Bog noćnih puteva (poglavlje iz László Krasznahorkai, “Rat i rat”)

Dobio sam preporuku pročitati bilo što od mađarskog pisca László Krasznahorkai-a. U knjižari su imali jedan njegov roman “Rat i rat”, u čijem opisu piše: “Glavni junak, arhivist dr. György Korin, na svoj četrdeseti rođendan iznenada shvati da ne razumije svijet koji ga okružuje. Stvarnost mu u trenu postane zastrašujuće zamršenom, jednoznačnost svijeta na koju je dotad bio navikao najednom se pretvara u tjeskobnu, nerješivu zagonetku. U tom mračnom trenutku očajanja započinje putovanje obilježeno sakralnim upletanjem drevnih vremena kojemu je krajnji cilj ništa manje nego pronalaženja izgubljena smisla u svijetu. Korina na tom putu vodi grčki bog Hermes, glasnik i predvodnik, no istodobno i zagonetni, nedokučivi, mračni gospodar, bog noćnih puteva, koji je spreman pokazati relativnost zakona i kompleksnost svijeta.” Zvuči zanimljivo i čini se da roman ima filozofskog potencijala. 🙂 U nastavku je jedno poglavlje (da, sve je jedna rečenica, nije greška. 🙂 )

Zašto “ništa”? (ulomak iz Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku)

Naša sljedeća zadaća sastoji se u razvijanju pitanja “zašto je uopće biće, a ne radije ništa?”. U kojem se smjeru to razvijanje može zbiti? Pitanje je najprije dostupno u upitnoj rečenici. Ona daje, tako reći, predračun za pitanje. Njezino jezično ustrojstvo stoga mora biti odgovarajuće široko i labavo. Pogledajmo našu upitnu rečenicu s obzirom na […]

O izvornosti temeljnog pitanja metafizike (ulomak iz Martin Heidegger, Uvođenje u metafiziku)

Pitanje “zašto je uopće biće, a ne radije ništa?” naziva se za nas prvim prema rangu prvo kao najdalekosežnije, zatim kao najdublje, te konačno kao najizvornije pitanje. … Kao najdalekosežnije i najdublje, to je pitanje na koncu i najizvornije. Što mislimo time? Promislimo li naše pitanje u cijeloj širini onoga što ono stavlja u pitanje, […]

Ograničena vlast?

Slična ideji o društvenoj trostrukosti je ideja o diobi vlasti i međusobnoj neovisnosti institucija unutar političke sfere, kako se ova ne bi pretvorila u tiraniju. Zanimljiv je američki pokušaj da se politička sfera organizira na takav način, a u nadi da će se stvoriti republikanski poredak, s ograničenom vlašću i poštivanjem individualnih prava (koliko se u tome uspjelo, drugo je pitanje). Neki od “očeva utemeljitelja” (Hamilton, Madison i Jay) su, pod pseudonimom “Publius”, u nizu eseja (“The Federalist Papers”) argumentirali u prilog federalnog ustava, nasuprot tadašnjem konfederalnom uređenju.