom svjetlosti iz koje potječu sve prave vrijednosti. I ta ideja je za njega također teleološki uzrok danog osjetilnog svijeta, koji je za njega također jedan puko pojavni svijet! Fichte nalikuje Platonu također i u tome da se za njega, koji je … skroz idealistički praktičar, teorijsko tumačenje svijeta primjenjuje kao temelj za jedno praktično uzdizanje i spasenje čovječanstva, za jednu unutarnju preobrazbu čovjeka kroz pokazivanje ciljeva čovječanstva koji iz njega proizlaze. Fichte jednom reče:

Ništa nema bezuvjetnu vrijednost i značenje osim života, sve ostalo mišljenje, pjesništvo, znanje ima vrijednost samo ukoliko na neki način jest povezano sa životom, iz njega proizlazi i na njega se namjerava vratiti.

ulomak iz Edmund Husserl, Fichtes Menschheitsideal (Drei Vorlesungen 1917), u Edmund Husserl, Aufsätze und Vorträge (1911-1921), 1987, str. 275.-278., preveo: ja

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s