Kant i ideja vječnog mira? (ulomak iz Marita Brčić, Izvori liberalnog mišljenja u filozofiji Immanuela Kanta)

Nađoh na listama za predstojeće izbore za europski parlament jednu filosofkinju, i glasovat ću za nju. Zove se Marita Brčić Kuljiš, 9. na listi Hrvatskih laburista. Bavi se političkom filosofijom (srećom ne nekim pomodnim ideologijama). Zapravo sam je i izguglao pročitavši da je na listi laburista za ove izbore, i da je filosofkinja, pa sam pročitao neke njene članke i ugodno se iznenadih. Evo jednog ulomka.

jesu li USA oligarhija? (uz članak Page/Winters, Oligarchy in the United States)

Današnja vijest o tome da je nesrazmjer prihoda 1% bogatih naspram ostalih u USA srušio rekord iz 1927. nanovo priziva pitanje: onemogućuje li to demokraciju? Politika je tako skupa da samo najbogatiji imaju dovoljno novca za nju, ergo, oligarhija, vladavina bogatih.

”Analiza poreznih prijava pokazala je da se nesrazmjer u prihodima između 1% najbogatijih Amerikanaca i ostalih 99% popeo na rekordnu razinu u 2012. godini. Najbogatijih 1% ostvarilo je 19,3% ukupnog prihoda kućanstava, čime je srušen rekord iz – 1927. godine… Najbogatijih 10% zaradilo je gotovo polovicu ukupnog godišnjeg prihoda.” (http://www.bbc.co.uk/news/world-us-canada-24039202#)

U čemu je problem? Nije u zavisti, niti u pitanju je li takav omjer prihoda sam po sebi nepravedan. Problem je što takvi omjeri čine demokratsko uređenje nemogućim. U takvoj situaciji realan politički utjecaj je nedostupan svima osim ekstremno bogatima.

”The 2012 presidential campaign will cost close to $2.5 billion dollars — most of it financed by the obscenely rich. (novinski članak Has America become an oligarchy? iz 2012.: http://www.salon.com/2012/09/20/has_america_become_an_oligarchy/)

Pa su USA (a njih svi slijedimo), po svemu sudeći, puno manje demokracija nego li oligarhija (u Platonovom smislu, iz Države).

”— A koje uređenje nazivaš oligarhijom? — Ono uređenje — rekoh ja — koje se zasniva na procjeni imovine, u kojem vladaju bogataši, a siromah nema udjela u vladi.” (550c,d)

Jesu li USA oligarhija? O toj temi ne pišu tek mladci s majicama na Chea, ili pobornici teorija zavjere koji strahuju od reptila, nego i nobelovci iz ekonomije: Paul Krugman (npr. Oligarhija na američki način iz 2011. http://tacno.net/svijet/oligarhija-na-americki-nacin/ ili Twinkie manifest iz 2012. http://pescanik.net/2012/11/twinkie-manifest/) ili Jospeh Stiglitz (npr. Kraj američkog sna 2012. http://pescanik.net/2012/12/kraj-americkog-sna/). Nešto prije nego je ”99%” postalo bojni poklič, jedan je znanstveni članak izričito potvrdno odgovorio na pitanje iz svoga naslova.

Cosa nostra, ne res publica.

politički analitičar Aristotel iz Stagire o ulasku Republike Hrvatske u EU?

Povodom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, redakcija Zareza je zamolila Aristotela, sina Nikomahova, Stagiranina, filosofa i znanstvenika umrloga u Ateni prije 2335 godina, za kraći komentar.

Ogled o blaženstvu, Zarez, #362, 4. srpnja 2013.: http://www.zarez.hr/clanci/ogled-o-blazenstvu

rođenje Europe iz duha filosofije?

Danas uistinu malo tko zna što je zapravo Europa – naravski, Europa u duhovno-povijesnom, ne samo zemljopisnom smislu. Štoviše, malo tko uopće i pita o genuinom određenju Europe, o njezinoj idealnoj slici, najvišim njezinim možnostima. Svi ponajprije pomisle na aktualni politički realitet Europe koja razbija glavu brigom oko zajedničkog europskog tržišta, pa mnogi poistovjećuju Europu […]

jedan (ne)suvremeni razgovor? (ulomak iz Verner Hajzenberg, Fizika i metafizika)

Ovaj se Nagovor iz svoga temeljnog sub specie aeternitatis stava rijetko upušta u suvremene (dnevno)političke teme. Iznimka je ovaj zapis povodom nesretnog slučaja neprimjerenih reakcija islamskog svijeta na neprimjerene karikature Božjega poslanika u jednim danskim novinama. Zbog toga su (kako to već biva pri Mi protiv Vas navijačkim grupiranjima) danske zastave u nekim dijelovima svijeta gorjele, a u drugim se (podjednako ne-danskim) dijelovima svijeta s ponosom podizale kao simbol prvenstva slobode govora ispred religijske dogme. Mada je izvjesno kako se radilo o još jednom slučaju proizvedenom u laboratorijima kreatora ”sukoba civilizacija”, ipak sam se pridružio isticanju danske zastave. Jer, koliko god mali narodi sa stajališta velikih mogli izgledati poput pijuna u njihovoj igri, s jednog se drugog stajališta vidi kako igre završavaju, igrači se mijenjaju, a pijuni ostaju na tabli te zadržavaju svoj karakter i u novim igrama. Da je možda takav slučaj sa slobodarskom tradicijom danskoga naroda svjedoči fizičar Niels Bohr. Glas drugoj strani, onoj koja je osjećala pravednički borbeni polet, pozvanost na velika djela, posudio je drugi fizičar, Werner Heisenberg. U svakom slučaju to što se njihov razgovor odvijao 1924. ne čini ga manje primjerenim 2006. godine.

(klikni na naslov)