puno nije vredna, al’ vređati je nedam! (odgovor čitatelju iz Srbije)

Čitatelj iz Srbije javio mi se na mail, zasmetale su ga riječi s kraja mog teksta duh ’89.?: ’89./’90. … smo postali slobodni građani s pravom političkog samoorganiziranja. Time je, što se mene tiče, učinjen jedan nesumnjiv povijesni korak naprijed u svijesti o slobodi čovjeka. Svakako bi čovjek mogao poželjeti još mnoge takve, i žaliti […]

duh ’89.?

Pedesetogodišnji G. W. F. Hegel – već tada notorni „filosofski diktator nad Njemačkom“ koji je navodno filosofiju učinio „znanstvenim prebivalištem pruske restauracije“ a „političkom konzervativizmu, kvijetizmu i optimizmu“ dao „apsolutnu formulu“ čime se stavio u službu „znanstveno formuliranog opravdavanja policijskog sistema i demagoškog proganjanja“ – srpnja 1820. u nekom je društvancu kolega i studenata umjesto […]

shizmogeneza EU?

Omnis determinatio est negatio. Hegel je proslavio tu Spinozinu misao (čiji su korijeni još drevniji): čim nešto odredimo kao x time smo ujedno negirali sve ono što je ne-x. „Ovo je čovjek“ negira da je to magarac, majmun, panj, itd. Može se primijeniti i obratan postupak: kad za nešto što možda najprije izmiče odredbi kažemo […]

čime je opravdana karizmatska vlast? (uz kafansko-političku raspravu ‘Tito ili Tuđman?’)

Omiljena hrvatska kafansko-političko-povijesna dvojba – Tito ili Tuđman – notorno pati od uspoređivanja mnogo čega neusporedivog; stoga bih, kao vlastiti doprinos tome lokalnom žanru, predložio da se u raspravu uvede i jedan pojam koji je, čini mi se, primjenjiv na obojicu. Radi se o pojmu „karizmatske vlasti“ kojega je u političke znanosti uveo slavni sociolog […]

ravnoteža civilnog društva, države i ekonomije?

U svom tekstu Posle neoliberalizma iz 2019. poznati ekonomist Joseph Stiglitz kao „prvi prioritet“ za „progresivnu ljevicu“ navodi „povratak ravnoteže između civilnog društva, države i ekonomije“. Mada se inače ne osjećam pozvanim kad se netko obraća progresivnoj ljevici ta mi je misao zapela za oko kao čitatelju Platonove Politeje. Tamo, naime, Platon kao vrhovnu vrlinu […]

civilno društvo naspram ekonomije i države? (ulomak iz J. L. Cohen i A. Arato, Civil Society and Political Theory)

Korištenjem trodijelnog modela ekonomije, civilnog društva i države uklanjamo gotovo definicijsku vezu (kod Hegela, a još više kod Marxa) između kapitalističke ekonomije i modernog civilnog društva. … Pojam civilnog društva kojega branimo razlikuje se od Hegelovog modela u tri bitna vida. Prvo, pretpostavlja diferenciraniju društvenu strukturu. Nasljedujući Gramscija i Parsonsa, pretpostavljamo diferencijaciju civilnog društva ne […]

scijentizam kao zadnja ideologija?

Rječnička definicija scijentizma je: ideologija koja izdiže znanost iznad ostalih tumačenja života; izdizanje prirodnih nad društvenim znanostima; … pretjerano povjerenje u metode prirodne znanosti koje se primjenjuju u svim područjima istraživanja (npr. u filozofiji, društvenim i humanističkim znanostima)… Scijentizam je osobito bio raširen u XIX. st., kada je isticao vjeru u napredak znanosti i postizanje […]

fašizam kao apsolut?

Svatko zna da pojam fašizam označava određene totalitarne nacionalističke režime u europskim zemljama nastale u desetljećima nakon Velikog rata a okončale uglavnom krajem Drugog svjetskog rata, uz nekoliko (blažih) iznimki koje su svoj kraj dočekale sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Ali budući da se taj pojam koristi i za pojave neovisne o tim konkretnim režimima, postavlja […]

ideološka borbenost ili prava mjera? (uz jednu fejsbučku raspravu s Nenadom Bakićem)

Malo ću zlorabiti vlastiti blog za privatne svrhe, naime za objašnjenje činjenice da me još jedan 🙂 uglednik blokirao na facebooku (a možda mi uz to uspije i jedna filosofska poanta). Nenada Bakića cijenim zbog dviju stvari (a ostale kojima se bavi me ne zanimaju toliko pa nemam mišljenje). Prva od njih je angažman oko […]