Nino Čengić, Ponovno rođenje

Pitam se ne rađa li se čovjek

i umire

u jednom životu bezbroj puta.

Samo sjećanje je ono što ga povezuje s bivšim životima;

ono prokleto sjećanje

što ga tjera da pati,

ali i ono sjećanje uz koje možda shvati

tko je sada i što mu je činiti –

graditi hram života svog,

arhitekture po ukusu, mijenjajući se u hodu.

Da, u sjećanju i zgrade hodaju,

a ja sam samo gledatelj

svog vlastitog života

u mračnoj kino-dvorani.

Poneka kokica zapne mi u grlu.

(2008.)

iz zbirke Nino Čengić, Ostale su riječi, Varaždin 2022.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s